Junače Tahmaspe, neka te Allah uputi na pravi put!
Trebalo bi da postupiš prema ovome pismu i kad dođe pismo do tebe, treba da znaš ti i oni koji su uza te da se pokore ti krivovjerci i nevjernici, loši i smutljivi ljudi, koji su izmijenili vjerska pravila, da se prihvatite šerijata jer zanemarujete dva visoka šejha (Ebu Bekra i Omera). Ovo što ste vi napravili je po sva četiri mezheba pouzdano utvrđeno kao nevjerstvo i krivovjerstvo. Pošto se nalazite na krivom putu islamski znalci i vjerski šejhovi – neka ih Allah poživi do kijametskog dana – izdali su fetve da je vaša krv dopuštena i vaš imetak nama halal.
Dok se držite toga krivovjernog pravca i pogrešnog vjerovanja, s pomoću Uzvišenog Allaha, krenulo se u pokret da bi vaše postojanje bilo likvidirano. Svakako, sunnet je da vas se pozove da se pokajete i vratite u islam prije nego što se upotrijebi sablja. Eto stoga poslan je ovaj ferman da uskladite svoje ponašanje i upozoreni ste da je vaše stanje konfuzno i nesređeno. Sada, ako si muško, nemoj se plašiti i bježati s bojnog polja kao žena i sakrivati se. Nije lijepo, nakon što se povuku s položaja lavovi žedni krvi i junaci poput lavova da jedna grupa krivovjernika pljačka imovinu nemoćnih, raje i naroda koje je Stvoritelj svijeta ostavio kao emanet, da se nastoji da im se zatre trag, to ne valja onim muslimanima koji vjeruju do sudnjeg dana. Ako u tvom srcu ima trunka svjetlosti vjere i ako u tvojoj bašči ima makar jedan zelen list vjerovanja, pristupi muslimanima i pokaj se za krivovjerstvo, bezvjerstvo i niskost koje si do sada počinio. U suprotnom, nemoj bježati i skrivati se, napusti svoje bezlične i bezbrojne nevjerničke postupke, prepusti vodstvo te gamadi bez pameti koja je kraj tebe, izađi pred islamsku vojsku i čekaj od Božije odredbe, još neviđen, sakriven glas šta će se zbiti. Ako su uzrok tvoga straha i bijega topovi i puške koje imamo, nema razloga za to, jer ovakva ratna oprema nije pripremljena za krivovjerce i nevjernike i mi je ne kanimo upotrijebiti. Za vaše jadno stanje i da vas se dovede u red dovoljne su sjajne sablje u rukama borbenih lavova. Ipak, u skladu s ajetom Uzvišenog
Kur'ana: “Wa anzalna ‘l-hadida fihi ba'sun šadidun” („ A gvožđe smo stvorili u kome je velika snaga i koje ljudima koristi”, Kur'an, Hadid, 57/25.) sasvim će biti dovoljno upotrijebiti sablje, noževe i željezna koplja da vas se potpuno uništi.
Završen je savjet koji se daje da biste bili pokorni islamskoj vojsci. Ves-selam.
Ibrahim Alajbegović Pečevi, Historija 1520-1576., str. 261-262.
Tahmasp, šah Irana i drugi vladar iz safavidske dinastije
Rođen je u malenom naselju Šahabadu pokraj Isfahana kao najstariji sin šaha Ismaila I i kraljice Tadžlu Hanom. Na prijestolje je stupio u dobi od samo 10 godina zbog čega je početkom vladavine bio pod snažnim utjecajem kizilbaških starješina, no ubrzo se pokazao sposobnim vladarom koji će upravljati Iranom duže od pola vijeka. Njegova vladavina obilježena je vojnim sukobima protiv sunitskih sila – Osmanlija na zapadu odnosno Uzbeka na sjeveroistoku, ali i dobrim bilateralnim odnosima s indijskim Mogulima na čiji je dvor značajno počela utjecati iranska kultura. Osim po političkom angažmanu, Tahmasp je ostao upamćen i po poticaju razvitka masovne proizvodnje tepiha. Umro je u Kazvinu 1576. godine, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Ardabilu. Nakon njegove smrti na vladarskom dvoru zavladao je kaos zbog sukoba dvojice njegovih sinova, Ismaila II i Muhameda Hodabande.
