Piše : Nezir Halilović
Malo je žena koje su u kulturno – historijskom smislu toliko značajne za većinu naroda kao što je to slučaj sa Merjemom i Musaovom majkom, jer sve monoteističke vjere priznaju Musaa, a.s., kao Božijeg poslanika. Pa ipak, iako je danas teško naći bilo kojeg čovjeka koji priznaje Musaa, a.s., kao Božijeg poslanika, a da o njemu ne zna barem one najosnovnije podatke, jako je mali broj onih koji znaju bilo šta o njegovoj plemenitoj majci, ženi koja je podnijela neviđeni napor i odricanja, iskazujući takvu veličinu kao malo koja žena u povijesti čovječanstva i koja nam je izravno omogućila druženje sa kazivanjima o njenom sinu i njegovoj poslaničkoj misiji. Njena veličina, značaj i plemenitost su toliki da o njoj i njenom slučaju govori i Uzvišeni Allah u Kur'anu.
Kur'an o Musaovoj majci
Musa, a.s., je poslanik čije se ime vrlo često spominje u Kur'anu i svako kazivanje odslikava jedan od značajnih momenata njegovog života, pružajući kroz to obilje raznovrsnih informacija, koristi, mudrosti i pouka do Sudnjeg dana. Za razliku od većine ostalih poslanika, koji se spominju u Kur'anu isključivo u kontekstu svoje poslaničke misije, kazivanje o Musau, a.s., jednako kao i o Isa, a.s., se navodi od samog početka, tj. kazivanje o njima počinje i prije njihovog rođenja. Spominjući Musaovu majku u Kur'anu Uzvišeni Allah, s.v.t., kaže: Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili. I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili. I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili. A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: “Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?” I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna. I kad se on spasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. (El-Kasas, 1-14.)
Žena ne može biti poslanik, ali može biti evlija – Allahov štićenik
Nekolicina islamskih učenjaka su na temelju navedenih ajeta o nadahnuću Musaovoj majci zauzeli stav da je ona, isto kao i Merjema, kćerka Imranova, bila poslanik. Već smo navodili da je po većini islamske uleme to apsolutno neprihvatljivo i da se u ovim slučajevima uopće ne radi o nadahnuću koje podrazumijeva objavu. Ukratko, svi se slažu da žena može biti evlija, tj. Allahov štićenik na Zemlji. Što se tiče komentara o nadahnuću koje je dobila Musaova majka imam Kurtubi kaže da se po jednom dijelu učenjaka ovo nadahnuće desilo u snu, a svako od nas može bez ikakve prepreke biti počašćen time (naravno nakon što to zasluži svojim vjerovanjem i djelovanjem). Katade i druga skupina kažu da je bila u pitanju inspiracija, tj. nadahnuće općenito, dok treća skupina kaže da se to ostvarilo posredstvom meleka koji joj se prikazao u liku čovjeka. Dakle, svi se slažu u tome da ona nije bila poslanik i to nadahnuće, pa makar i putem pojavljivanja meleka u ljudskom liku, porede sa brojnim drugim primjerima, poput opće poznatog hadisa koji bilježe Buharija i Muslim o dolasku meleka slijepcu, gubavcu i ćelavcu, i niko od njih nije ustvrdio da je poslanik. Pored toga, brojni su drugi primjeri u kojima se navodi da su se meleki pojavljivali nekim ljudima i komunicirali sa njima, bez toga da bilo ko od njih smatra sebe poslanikom ili vjerovjesnikom.
