Na današnji dan, 21. augusta, 1992. godine, pripadnici MUP-a RS-a ubili su 224 Bošnjaka i Hrvata izvedenih iz prijedorskih logora, na lokalitetu Korićanske stijene. Masakr je izvršen po nalogu Kriznog štaba općine Prijedor, a izveli su ga pripadnici Interventnog voda prijedorske policije.
BIH, 21. augusta – Presudama Haškog tribunala je utvrđeno da su srpske snage, odnosno policajci iz Prijedora, 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama na planini Vlašić ubili oko 200 muškaraca, kojima je bilo naređeno da izađu iz autobusa i kleknu na ivicu provalije.
Autobusi su prethodno, 21. augusta 1992., preuzeli zatočenike iz logora “Trnoplje”, a pridružila su im se i vozila u koja su se ukrcali ljudi u Tukovima.
Darko Mrđa, bivši pripadnik Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, priznao je u Haškom tribunalu da je lično učestvovao u izvođenju, čuvanju, sprovođenju, strijeljanju i ubistvima više od 200 nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stijenama. Samo 12 muškaraca je preživjelo.
Oni su se ranije bacili u provaliju, a kasnije su svjedočili u Haškom tribunalu.
Značajan broj tijela je ubrzo nakon organizovane likvidacije prebačen i zakopan na drugim mjestima, o čemu svjedoči i snimak Službe javne bezbjednosti Prijedor nastao 4. septembra 1992. godine.
Iako su neke posmrtne ostatke locirali stručnjaci 2003. godine zahvaljujući svjedočenjima preživjelih i priznanju Damira Ivankovića, sve do 2009. godine nije bilo poznato gdje se nalazi većina žrtava.
Nakon što vlasti nisu poduzele nikakvu ozbiljnu istragu u cilju lociranja nestalih osoba ili tijela, u septembru 2008. godine Advocacy Center – TRIAL (ACT) Project podnio je šest pojedinačnih tužbi Evropskom sudu za ljudska prava u vezi s nestankom osam muškaraca Bošnjaka tokom masakr na planini Vlašić, u ime njihove rodbine.
U augustu 2009. godine Institut za nestale osobe BiH (IMP) istražio je masovnu grobnicu na Korićanskim stijenama. Do kraja augusta 2009. iz duboke provalije ekshumirani su ostaci najmanje 60 osoba. Kako se pokazalo, neka su tijela spaljena, a neka su premještena kako bi se prikrili tragovi zločina. Amor Mašović je tada ustvrdio da je riječ o poginulima iz jednog autobusa.
U decembru 2010. godine Institut za nestale osobe BiH priopćio je da će se provesti dodatna potraga jer se vjeruje da bi na Korićanskim liticama mogla postojati još jedna masovna grobnica.
U 2017. krenula je nova runda potraga na Korićanskim stijenama. Do oktobra iste godine, Institut za nestale osobe BiH potvrdio je ekshumaciju posmrtnih ostataka 137 osoba. Do 2019. identificirana je 181 žrtva. U blizini Prijedora 21. jula 2019. godine klanjana je dženaza i ukopani posmrtni ostaci 86 žrtava.
Porodice žrtava i dalje tragaju za kostima. S obzirom na to da su tijela prebačena i zakopana na drugim lokacijama, još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka.
Vođu grupe koja je izvršila ubistva, Darka Mrđu, uhapsio je SFOR 2002. i sudio mu je sud u Hagu. Godine 2004. osuđen je po dvije tačke optužnice za zločine protiv čovječnosti (istrebljenje i nehumana djela) i po jednoj točki za kršenje zakona i običaja ratovanja (ubistvo) i osuđen na 17 godina zatvora.
Vjeruje se da je Mrđi zločin naredio Simo Drljača, načelnik prijedorske policije , kojeg su vojnici SFOR-a ubili iz vatrenog oružja dok se opirao pokušaju hapšenja 1997.
U Sudu BiH je za ovaj zločin pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca. Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine dobili su Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja. Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora.
Kazna od 15 godina zatvora izrečena je Željku Stojniću. Damir Ivanković je osuđen na 14 godina, Ljubiša Četić na 13, a Gordan Đurić na osam godina zatvora, i njima trojici su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje koje su potpisali s Tužilaštvom BiH.
