Piše: Resul Mehmedović
Ovih dana je obilježena 36. godišnjica Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Kao najstarija visokoškolska islamska institucija Bošnjaka tokom proteklih godina bila je jedan od najjačih stubova opstanka islama na ovim prostorima.
Dolaskom Austro-Ugarske u BiH muslimani su se suočili sa mnoštvom izazova, neki su odlučili da se isele u Tursku, jer su smatrali nezamislivim život pod ‘kaurskom’ vlašću, dok je većina ostala i nastavila da živi i bori se za očuvanje islama. Preko noći, postali smo nepismeni, pa je tako, narod koji je govorio ili se služio arapskim, turskim i perzijskim jezikom 1910. godine imao svega deset doktora nauka. Mektebi i medrese koje su do tada igrale najveću ulogu u obrazovanju muslimana, gube na značaju, otvaraju se sekularne škole, koje nisu naišle na prijem tadašnjih muslimana. U narednim političkim sistemima, mnoge medrese su zatvorene, srušene, pa je jedina medresa koja je imala višestoljetni kontinuitet rada ostala Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu. Potrebno je napomenuti da je u periodu između dva svjetska rata djelovala samo jedna visoko-obrazovna ustanova, Šerijatsko-sudačka škola, koja je 1937. godine, preimenovana u Višu islamsku šerijatsko-teološki školu. Ubrzo nakon dolaska na vlast 1945. komunistička vlast ukida šerijatske sudove. Škola se zatvara, a zgrada, kao i većina vakufske imovine je konfiskovana. Ovim činom, muslimani u BiH su prvi put ostali bez visoko-školske obrazovne ustanove. Ovakvo, turobno stanje, potrajalo je sve do 1977. godine, da bi, nedugo nakon afirmacije nacionalnog identiteta bosanskih muslimana, koji su sada mogli da se izjašnjavaju sa velikim M (Muslimani), na čelu sa Huseinom Đozom, rahmetullahi alejhi, osnovana institucija koja je imala za zadaću da popuni prazninu nastalu ukidanjem VIŠT-a 1945. godine. Muslimani su više od trideset godina čekali na osnivanje visoko-obrazovne vjerske ustanove, a zvanično, fakultet je počeo sa radom 15. šewwala 1397/29. septembra 1977. godine, pod imenom Islamski teološki fakultet u Sarajevu, koji je kasnije preimenovan u Fakultet islamskih nauka.
Nemoguće je bilo šta reći o Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu a da se ne spomene rahmetli Husein Đozo, jedan od najvećih bošnjačkih alima u povijesti. Husein Đozo je ponio najveće breme osnivanja i afirmacije Islamskog teološkog fakulteta, odnosno današnjeg FIN—a. Na ahiret je preselio kao predavač na ovom fakultetu.
Pored Huseina Đoze bilo je mnoštvo drugih alima kojima se, otvaranjem fakulteta, pružila prilika da svoje znanje prenesu na buduće naraštaje, a među najznačajnije ličnosti svakako spadaju: hfz.Ibrahim Trebinjac (1912-1982.), hafiz koji je godine svoga života proveo u komunističkim kazamatima, a ostao je upamćen po rijetko viđenom hajratu, kao imam, dvadeset godina je predvodio sabah-namaz u Hadžijskoj džamiji učeči džuz na farzu. Također, treba spomenuti hfz.Mahmuda Traljića (1918-2002.), dr.Ibrahima Džananovića (1946-2003.), mr.Ešrefa Kovačevića (1924-1996.), mr.Mesuda Hafizovića (1947-2001.) i mnoge druge koji su dali svoj doprinos u očuvanju islama.
