Dana 18. februara 2021. godine navršava se 28 godina od kako su pripadnici tadašnje Vojske Jugoslavije (VJ) napali i granatama razrušili bošnjački dio sela Kukurovići u opštini Priboj.
Tada je ubijeno troje mještana ovog sela. Fond za humanitarno pravo (FHP) i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Sandžački odbor) podsjećaju da ni poslije 28 godina institucije države Srbije ne žele da priznaju odgovornost za ovaj zločin, tako što bi kaznile počinioce i obeštetile porodice žrtava i sve mještane koji su ostali bez svoje imovine.
Selo Kukurovići nalazi se na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, u kojoj se tada odvijao oružani sukob. Napadu na selo prethodilo je stacioniranje pripadnika Užičkog korpusa VJ na uzvišenja koja ga okružuju, kao i višemjesečno maltretiranje, pljačkanje i zastrašivanje njegovih stanovnika koje je uzrokovalo odlazak velikog broja njih. Dana 18. februara 1993. godine, pripadnici VJ izvršili su pješadijski i minobacački napad na na Kukuroviće.
Preostali mještani pobjegli su iz sela, a njihova imovina je uništena i zapaljena. Kada se, dva dana kasnije, njih nekoliko vratilo u selo, zateklo je zgarišta i pobijenu stoku, a u spaljenim kućama leševe troje ubijenih staraca – Uzeira Bulutovića, Mušana Husovića i Fatime Sarač. U aprilu iste godine, kada u selu više nije bilo stanovnika, zapaljeno je još osam kuća.
Iako su nadležni organi, odmah po ovom događaju, izašli na teren da izvrše uviđaj, niko od mještana Kukurovića nije saslušan, a za ove zločine do danas niko nije odgovarao.
Fond za humanitarno pravo je, u oktobru 2006. godine, podnio krivičnu prijavu protiv NN pripadnika Užičkog korpusa VJ, a Okružno javno tužilaštvo u Užicu je istragu proslijedilo Tužilaštvu za ratne zločine.
Mada je iz izjava svjedoka jasno da osim pripadnika VJ nije bilo drugih oružanih grupa koje bi bile u stanju izvršiti ovaj zločin, ni poslije 28 godina od događaja nije identifikovan nijedan osumnjičeni, a 15 godina od podnošenja krivične prijave FHP-a optužnica nije podignuta.
S druge strane, ni parnični postupci koje je FHP pokrenuo – kako u ime najbližih srodnika ubijenih Kukurovičana, tako i u ime mještana kojima su uništene kuće – nisu doveli do isplate naknade štete, jer je sud odbio sve tužbene zahtjeve kao zastarjele.
Naime, iako se radi o krivičnom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čije gonjenje nikad ne zastarijeva, pa po samom zakonu ne zastarijeva ni potraživanje naknade štete, sud je ipak primijenio opšte rokove za zastaru potraživanja (tri, odnosno pet godina).
Obrazloženjem da država može odgovarati za naknadu štete samo ako je izvršilac krivičnog dijela pravnosnažno osuđen, sud je, paradoksalno, konstatovao da nema prepreke krivičnom gonjenju. Očekivanja žrtava su iznevjerena i od strane Evropskog suda za ljudska prava, koji je u junu 2018. godine odbio da razmatra predstavku koju su mu članovi porodica uputili, bez ikakvog dodatnog obrazloženja zbog čega je tako zaključio.
Ovom odlukom iscrpljene su sve pravne instance kojima su se žrtve mogle obratiti za ostvarenje svog prava na naknadu štete. S druge strane, ovakav stav i odluka Evropskog suda za ljudska prava, dodatno je umanjila mogućnost da pravda za žrtve ovog zločina bude dostignuta pred pravosuđem Srbije. Na ovaj način žrtve su kažnjene zbog nevoljnosti države da procesuira i osudi odgovorne za ovaj zločin, a neuspješna borba za pravdu, koja traje više od četvrt vijeka, dovela je do toga da su mnoge od žrtava već preminule, bez ostvarenja satisfakcije za pretrpljenu štetu.
Pored nastojanja da za svoje stradanje dobiju adekvatno obeštećenje, porodice žrtava se suočavaju i sa dugogodišnjim odbijanjem institucija Srbije da se za civilne žrtve rata proglase članovi njihovih porodica. Razlog za odbijanje dodjeljivanja statusa civilne žrtve rata nalazi se u diskriminatornim odredbama novousvojenog Zakona, a koji reguliše prava članova porodica civilnih žrtava rata.
Naime, prema ovom Zakonu, zbog toga što su stradale od srpskih snaga bezbjednosti, žrtve zločina u Kukurovićima nemaju pravo na status civilnih žrtava rata. Dakle, umjesto da novousvojeni zakon ispravi dikriminatorna
rješenja ranije važećeg zakona, on je zadržao potpuno iste uslove po kojima žrtve iz Kukurovića i dalje neće moći da steknu status civilnih žrtava rata.
FHP i Sandžački odbor naglašavaju da jedini pravi put ka izgradnji pravednog društva u Srbiji i jednakosti za sve njene građane, bez obzira na naciju i vjeru, vodi kroz odlučno rješavanje nasljeđa zločina iz devedesetih godina prošlog vijeka koji su izvršeni uz podršku države.
Fond za humanitarno pravo i Sandžački odbor stoga pozivaju nadležne državne institucije da, radi punog poštovanja prava svih građana Srbije, promjene politiku negiranja zločina i prekinu sa pasivnošću u gonjenju počinilaca teških zločina iz devedesetih godina iz redova vojske i policije, da odustanu od diskriminatorne i pogrešne primjene zakonskih i procesnih normi na štetu žrtava, za šta Kukurovići i danas služe kao eklatantan primjer, te da donesu odgovarajuća zakonska rješenja i pruže adekvatne reparacije za žrtve tih zločina.
