SAFF

”Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-‘Avde

Allah, dželle šanuhu, obavijestio nas je preko Svojih plementih poslanika i objavio u Svojim časnim knjigama da je on El-Hakim, Mudri. Samo u Kur'anu ovo ime spomenuto je 94 puta, a zajedno sa drugim imenima čini završnicu sljedećih ajeta: ”Hvaljen neka si” – rekoše oni – “Mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” (El-Bekare, 32.); ”Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti, i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekare, 129.); ”I jedini On vlada robovima Svojim; On je mudar i sveznajući” (El-En'am, 18.) i sl. El-Hakim je Onaj koji precizno, potpuno i savršeno stvara, i svemu što stvara daje potpuni oblik, i svakoj stvari daje njeno pravo mjesto i odgovarajuću ulogu. Rekao je Uzvišeni: ”Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (En-Neml, 88.) 

Neprekidna nagrada  

El-Hakim je Onaj koji svemu određuje mjeru, granicu i okvir u kojem se kreće, od kojih se ništa ne može oduzeti i kojima se ništa ne može dodati, a o mudrostima koje On time želi ostvariti da i ne govorimo, jer su one neopisive, neizrecive i nedokučive. Posebno je interesantno razmišljati o mudrostima čovjekovog stvaranja, njegovom fizičkom izgledu, razumu kojim je odlikovan nad drugim stvorenjima, tajnovitoj duši, o kojoj on tako malo zna, o pravilnom i skladnom obliku u kojem je stvoren, što najbolje ilustriraju kur'anske riječi: ”Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” (Prijevod značenja Et-Tin, 4.) Čovjekov lik i izgled, mogućnosti i sposobnosti, razum i duša, svijet su ispunjen mudrošću, o kojoj ako budeš razmišljao, možda ti se nešto od njega i otkrije. Rekao je Uzvišeni: ”Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog, bezbjednog – Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna. Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet – zar Allah nije Sudija najpravedniji?!” (Prijevod značenja, Et-Tin, 1. – 8.). Sintagma ”najnakazniji lik” personificira životnu etapu starosti u kojoj tijelo slabi i nestaje njegove vitalnosti i snage. ”Samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna” – utjeha je za vjernike, koji iako podliježu spomenutoj zakonitosti kao i sva druga stvorenja, ipak na onome svijetu imaju priliku uživati u nečemu posebnom, što im niko ne može oduzeti niti umanjiti, oni će jednostavno uživati u ”nagradi neprekidnoj”. Na kraju ovog niza, Uzvišeni postavlja logično pitanje onima koji poriču i negiraju: ”Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet?” Šta je to, o čovječe, što te poslije svega ovoga, nakon spoznaje da si stvoren u najljepšem liku, nakon svih ovih jasnih ajeta (putokaza i dokaza) u kosmosu i u tebi samom, navodi da poričeš onaj svijet, obaveznost imana (vjerovanja) i robovanja Allahu, dželle šanuhu, i polaganja računa pred Njim? Zar mudrost ne nalaže povratak, proživljenje i polaganje računa? 

Bez bejana nema ni insana

Fenomenalan primjer manifestacije Božije mudrosti je različitost jezika kojima je On, dželle šanuhu, obdario ljude i učinio ih sposobnim da se njima koriste, razumijevaju i sporazumijevaju, uče, spoznaju i podučavaju jedni druge. Jezici su čudo Božijeg stvaranja, dokaz Njegovog rububijjeta (gospodarenja) i uluhijjeta (božanstvenosti), veličine, mudrosti i blagodarnosti prema ljudima. On se hvali u Kur'anu da je čovjeka podučio bejanu – govoru, pojašnjavanju stvari i pojmova i sporazumijevanju sa drugima. ”Milostivi, poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga govoru.” (Er-Rahman, 1. – 4.) 

Neizmjerna mudrost krije se i u snu kojeg čovjek, u trenutku dok se on događa, gotovo da i ne osjeća, i nepoznato mu je na koji način i kada se stvarno događa prelazak iz svijeta jave u svijet snova. Kada čovjeka savlada san, on nalikuje mrtvacu – upravo iz tog razloga Kur'an stanje sna naziva smrću – snovi ga vode na istok i zapad, u susret sa živima i mrtvima, bližnjima i dalekima, a kada se konačno probudi, njegovom tijelu se vraća snaga, vitalnost i funkcionalnost. Razmisli o svemu ovome, o stvarnom čovjekovom stanju u vrijeme spavanja, njegovoj velikoj potrebi za snom, i doći ćeš do zaključka da je to velika blagodat koja se ničim ne može platiti, da je tvoj Gospodar Veličanstven i beskrajno Mudar. Allah, dželle šanuhu, kaže: ”I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju.”

I povrh svega toga, stvaranje čovjeka i ostalih stvorenja ima svoj uzvišeni cilj i krajnju mudrost, koju tumače sljedeći ajeti: ”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane. Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat, 56. – 58.) Čovjek nije stvoren bez razloga i svrhe, i neće biti prepušten sam sebi, kao što pojašnjava Uzvišeni: ”Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu'minun, 115.) 

Izvor: www.islamtoday.net / Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA