Istigfar je mehlem kojim se čovjek liječi od otrova i bolesti grijeha

1042

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, dž.š., nazvao je Sebe u Kur'anu, El-Gafûr – Onaj Koji oprašta grijehe. Osim imena El-Gafûr, u Kur'anu se spominju još dva Allahova lijepa imena sa istim ili sličnim značenjem, a to su: El-Gâfir i El-Gaffâr.

Allahovo lijepo ime El-Gafûr spominje se u 91. ajetu u Kur'anu, El-Gaffâr se spominje u pet ajeta, dok se Allahovo lijepo ime El-Gâfir spominje samo jedanput u istoimenoj suri koja se još zove i El-Mu'min: ”Koji oprašta grijehe (Gâfiriz-zenbi) i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.” (El-Gâfir, 3.)

Allahovo ime El-Gaffâr ima jače značenje od Njegovog imena El-Gafûr. El-Gaffâr je Onaj Koji oprašta velike grijehe, a El-Gafûr je Onaj Koji mnogo oprašta i onda kad se ponavljaju grijesi, pa se čovjek kaje od tih grijeha i čini istigfar.

Islamski učenjaci su kazali: ”Ako se radi o jednom grijehu pa ti Allah oprosti, On je onda El-Gâfir, a ako se radi o mnoštvu grijeha i Allah ti ih oprosti, onda je On El-Gafûr, a ako se radi o velikom (teškom) grijehu, koji u očima ljudi izgleda neoprostiv, onda je On El-Gaffâr.”

El-Hattabi, rekao je: ”El-Gaffâr je Onaj Koji pokriva grijehe Svojih robova, zaogrće ih ogrtačem ili velom Svoje naklonosti i samilosti. Pokrivanje ovdje znači da Allah neće otkriti Svoga grješnog roba ostalim ljudima, i neće uništiti taj zaštitni veo kaznom pa da ljudi poznaju tog čovjeka po grijehu zbog kojeg je kažnjen.”

Ovo Allahovo ime je blisko ljudima, jer ljudski je griješiti, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe. Ne bi nam Allah naredio da činimo istigfar da On ne oprašta grijehe, da ne zna koliko smo slabi i nemarni u našim životima, a Allahov magfiret i oprost je lijek za ljudsku slabost i nemar. I da Allah nije El-Gafûr, El-Gaffâr i El-Gâfir, pa gdje bi bio izlaz?

Međutim, Allah je Onaj Koji pokriva tvoje grijehe od drugih stvorenja i Koji ti ih oprašta, i On Svojim magfiretom staje između tebe i kazne.

Allah oprašta iako je svemoćan, On može kazniti odmah ili kasnije za grijeh, ali je i Njegov oprost povezan sa Njegovom svemoći. Čovjek nekad nije u stanju da dobije od drugog čovjeka ono što želi, pa mu oprosti. Oprost bez moći i snage nema vrijednosti, jer kod ljudi je često puta opraštanje silom prilika.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oslobodio Mekku, iz koje je protjeran i u kojoj je godinama bio izložen stalnom neprijateljstvu i nasilju od strane mušrika Mekke, a onda su se najednom svi oni našli pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji je pobjedonosno ušao u Mekku i sto hiljada sablji je čekalo na njegovu naredbu. Šta god da naredi oni bi u trenu izvršili, a onda su svi čuli njegov mubarek glas: ”Izhebu, entum et-tulaka’ – Idite, vi ste slobodni!”

To je primjer ljudskog oprosta kad ima stvarnu moć, a Allahu pripada najuzvišeniji primjer.

Islamski učenjaci su kazali: ”El-Gafûr je Gospodar koji posjeduje apsolutnu moć, a oprašta zbog Svoje dobrote i dobročinstva, kao što je rekao Isa, a.s.: ”Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.” (El-Ma'ida, 118.)

I pošto je Allah El-Gafûr i El-Gaffâr, On čini da ljudi vide kod tebe ono najljepše i najbolje, a pokriva tvoje sramote i grijehe koje tajno činiš.

Prenosi se da je jedan kradljivac doveden pred halifu Omera ibn Hattaba, r.a., pa mu je u strahu rekao: ”Vođo pravovjernih, Allaha mi, ovo mi je prvi put da kradem!” Na to mu je halifa Omer, r.a., rekao: ”Lažeš, Allah nikoga neće osramotiti nakon prvog grijeha.” A onda se ispostavilo da mu je to bila osma krađa.

Dakle, kad čovjek može očekivati da će biti osramoćen? Ne onda kada ponavlja grijeh i kaje se, već onda kada ustrajava u grijehu i to mu postane praksa, običaj, dio ponašanja, tada slijedi i sramoćenje i kazna, sačuvao nas Allah od sramote i kazne.

Zašto je to tako? Zato što Allah nije samo El-Gafûr, već i Er-Rahȋm, Milostivi Gospodar, kao što dolazi u ajetu: ”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.)