Ime Musaove majke
Vidjeli smo da Uzvišeni Gospodar svjetova u Svome Govoru ne navodi ime te velike žene nego je jednostavno naziva Musaova majka. Ako neki ovo smatraju propustom i manjkavošću molimo ih da upitaju svoju majku da li se ona ljuti da je neko nazove po njenom djetetu. Nema sumnje da ne postoji majka koja je odgojila dobro i plemenito dijete a da upravo to dijete ne predstavlja njen najveći ponos i čast. Kad ovo važi za obične ljude, pa šta mislite kako li je tek ta žena bila ponosna na svoga sina koji će kasnije izravno razgovarati sa Gospodarom svjetova i biti odabran za poslanika, te ponijeti jedinstveni nadimak – Kelimu-r-Rahman (Onaj s kojim je Allah razgovarao). Ipak, trebamo znati da njeno pravo ime nije ostalo nezabilježeno. Naravno, zabilježili su ga islamski učenjaci kroz svoje komentare navedenih ajeta. S obzirom da su to potpuno sporedne i beznačajne stvari plod ljudskog pamćenja i predaje ne treba se čuditi što postoji više predaja u kojima se navodi više imena te velike žene, Musaove majke. Tako neki učenjaci navode da je ime Musaove majke bilo Ajariha, Suhejli kaže da je njeno ime bilo Ajjazihat, dok Sa'lebi kaže da je njeno ime bilo Levha bint Hanid bin Lavi bin Ja'kub. Što se tiče Musaovog oca Taberi navodi da je njegovo ime bilo Imran i navodi da je imao sedamdeset godina kada je rođen Musa, a.s.
Faraon naređuje da se ubiju sva muška djeca
Musaova majka je živjela u tegobnim vremenima kada je na Zemlji vladao jedan od najvećih zločinaca i najokrutnijih tiranina čovječanstva. Ibn Abbas kaže: „Izraelćani su se namnožili u Misru (Egiptu), te su se počeli uzdizati nad ostalim ljudima i počeli su oholo činiti brojne grijehe, pa ih je Uzvišeni Allah prepustio vlasti Kopta koji su ih počeli ugnjetavati i mučiti groznim mukama.“ Faraon, vladar Egipta bio je jedan od nasilnijih, najoholijih i najkrvoločnijih od svih koji su postojali na zemlji. On je porobio Izraelćane i stao ih mučiti groznim mukama. Potpuno je davao prednost ovom svijetu i odbijao svaki poziv na pokornost Uzvišenom Gospodaru. U vladanju zemljom imao je genijalnu inovaciju koju će kasnije slijepo slijediti brojni političari. Naime, stanovnike zemlje je izdijelio na kaste i klase, što će kasnije primjenjivati brojni vladari. Što se tiče povoda tog ugnjetavanja ulema navodi da su Izraelćani brižljivo čuvali predanje o Ibrahimovom boravku u Misiru i njegovom nagovještaju da će jedan od njegovih potomaka uništiti egipatskog vladara. To predanje je bilo rašireno među Izraelćanima tako da je s vremenom doprlo i do Kopta, i na kraju i do faraona koji je odmah nakon toga naredio da se sva muška djeca Izraelćana ubijaju, jer se u njemu rodio strah da bi upravo on mogao biti taj faraon. Es-Sudejj navodi predaju od Ibn Mes'uda i više ashaba, da je faraon usnio kako je iz Jerusalema došla vatra i spalila kuće u Egiptu uništivši sve Kopte, a koja je poštedila Izraelćane. Kada se probudio, potpuno preneražen od sna, sakupio je svećenike, astrologe i mage i upitao ih šta oni misle o tome. Rekli su mu da njegov san znači da će među Izraelćanima biti rođeno muško dijete zbog kojeg će Egipćani biti upropašteni, nakon čega je on naredio da se poubijaju svi dječaci, a u životu ostavljaju samo djevojčice. Bio je toliko opsjednut tom idejom da je odredio čak i posebne ljude i babice da obilaze trudnice i uzimaju podatke o vremenu za porod, tako da, čim bi neka žena rodila muško dijete, ti kasapini bi ga istog momenta zaklali. Neki navode da su njegovi astrolozi i proroci vidjeli neke znakove o rođenju djeteta među Izraelćanima koje će uništiti faraona i kaže se da je on nakon toga izdao naređenje o općem klanju muške djece. Vehb kaže: „Čuo sam da je faraon, tražeći Musaa, a.s., zaklao sedamdeset hiljada jevrejske novorođenčadi“, a neki kažu devedeset hiljada.“ Većina mufesira navodi da su se Kopti, nakon izvjesnog vremena požalili faraonu na smanjenje broja Izraelćana i uplašili su se da će ostati bez robova i ugodnog života, pa će morati raditi poslove koje rade njihovi robovi. Zato je faraon naredio da se muška djeca jedne godine ubijaju, a druge poštede. Tako je Musaov brat Harun rođen u godini kada se nije ubijalo, a Musa u onoj kada su ubijana djeca. Musaova majka se silno uplašila za svoje dijete otkad ga je zanijela, iako se na njoj trudnoća uopće nije primjećivala. Tako Mudžahid kaže da joj je nadahnuće o dojenju bilo dostavljeno prije nego što ga je i rodila, dok drugi kažu da je bilo nakon toga.