Islamski teološki fakultet iznjedrio je mnoštvo alima koji su u ovom vremenu spona između osnivača i nadolazećih naraštaja. Koristimo ovu svečanu priliku da podsjetimo, sve nas, na još jednog našeg islamskog velikana, koji je, pored Huseina Đoze, obilježio godine osnivanja i postojanja Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, a od čije smrti se ove godine navršilo 25. godina. Naravno, riječ je o dr. Ahmedu Smajloviću. Dr.Ahmed Smajlović, rahmetullahi alejhi, rođen je 1938. godine u Srebrenici, završio je Gazi Husrev-begovu medresu, a zatim Al-Azhar, 1962. godine, gdje je nedugo zatim magistrirao, a svoju genijalnost potvrdio je 1974. godine, odbranom doktorske disertacije – “Filozofija orijentalistike i njen utjecaj na savremenu arapsku književnost”, koja je doživjela nekoliko izdanja na arapskom jeziku. Nažalost, skoro 40. godina smo čekali na njeno prevođenje. Fakultet islamskih nauka u saradnji sa izdavačkom kućom El-Kalem, 22. maja 2013. godine, priredio je promociju istoimene doktorske disertacije, koja je doista svojevrsno remek djelo. Dr. Smajlović je bio alim koji je svojim govorničkim sposobnostima plijenio simpatije bošnjačkog naroda, a širom muslimanskog svijeta, nakon njegovih gorljivih vazova mogli su se čuti uzvici divljenja i hvale, poput predavanja na Islamskom fakultetu u Medini, u prisustvu El-Mevdudija, Kutba, Gazalija, En-Nedevija i drugih, gdje je nakon nadahnutog predavanja, šejh Bin Baz, rahmetullahi alejhi, samo dodao: “Barekellahu fike ja dr.Ahmed Smajlović”, a studenti su nakon predavanja u pismenoj formi tražili od rektora Univerziteta da im dr. Ahmed Smajlović održi nekoliko predavanja. Bio je to Bošnjak koji je tada svojim nastupom zasjenio najveće alime muslimanskog svijeta. Na arapski jezik je preveo Hasanaginicu, romane Derviš i smrt, Na Drini ćuprija i na stotine članaka sa arapskog na bosanski (tada srpsko-hrvatski). 1978. godine je pokrenuo časopis Islamska misao, koji je imao veliku prosvjetiteljsku ulogu među Bošnjacima. Vezama i ugledom koji je uživao u arapskom svijetu, sakupio je donacije i opremio izdavačku kuću El-Kalem, sa tada najsavremenijom štamparijskom opremom. Dao je veliki doprinos u osnivanju mnogih džemata u dijaspori, izgradnji islamskog centra u Zagrebu, čije ime kao znak zahvalnosti nosi islamska gimnazija u tom gradu.
Ono što je krasilo njegov naučni pristup i razumijevanje vjere je objektivnost, gdje u mnoštvu svojih radova obilato citira i uzorito gleda na mnoge islamske autoritete, koje su nažalost, da je živ, danas neke njegove radne kolege uvrstile na “crnu listu”. Ostao sam ganut čitajući njegov rad u Glasniku iz 1976., o “Imamu Muhammedu Ibn Abdul-Vehabu”, na kojeg gleda kao uzora vrijednog učenjaka, iskazujući mu počasti koje rijetko ko od nas iskazuje najmilijim osobama. U vremenu smutnje i podjela, dakako da me je frapirao jedan tako pozitivan i bez predrasuda tekst o drugome i drugačijem, čega bez sumnje nedostaje. Nažalost, karijeristima i anarhistima, nije odgovarao profil djelatnika u islamskim institucijama, poput dr.Smajlovića, koji je u svega nekoliko godina svog rada učinio ono što neki nisu uspjeli desetljećima, pa su uz svesrdnu pomoć počeli da pripremaju zavjere. Sarajevski proces 1983. godine je trebao da posluži kao model, tako su komunisti uz pomoć nekoliko djelatnika iz redova muslimana počeli sa dobro isprobanom metodom, diskreditiranje ličnosti. Njegovu smjenu trebalo je opravdati pred narodom, a u prilog tome su izmislili dvadesetak tačaka nezakonitog djelovanja, među kojima je i pronevjera novca za prijevod doktorske disertacije na arapski jezik (unatoč činjenici da je disertacaija rađena na arapskom).
Koliko je otužno i jadno izgledalo rušenje našeg, nesporno najvišeg vjerskog autoriteta, još jadnije je izgledalo ponašanje njegovih brojnih poštovalaca iz svih struktura Islamske zajednice. Uz neke časne izuzetke, nijemo i iz prikrajka, bojeći se da se njima šta ne desi, pustili su profesorove protivnike da kaljaju njegovo dostojanstvo i razjedaju njegovo biće. Osnaženi pozicijama koje su brže-bolje zauzeli u Islamskoj zajednici nakon njegovog smjenjivanja, okuražili su se do te mjere da su ga čak razriješili i dužnosti profesora na ITF-u. Tadašnji reis imao je delikatnu dužnost uručenja rješenja o smjeni. Po riječima očevidaca, pripremljeno rješenje mjesecima je držao u stolu, ne imavši dovoljno hrabrosti da ga uruči. Nekoliko dana nakon što je i do njega doprla vijest o rješenju, dr. Smajlović je doživio srčani udar, koji je, Allah najbolje zna, bio uzrokom njegove brze smrti. Hiljade muslimana je ispred Begove džamije klanjalo dženazu-namaz dr.Ahmedu Smajloviću, kojega je zadesio udes prethodnika, Handžića, Pandže i Dobrače, Allah bio zadvoljan njima.
Trebat će mnogo vremena da Bošnjaci dobiju alime poput dr. Ahmeda Smajlovića, Huseina Đoze, hafiza Ibrahima Trebinjca. Ali, uz iskren i predan odnos prema islamu, dakako da naša visoko-obrazovna institucija, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ima priliku i kapacitet da u dogledno vrijeme iznjedri dragulje, ako ne sjajnije, barem podjednako sjajne poput njenih osnivača i ljudi koji su uz ovu visoko-obrazovnu ustanovu od njenog osnivanja.