Kada bi, naprimjer, neko od nas učinio bilo kakvu grešku prema svojoj majci i povrijedio njeno pravo, njeno srce je dovoljno prostrano za sve moguće grijehe njenog djeteta. Zamislimo onda koliko je velika Allahova milost i magfiret.

El-Asme'i prenosi  da je neki beduin stao ispred Revde, blizu Poslanikovog, s.a.v.s., kabura u njegovoj džamiji u Medini, zatim je podigao ruke i učio ovu dovu: ”Allahu dragi, ovo je Tvoj miljenik i Poslanik, s.a.v.s. (pokazujući na Poslanikov kabur), ja sam Tvoj rob, a šejtan je Tvoj neprijatelj. Ako mi oprostiš, obradovat ćeš Svoga miljenika, s.a.v.s., spasit će se Tvoj rob, a rasrdit će se Tvoj neprijatelj. A ako mi ne oprostiš, rastužit će se Tvoj miljenik, s.a.v.s., zadovoljan će biti Tvoj neprijatelj, a Tvoj rob će stradati, a Ti si plementiji od toga da dozvoliš da se rastuži Tvoj miljenik, s.a.v.s., da Tvoj neprijatelj bude zadovoljan i da Tvoj rob bude upropašten.”

Pozitivni rezultati vjerovanja u Allahove ime El-Gafûr

Allahova milost i oprost posebno dolaze do izražaja u ajetu: ”Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.)

Ovaj ajet kao i ostali ajeti u kojima se spominje Allahovo ime El-Gafûr, i Allahov magfiret i oprost, je radosna vijest za svakog čovjeka, za svakog grješnika, vijest koja odmara i smiruje srce i dušu, poziv da se oslobodimo očaja, da odbacimo loše mišljenje o Allahu, jer nema tog grijeha koji je veći od Allahovog magfireta i oprosta.

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Šejtan kaže Allahu: ‘Tako mi Tvoje Uzvišenosti i Veličine, ja ću ljude zavoditi sve dok su im duše u tijelima.’ A Allah mu kaže: ‘Tako mi Moje Uzvišenosti i Veličine, ja ću im neprestano opraštati sve dok Me budu molili za oprost.”’ (Ahmed)

 I ne samo to, već će Allah zbog Svoje dobrote, plemenitosti, milosti i dobročinstva, nakon iskrene tevbe i pokajanja, loša djela pretvoriti u dobra djela, kao što dolazi u ajetu: ”Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70.)

Međutim, vjernik se ne smije olahko odnositi prema grijesima zbog činjenice da Allah prašta grijehe, jer Allahov oprost je za one koji se iskreno kaju od grijeha. U tom smislu je i ajet: ”Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni –  pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.” (El-Isra’, 25.) Zatim: ”Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje.” (Taha, 82.)

Kada vjernik zna da Allah oprašta grijehe, treba također da zna da mu je Allah propisao da se trudi da čini što više djela koja brišu grijehe. I naravno, da što više čini istigfar i moli Allaha za oprost grijeha, jer je istigfar put odabranih Allahovih robova.

Istigfar je put odabranih Allahovih robova

Istigfar znači traženje oprosta i magfireta od Allaha i on simbolizira mehlem i lijek kojim se čovjek liječi od otrova i bolesti grijeha. U arapskom jeziku se za kacigu ili oklop koji ratnik stavlja na glavu koristi termin el-migfer, zaštita od sablje, koplja ili metka u borbi.

A mi smo u stalnoj borbi protiv šejtana i prohtjeva duše, tako da nam je istigfar najbolji i neprobojni oklop.

Hasan Basri je govorio: ”Mnogo činite istigfar u vašim kućama, na ulicama, trgovima, na sijelima, jer vi ne znate kada će se na vas spustiti Allahov magfiret i oprost.” Aiša r.a., rekla je: ”Blago onome u čijoj knjizi djela bude mnogo istigfara.”

Allah Svome robu oprašta grijehe i pokriva sramote, oprašta mu sa toliko magfireta da ne ostane ni mali ni veliki grijeh a da ne bude pobrisan, to je potpuni magfiret i oprost poslije kojeg ne ostaje nikakvih tragova grijeha.