Susret sa „babicom“
Navodi se da je ona, nakon što se jedna od „babica“ približila njenoj kući, a neke žene su bile zadužene za izraelćanske trudnice, rekla: „Danas će mi pomoći tvoja ljubav.“ Pa joj je ona pomogla, a kada je novorođeni dječak pao na zemlju iznenadilo ju je svjetlo između njegovih očiju tako da je sva zadrhtala od miline, a ljubav prema njemu je ušla duboko u njeno srce, tako da joj je rekla: „Došla sam ti samo da ubijem tvoje dijete i obavijestim faraona o tome, ali ja sam prema tvome sinu osjetila ljubav kakvu nikada nisam osjetila prema bilo kome, pa zadrži i čuvaj svoje dijete!“ Kurtubi navodi predaju da su, kada je „babica“ izašla, došli faraonovi špijuni, pa ga je njegova majka umotala i stavila u naloženu pećnicu, jer od silnog straha nije znala šta čini. Špijuni su pretražili sve ali nisu ništa našli, a kada su izašli ni ona sama nije znala gdje ga je ostavila. Onda je začula njegov plač iz pećnice i kad ju je otvorila vidjela je da mu je Uzvišeni Allah vatru učinio hladnom i spasonosnom. Ibn Džurejdž kaže da joj je bilo naređeno da ga doji četiri mjeseca u jednoj bašči, pa kada se uplašila da će početi glasno plakati, zato što mu njeno mlijeko nije bilo dovoljno, učinila je ono što se kazuje u ajetu. “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” (El-Kasas, 7.)
Ibn Zejd kaže da se Allahove riječi ”ne plaši se”, odnose na potop, tj. ne plaši se potopa, dok Jahja bin Selam kaže da se to odnosi na to da će ga izgubiti, a za riječi ”i ne tuguj” Ibn Zejd kaže da se odnose da se ne žalosti zbog rastanka, dok Jahja bin Selam kaže da se odnosi na to da će nastradati, odnosno biti ubijen. Kaže se da ga je ona stavila u tabut dug pet pedalja i isto toliko širok. Tabut je bio zaključan i zajedno s njim je spustila i ključ u rijeku, nakon što ga je dojila četiri mjeseca, drugi kažu da ga je dojila tri mjeseca, dok treći kažu osam mjeseci.
Brige za djetetom koje je bacila u rijeku
Maverdi navodi da je stolar, nakon što je napravio tabut, krenuo prema faraonu da ga obavijesti o tome, pa je on sa njim poslao ljude koji će ga preuzeti, međutim, Uzvišeni Allah mu je zaslijepio oči i pamet tako da nikako nije mogao pronaći put do njegove kuće, tako da se on uvjerio da je upravo on novorođenče kojeg se pribojava faraon, pa je od tog trenutka povjerovao, i upravo je on onaj vjernik iz faraonove porodice o kojem govori Uzvišeni Allah u Kur'anu. Ibn Abbas kaže: „Nakon što je Musaova majka, poslala svoju bebu niz rijeku šejtan joj je toliko stao raspirivati osjećaj kajanja tako da je ona u sebi pomislila: ‘Da su ga bogdo zaklali kod mene, pa da ga umotam u ćefine i ukopam, bilo bi mu draže od bacanja niz vodu’, pa je Uzvišeni Allah objavio: Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.
Nakon toga, navodi se da je Asija, faraonova žena, vidjela tabut u vodi, pa je naredila da joj ga donesu i kad ga je otvorila u njemu je vidjela prelijepog dječaka prema kome je odmah osjetila veliku milost i naklonost i kojeg je odmah zavoljela. I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. Kaže se da je Uzvišeni Allah učinio da on dođe iz pravca druge zemlje, a ne od Izraelćana. „Također se navodi da Asija nije imala svoje djece pa je tražila od faraona da joj pokloni Musaa, pa joj je on udovoljio.
Mufessiri su se razišli u pogledu vremena kada je Asija rekla: „On će biti radost i meni i tebi!“ Jedni kažu da je to odmah po njegovom vađenju iz tabuta, tj. čim ga je faraon vidio i osjetio njegovu blizinu. Čim ga je vidio sjetio se da je to dijete od Izraelćana, pa je odmah namjeravao da ga se riješi klanjem, te je smjesta povikao: „Pozovite koljače!“ Na to je njegova žena povikala: „On će biti radost i meni i tebi!“, a on je rekao: „Što se mene tiče, meni neće biti radost.“ Muhammed, s.a.v.s., je o tome rekao: „Da je faraon tada rekao: ‘Da’, povjerovao bi u Musaa, a.s., i zaista bi mu bio radost i sreća.“
Sudejj kaže: „Ne, nego ona ga je odgajala tako da je poodrastao, pa je faraon na njemu vidio znak, i pomislio je da je on Izraelćanin. Uzeo ga je u krilo pa je Musa pružio svoju ruku i počupao faraonovu bradu, na što je faraon poskočio i namjeravao da ga zakolje, a onda mu je Asija rekla: „On će biti radost i meni i tebi!“ Nakon toga su ga iskušali sa žarom i draguljima, pa je dijete opržilo svoj jezik od čega je imao poteškoće u govoru tokom života.
Allahovom odredbom Musa, a.s., je vraćen majci
Šejtan nikome od nas ne da predaha, pa tako nije dao ni njoj. Zato ju je nastavio žalostiti govoreći joj: „Hej, Musaova majko, nisi htjela da ga faraon zakolje, pa si ga ti bacila u vodu!“ Zatim je čula da je njeno dijete u faraonovim rukama pa je pod navalom veličine iskušenja potpuno zaboravila Allahova obećanja. Se'id bin Džubejr i Ibn Abbas kažu: „Zamalo nije zavrištala: ‘O sine moj!'“
Musaova sestra – Merjem bint Imran
Da, njeno ime je potpuno podudarno imenu Isaove majke, kao što navode Suhejli i Salebi. Dahhak kaže da je njeno ime Kulsume. U hadisu koji prenosi Zubejr bin Bekkar se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hatidži, r.a.: „Osjećam da će mu Uzvišeni Allah u Džennetu oženiti s tobom i s Merjemom bint Imran, sa Kulsum sestrom Musaa i Asijom, faraonovom ženom.“ Na što je ona rekla: „Je li te Allah obavijestio o tome?“ On je rekao: „Da.“ A ona je rekla: „Na hajr.“ Kada je Musaova sestra rekla: „Hoćete li da vas uputim na porodicu koja će ga paziti za vas“, oni su rekli: „A šta ti želiš, da možda ne znaš njegove prave roditelje.“ Ona je rekla: „Ne, ali je njima veoma stalo da usreće i zadovolje vladara, i žele ga obradovati.” Kažu: „Kada je ona rekla: Hoćete li da vas uputim…, oni su uveliko tražili dojilju čije mlijeko će htjeti, pa su je upitali: „A ko je to?“ Ona je rekla: „Moja majka.“ Na što su oni iznenađeno upitali: „Zar ona ima mlijeko?“ Ona je rekla: „Da, od Haruna“, a Harun je rođen u godini u kojoj nisu ubijana djeca, pa su oni rekli: „Istinu si kazala.“ Prenosi se da je rečeno Musaovoj majci, kada je već dijete počelo jesti njeno mlijeko: „Kako to da hoće samo tvoje mlijeko, a neće ni od jedne druge žene?“ Ona je rekla: „Ja sam žena ugodnog mirisa i prijatnog mlijeka, nikada mi nije doneseno dijete a da ga ja nisam nahranila.“ Sudejj kaže: „Kada su joj ga donosili da ga doji i pazi, ona zamalo da nije rekla: „Ovo je moj sin.“ Drugi kažu: „Kada je narastao, čula je ljude kako govore: ‘Musa, sin faraona’, pa joj je to toliko teško palo i osjetila je toliku tjeskobu u grudima da je zamalo rekla: ‘On je moj sin.'“ Ibn Mes'ud kaže: „Zamalo pa nije rekla: ‘Ja sam njegova majka.'“
Tako su Allahova obećanja Musaovoj majci bila potpuno ispunjena, a Ebu Imran Dževni kaže: „Svakog dana faraon je Musaovoj majci kao naknadu davao po jedan zlatnik.“
