SAFF

Uborak i Sutina: 27 godina od nekažnjenog zločina nad 114 mostarskih civila

Facebook
Twitter
WhatsApp

Danas se navršava punih 27 godina od najmasovnijeg, a još uvijek nerasvijetljenog i nekažnjenog zločina u Mostaru i Hercegovini.

Tada su pripadnici jugovojske i srpskih paravojnih milicija, iz više skloništa, kuća i stanova u širem području mostarskog naselja Zalik, te sjeverne mostarske kotline, odveli i brutalno likvidirali 114 mostarskih civila, čija su masakrirana tijela pronađena razbacana na deponijama smeća Uborak i Sutina.

Masovni zločin protiv mostarskih civila uslijedio je u prvoj polovini juna 1992.godine, u danima uoči velikog i najavljenog povlačenja JNA i srpskih paravojnih snaga kojima je komandovao general Momčilo Perišić. I dok broje godišnjice tužnih sjećanja na svoje najmilije i ovog juna porodice ubijenih prozivaju bh.pravosuđe s jednim te istim pitanjem: Kako je moguće da je i poslije punih 27 godina ovaj ratni zločin ostao neistražen i pravno nesankcionisan ?

Brojni svjedoci, među kojima su odavno službeno dokumentirane i izjave neposrednih očevidaca – majki, očeva, djece i rodbine odvedenih, a kasnije ubijenih mostarskih civila, složni su u opisu događanja koji su uslijedili uoči masovnog povlačenja jedinica JNA i srpskih paravojnih formacija, u prvoj polovini juna 1992.godine. Mostarske civile – bošnjačke i hrvatske nacionalnosti su iz jasno označenih skloništa u mostarskom naselju Zalik, kuća ili stanova u širem pojasu Bjelopoljske kotline, organizovano hapsili i odvodili upravo pripadnici tih snaga, kojima je službeno komandovao general Momčilo Perišić.

Službena policijska verzija događaja zabilježila je da su srpske snage uhapšene civile sakupili i zatočili u jednom od atomskih skloništa Zalika, da bi ih poslije – na očigled najbliže rodbine i brojnih svjedoka, odvezli u nepoznatom pravcu. Nakon što su snage Armije Republike BiH i HVO u prvoj polovini juna 1992.godine zajedno oslobodile istočne strane Mostara, na deponijama smeća u naseljima Sutina i Uborak 13. i 14.juna pronađeni su leševi svih 114 odvedenih građana. Bile su to – službeno, dvije prve masovne grobnice otkrivene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, ni do dan-danas, uprkos tome što postoje preživjeli svjedoci tih događaja, te što se znaju imena počinilaca, za taj zločin još niko nije odgovarao. Članovi porodica civila pobijenih na lokalitetima Uborak i Sutina kod Mostara još jednu godišnjicu zločina – 27. po redu, nad njihovim najbližim obilježiće u četvrtak bez ikakve nade u skoro očekivanje pravde. Već 27 godina taj slučaj se povlači po ladicama bh. pravosudnih institucija, ali za mučenje i strijeljanje 114 civila još niko nije odgovarao.

A kako je to izgledalo u junu sada već davne 1992. godine? Na svjetskim i brojnim domaćim videoservisima mogu se naći videoisječci, snimljeni u vrijeme nakon povlačenja srpskih snaga iz Mostara i doline Neretve, sredinom juna 1992. godine. U tim videozapisima zabrinute žene u mostarskom naselju Zalik, koje su ostale bez svojih sinova, muževa, braće, očeva i drugih muških srodnika, svjedočili su prije toliko godina za medije o tome šta se dogodilo i to dok je sudbina njihovih najbližih još bila nepoznata:

„Svi ljudi što ih je bilo u Gornjem Zaliku su otjerani 13. juna u sklonište. Ljudi, žene i djeca. Uveče su došli i odveli su sve muške – od nepunih 15 do 80 godina.“ – opisali su svjedoci.

O tome ko je počinio zločin na Uborku i Sutini, Adnin Hasić nam je na mjestu stradanja civila, nekoliko kilometara sjeverno od Mostara, rekao:

„Zna se. To su bili lokalni Srbi iz Vrapčića, koji su u to vrijeme bili potpomognuti rezervnim i redovnim sastavom JNA, kojima je komandovao general Perišić.“

Članovi porodica žrtava masovnih grobnica Uborak i Sutina ogorčeni su što se taj slučaj 27 godina ne rješava, iako su počinioci poznati. Oni odgovornim smatraju i srbijanskog generala Momčila Perišića, koji je u vrijeme kad su počinjeni zločini nad nesrpskim civilima u Hercegovini komandovao jedinicama Jugoslovenske vojske na tom području. Sa pozicije na kojoj je bio u funkciji komandanta jugovojske, njemu su nesumnjivo morale biti podređene i sve druge makar se identificirale kao nekakve paravojske srpske formacije. Podsjećanja radi, Haški sud Perišića nije ni teretio za te zločine.

Adnin Hasić u ime Udruženja rodbine prisilno odvedenih i ubijenih građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, kaže:

“Svih ovih 27 godina teško je čekati pravdu i taj osjećaj zapitanosti o pravdi imamo svi mi kao porodice žrtava. Stalno se pitamo kada ćemo i hoćemo li je dočekati. Svih 27 godina upućujemo apele nadležnim tužilaštvima da rasvjetle i procesiraju ovaj zločin i nadam se, jednom adekvatno kazne izvršioce i naredbodavce prvog i najvećeg četničkog zločina u Hercegovini.

Miloševićevi planovi koje se u Bosni i Hercegovini realizovali Radovan Karadžic i Ratko Mladić, presuđeni su kako u Hagu tako i u BIH, međutim potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se istinom i pravdom gradilo pomirenje i suživot kako u Mostaru tako i u cijeloj BIH. Volio bih da Grad Mostar u narednom periodu u spomen žrtvama Uborka i Sutine ali i svim civilima žrtvama u centru grada izgradi jedinstveno spomen obilježje. To prve mostarske žrtve zaslužuju jer Uborak i Sutina su mostarska Srebrenice”.

Još jedna godišnjica najmasovnijeg zločina nad civilima Hercegovine biće obilježena bez očekivanog pravnog ishoda, dok rodbina ubijenih pita: Hoće li zaista tako veliki zločin ostati do kraja nerazjašnjen i nesankcionisan, zarobljen u makazama što usporenog, letargičnog bh.pravosuđa, što odsustva prijeko potrebne međunarodne saradnje sa istražnim i pravosudnim tijelima Republike Srbije.

A.B.

(Vijesti.ba)

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA