Vladaru, ljudi te neće slušati dok god budeš razmišljao o svojim, a ne o njihovim željama i potrebama

795

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Pripovijeda se da je jedan kralj odlučio zabraniti ženama da nose zlato, nakit i ukrase. Reakcija žena bila je žestoka, odbile su poslušnost i počele su mumljati, proklinjati i protestvovati. A osim toga, još više su počele nositi zlatni nakit i ukrašvati se.

To je uznemirilo i zbunilo kralja, pa je sazvao hitan sastanak sa svojim savjetnicima. Kad je rasprava započela, jedan od njih sugerirao je da se odluka poništi zbog općeg interesa.

Drugi je rekao: ”Ne! Poništenje odluke bi upućivalo na slabost i strah, a mi moramo pokazati našu snagu i odlučnost.”

Pošto kraljevi savjetnici nisu imali jedinstven stav, kralj je tražio da mu dovedu poznatog mudraca u gradu.

Kad je mudrac došao, kralj mu je predstavio problem, a onda mu je mudrac rekao: ”Čestiti kralju, znaj da ti ljudi neće biti pokorni ako budeš razmišljao o onome što ti želiš, a ne o onome što oni žele.”

Kralj ga upita: “Šta da učinim, da li onda da poništim svoju odluku?”

Mudrac je odgovorio: ”Ne, nego malo izmijeni odluku i zabrani nošenje zlata, nakita i ukrasa samo ljepoticama, jer njihova ljepota ne treba dodatno uljepšavanje i ukrašavanje, a izuzmi ružne i starije žene koje nose nakit i ukrase zbog potrebe da sakriju svoju ružnoću i starost.”

Kralj je prihvatio savjet mudraca i donio je novu odluku kojom se nakit i ukrasi zabranjuju samo lijepim ženama.

I nije prošlo ni nekoliko sati, a sve žene su poskidale nakit i uklonile ukrase, jer je svaka od njih sebe vidjela lijepom i bez potrebe za zlatom, nakitom i ukrašavanjem.

Tada je mudrac rekao kralju: “Čestiti kralju, ljudi su te poslušali onda kada si razmišljao njihovim umovima i kada si shvatio i upoznao njihove želje i težnje kroz prozor njihovih osjećanja.”

Mudrost u govoru, forma i način izražavanja je umjetnost koju trebamo nastojati usavršavati. To je nauka koja se mora dobro naučiti da bi pozvali ljude u ono što mi želimo, povezujući to i sa njihovim željama i težnjama i uzimajući u obzir mogućnost njihovog odbijanja prije nego što im nešto ponudimo ili nametnemo.

Onaj kome se upućuje neki poziv, od koga se nešto traži, mora biti svjestan lične koristi koju će postići ako posluša ili pak odbije poziv, a ništa tako snažno ne prodire u ljudska srca kao lijepa, odmjerena i mudra riječ.

Stoga, vladar mora biti vođen savjetom učenjaka i mudrih ljudi, jer ga oni sprječavaju u tiraniji i prisiljavanju ljudi na izvršavanje njegovih ishitrenih i nepromišljenih odluka.