Enes Omeragić je počinio strašan zločin, ubivši dva vojnika u kladionici u Rajlovcu. Međutim, ovaj slučaj obilježava i agresivno nastojanje medija i obavještajnih centara da dokažu da je Enes Omeragić bio takozvani vehabija i da je ovo terorizam. Novinari hodaju po komšiluku i samo traže jel Omeragić prilikom napada izgovarao”Allahu ekber”, da li se druži sa vehabijama i slično. Vrši se stalan pritisak na policijske agencije da potvrde teze da je riječ o terorizmu ( U Sipi su pristali na to pa su našli spasonosno rješenje izjavljujući da se radi o djelomičnom terorizmu). Tragajući za tim informacijama u drugi plan je stavljena pogibija dvojice mladića i narušena sigurnost u cijeloj zemlji.
Ovakav odnos prema počinjenom krivičnom djelu prakticira se samo kada je počinilac Bošnjak. Postoje snage koje ulažu sav svoj kapacitet da svu pažnju javnosti usmjere samo na tu vrstu interesiranja. Kada se dogodi sličan zločin, a počinalc je Srbin ili Hrvat, tada nema te medijsko – obavještajne agresije koja nameće teze da se radi o terorizmu. Nažalost, Bošnjaci nemaju dovoljno znanja i hrabrosti da se odbrane od ovakvih pojava. Možda će se na kraju ispostaviti da je Enes Omeragić počinio terorističko djelo, međutim to u vom trenutku više neije važno. Mediji su svoj sud već nametnuli javnosti.
