Zijad Ljakić je objavo tekst u kojem obavještava javnost da mu se sprema hapšenje. U spomenutom tekstu on se osvrće na fetvu koju je izdao povodom odluke reisa Huseina ef. Kavazovića da se pomjeri podnevski ezan kao odavanja počasti žrtvama terorističkog napada u Parizu. Ljakić je u toj fetvi prenio mišljenje jednog saudijskog šejha da je to djelo kufra. Zbog toga je njegova fetva označena kao proglašavanje reisa Kavazovića nevjernikom.
Ljakić danas ovako piše o tom nesretnom i bespotrebnom tekstu. “Da sam znao da će taj odgovor izazavati toliku halabuku i da će biti u tolikoj mjeri pogrešno tumačen i zloupotrebljen, ne bih to uradio”. Ljakić bi trebao da smogne snage i hrabrosti i da do kraja ostane principijelan, pa da uspostavi neposrednu, zdravu i na islamskom ahlaku utemeljenu komunikaciju sa IZ, a ne posrednu, viralnu komunikaciju, te da prizna da griješi i u drugim stavovima, koji se također pogrešno razumiju i zloupotrebljavaju za širenje smutnje među muslimanima u BiH. Riječ je o stavu da je dozvoljeno graditi mesdžide i na taj način se odvojiti od Islamske zajednice.
Ništa se danas ne zloupotrebljava kao gradnja tih mesdžida i osnivanje takozvanih paradžemata. Svi vidimo kako dušmani Bošnjaka i BiH jedva čekaju da se desi sukob među muslimanima zbog tih mesdžida. Onaj ko zagovara i dalje njihovo postojanje, onaj ko poziva na suprostavljanje Islamskoj zajednici po navedenom pitanju, on svjesno ili nesvjesno pomaže našim dušmanima u rastakanju našeg bića i razbijanju jedinstva muslimana. Zato je od izuzetne važnosti i posebne koristi da svi oni koji drže takve džemate shvate od kolike je važnosti njihovo gašenje. Sprečavanje smutnje je najvažnija stvar. Ne dozvolite da sutra pokajnički govorite da ste znali šta će se dogoditi nikada ne biste to radili.
Dobrovoljno gašenje tzv. paradžemata je pobjeda kojoj nema mahane.
