Nakon individualnih sastanaka sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, lideri ljevice Nermin Nikšić i Željko Komšić odavali su utisak neodlučnosti.
Obojica su utvrdili da je SDA iznijela korektnu ponudu, ali da nisu u mogućnosti pristati na nju, jer su se obavezali da će odluke donositi unutar koalicije SDP-DF-NS.
Takvo Komšićevo i Nikšićevo bježanje od odgovornosti odavala je obeshrabrujući utisak za sve njihove glasače. Poruke da nisu u stanju samostalno donositi odluke odnosno da su im “svezane ruke” odavale su sve – samo ne sliku odlučnih i snažnih lidera. Bježanje od odgovornosti uvijek je bilo izraz nemoći.
Ista obeshrabrujuća slika ponovila se i prilikom sastanka kompletnog Bh. Bloka (SDP-DF-NS) sa SDA. Dakle, sada u punom kapacitetu da donose odluke, stranke ljevice su ponovo izgledale neodlučno, zbunjeno, dezorijentisano.
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić prisustvovao je konferenciji za medije nakon sastanka, zajedno sa predsjednikom SDA, ali ponovo je odavao isti utisak. Kao da ni sam ne zna – da li bi ušao u koaliciju ili ne bi.
Nikšić priznao – SDA nije isto što i SNSD i HDZ
Najvažnija rečenica predsjednika SDP-a je svakako ona u kojoj je priznao da ne izjednačava SDA sa SNSD-om i HDZ-om, kazavši: “Ono što je važno reći je da pravimo i mi jasnu razliku između vladajućih stranaka kada je u pitanju odnos prema državi i odnos prema historiji”.
Svako pošten u SDP-u zna da je SDA branila ovu zemlju, za razliku od agresorskih politika koje baštine HDZ i SNSD.
SDA i SDP su stajali zajedno u ratnom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, a postavlja se pitanje šta bi se desilo da je SDP tada pristao na priču “Reformista” (poput Neleta Karajlića) da su “svi nacionalisti isti” i da sve što se zbivalo 1992-1995. nije agresija i odbrana BiH, već rat u kojem su svi isti.
Ako SDA nije isto što i HDZ i SNSD, kao što uostalom i sam Nikšić priznaje, onda je posve deplasiran argument – “nećemo sa etničkim strankama”. Posebno, nakon što je i Peđa Kojović kao treći mini lider Bh. bloka priznao prije neki dan da je put BiH u pravljenju “balansa između etničkog i građanskog”.
Moguće je utvrditi program
Druga važna stvar, koju je izrekao Nikšić jeste: “Puno je stvari oko kojih imamo različite poglede i različito viđenje, ali je puno stvari, pogotovo onih konkretnih programskih gdje se možemo složiti”.
Tu je i krucijalno pitanje programa. Jer sve strane su složne da je suština priče o koaliranju – zapravo u programima: vlast nije tu radi sebe, već da kroz programe provede reforme.
Ako je puno konkretnih programskih stvari onda ne bi trebala da postoje prepreka utvrđivanju programa. Posebno što sve strane imaju odgovornost prema građanima. Ako i imaju neke lične animozitete, onda bi iz osjećaja odgovornosti morali da ih nadiđu.
SDA je na današnjem sastanku ponudila detaljan i sistemski program, sa preko stotinu konkretnih mjera (a ne želja ili nada!), precizirajući zakone koje treba mijenjati i iadresirajući institucije, agencije i druge alatke vlasti kroz koje treba implementirati taj program.
To je na neki način priznao i sam Nikšić na današnjoj pres-konferenciji, kada je sa poštovanjem govorio o ozbiljnosti programa koji je ponudila SDA.
Razumljivo je da su možda na ljevici prisutne neke sujete, jer nisu oni prvi izašli sa programom, iako su najviše pričali o njemu. Suština nije u tome ko je ponudio mjere, već da se one prihvate, dopune, korigiraju i implementiraju, jer to građani očekuju.
Odbacite strahove i sumnje
Dakle, Nikšić koji je bio zadužen da iznese stavove Bh. bloka danas priznaje dvije fundamentalne stvari:
SDA u smislu historijskih zasluga i odnosa prema državi nije isto što i SNSD i HDZ, postoji mnogo programskih stvari oko kojih se Bh. blok slaže sa SDA.
Jedino razumno pitanje nakon toga je: ako je tako, kao što kaže Nikšić, zašto se uopće odugovlači sa formiranjem stabilne vladajuće većine (Bh. blok – SDA) koja je od najveće važnosti za stabilizaciju političkih prilika u BiH; zaštitu državnih interesa i reformski zamah za poboljšanje standarda i euroatlantski put.
Razumljivo je da su lideri ljevice suočeni sa strahovima, ali ovdje je riječ o pitanjima vođenja države gdje svi strahovi, neodlučnosti i zbunjenosti moraju biti prevaziđeni kroz hrabar, odlučan i neustrašiv odnos. Odnos koji nije djetinjasto insistiranje na vlastitoj uvjerenosti da ste uvijek i u svemu u pravu, već odnos koji je spoj odlučnosti i tolerancije, dosljednosti i mudre spremnosti na kompromis koja predstavlja izraz moći. Tek tada možete biti lider i opravdati povjerenje koje vam ljudi daju na izborima, i nositi čast koja se zove – biti državnik.
