petak, 18. novembar 2022 / 24. rebi'u-l-ahir 1444

SAFF

Znanje bez ahlaka i lijepog ponašanja je beskorisno

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ismail el-Ganevi, koji je inače bio vrsni geneaolog, rekao je: ”Fahrudin er-Razi je došao u Merv, a bio je vrlo ugledan, poštovan i autoritativan učenjak, tako da mu niko nije proturiječio i svi su ga pažljivo slušali kada je govorio. Ja sam, zbog njegove autoritativnosti i strahopoštovanja, oklijevao da idem na njegova predavanja, a onda mi je on jednom rekao: ‘Želim da mi sastaviš jednu vrijednu knjigu rodoslovlja, da je naučim napamet.’

Uradio sam to i donio sam mu knjigu, pa je on ustao sa stolice i sjeo na pod sa svojim učenicima (studentima), a meni je naredio da sjednem na njegovu stolicu. Ja sam to odbio, pa je on viknuo na mene i rekao: ‘Sjedi gdje sam ti naredio!’ Pa sam sjeo, a on je počeo da čita moju knjigu i da me propituje rodoslovlja, a ja sam mu odgovarao. Kada je završio rekao je: ‘Sad sjedi gdje hoćeš, ali prije svega ti si moj učitelj, a ja sam tvoj učenik, i od lijepog ponašanja (bontona) je da ti sjediš na stolici, a ja na podu.”’

Divnog li primjera poštovanja učitelja od strane učenika!

Fahrudin er-Razi, koji je u svoje vrijeme ispunio zemlju znanjem, otkrio je da je jedan od njegovih učenika bolje upućen u genealogiju od njega, pa ga je zamolio da mu napiše knjigu o tome. I kada je knjiga bila u njegovim rukama, njegov učenik je sjeo na njegovu stolicu, a Fahrudin er-Razi je sjeo na pod iz poštovanja prema onome od koga je uzeo određeno znanje, iako je taj od koga je nešto naučio, zapravo jedan od njegovih učenika ili studenata.

Poznati gramatičar Sibevejh je u svojoj knjizi o gramatici koju je nazvao El-Kitab, ukoliko bi iznio mišljenje svog učitelja el-Halila o određenom pitanju i želio ukazati na svoje neslaganje s njim, stidio bi se da spomene svoje ime iz poštovanja prema svome učitelju, pa bi rekao: ”El-Halil je rekao to i to, a neki su rekli to i to, i oni su u pravu.” A pod ”neki”, mislio je na sebe.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, koji je poznat po nadimku ”Terdžumanul-Kur'an” – ”Komentator Kur'ana”, bio je učenik ”mora znanja”, Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu.

Jednog dana, Zejd ibn Sabit je uzjahao svoju devu, pa je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, ustao i uzeo njezin povodac za koji je bila vezana. Zejd mu je rekao: “Ne čini to, amidžiću Allahovog Poslanika!” Ibn Abbas mu je rekao: ”Tako nam je naređeno da postupamo prema našim učenjacima.” A onda je Zejd uzeo Ibn Abbasovu ruku i poljubio je, rekavši: ”Ovako nam je naređeno da postupamo prema članovima Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice (Ehli-bejt).”

Divnog li ponašanja i bontona kod učenika, i divne li poniznosti kod učitelja!

Stoga se lijepo ophodite prema onima koji su vas naučili jedno slovo, ili vam objasnili ajet, ili vam prenijeli hadis, ili vam prenijeli bilo koje korisno znanje, jer je to sastavni dio islamskog ahlaka i lijepog ponašanja bez kojeg je znanje beskorisno. 

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

PREPORUKA