Kada grješnik, a svi smo grješnici, stane pred svoga Gospodara u namazu, pogotovo u noćnom namazu, i doziva Ga nakon počinjenih grijeha koji mu stvaraju bol i tjeskobu u grudima, ne daju mu mira, nakon što je utihnula strast, nakon što je nestalo kratkotrajnog užitka u grijehu i nakon što shvati da nema utočišta ni spasa od te tjeskobe osim kod Allaha, pa Mu skrušeno uputi dovu, ubijeđen da je Allah Onaj Koji oprašta grijehe, govoreći: ”Allahu dragi, ja sam grješnik, činim grijehe prema Tebi i nasilje prema samom sebi, šejtan i moja strast me uspijevaju pobijediti i zavesti, ali ja se pouzdajem u veličinu Tvoje milosti, dobrote i oprosta, i vraćam Ti se kao pokajnik, tražeći oprost za moje grijehe, pa mi oprosti grijehe i pokri sramote, jer ja znam da grijehe ne oprašta niko osim Tebe”, ubrzo će osjetiti plodove svoga istigfara, osjetit će Allahovu milost, jer Allah, nakon pokajanja, ne gleda šta je bilo ranije, koliko je grijeha čovjek počinio, već se raduje Njegovoj tevbi, njegovom istigfaru, i otvara kapije nebesa da bi se riječi njegove skrušene dove podigle iznad sedmog neba, da bi ih Allah ukabulio i uslišao, a onda rekao Svojim melekima: ”O Moji meleki, Moj rob zna da ima Gospodara Koji kažnjava zbog grijeha i Koji oprašta grijehe, pa budite svjedoci da sam mu oprostio.”

Možda taj čovjek ima 40, 50, ili 60 godina, ali mu Allah u jednom trenutku iskrene tevbe i pokajanja oprašta sve grijehe, nakon čega šejtan posipa sebe zemljom i tuguje zbog toga, govoreći: ”Teško meni, ja sam ga zavodio 40 ili 50 godina, a oprošteno mu je u tren oka.”

Djela koja su uzrok oprosta grijeha

Mnogo je dobrih djela koja su uzrok Allahovom magfireta i oprosta, a u ta djela, osim istigfara, svakako spada i dova. Skrušeno upućivanje dove i traženja oprosta je znak iskrenog pokojanja od grijeha, jer Allahu je draži tihi i skrušeni glas pokajnika, od preglasnog tesbiha i zikra.

Zatim, dobročinstvo prema roditeljima. Imam Buharija je u svom djelu Edebul-mufred zabilježio predaju od Ata’ ibn Jesara u kojoj on spominje da je jedan mladić došao Abdullahu ibn Abbasu i rekao mu: ”Ja sam prosio djevojku u koju sam se bio zaljubio, ali se ona udala za drugoga. Ljubomora me je nadvladala i ja sam je ubio. Ima li za mene tevbe i pokajanja?” Ibn Abbas ga je upitao: ”Imaš li majku?” ”Ne” odgovorio je. Zatim mu je rekao: ”Pokaj se Allahu i čini mnogo dobrih djela, možda ti Allah oprosti.” ”Kada je otišao, ja sam”, veli Ata’ ibn Jesar, ”pitao Ibn Abbasa: ‘Zašto si ga pitao ima li majku?”, a on je mi je rekao: ”Tako mi Allaha, ja ne znam djelo koje više približava Allahu od dobročinstva prema majci.”

Zatim, lijepo mišljenje o muslimanima, čistoća prsa i praštanje onome ko ti je nažao učinio.

Prenosi se da je Abdullah ibn Mes'ud jedanput sjedio na tržnici i prodavao robu, zatim je želio da uzme dirheme koji su bili u njegovom turbanu, ali ih nije našao. Ljudi su mu rekli: ”Uputi dovu protiv onoga ko ti je ukrao novac.” Ibn Mes'ud je to i učinio, ali je učio ovu dovu: ”Allahu dragi, ako ga je potreba natjerala da uzme moj novac, podari mu berićet u tome, a ako je ukrao moj novac  bez potrebe, učini da mu to bude zadnji grijeh.” (Ihjau ulumid-din, III/196.)

Omer ibn Abdul-Aziz, govorio je: ”Allahu su najdraža tri djela ili tri stvari: opraštanje kod mogućnosti kažnjavanja, umjerenost u bogatstvu, blagost ili umjerenost u ibadetu. Neće niko pokazati blagost prema nekome na dunjaluku a da Allah neće biti blag prema njemu na Ahiretu.”

Zatim, pokrivanje tuđih sramota. Pošto magfiret u sebi sadrži pokrivanje grijeha i sramota, jedna od dova Davuda, a.s., bila je: ”Allahu moj, utječem Ti se od lošeg komšije čije oči me gledaju i uši slušaju, koji kad vidi dobro kod mene sakrije ga, a kad vidi nešto loše obznani ga.” (Imam Taberani, Mu'džemul-evsat, broj hadisa: 6180.)

Upitan je Ebu Temim el-Hudžejmi: ”Kako si osvanuo?” Odgovorio je: ”Osvanuo sam sa dvije blagodati i ne znam koja je od njih bolja. Allah mi je pokrio sramote i ne bojim se da će me neko zbog tih sramota prozivati, i učinio je da ljudi pokazuju svoju ljubav prema meni koju nisam zaslužio svojim djelima već dobrotom Gospodara svjetova.” (Šuabul-iman, 6/288.)

Allaha molimo, Onoga koji je Sebe nazvao: El-Gâfir, El-Gafûr i El-Gaffâr, da nam oprosti grijehe i pokrije naše sramote na dunjaluku i na Ahiretu, da nas obaspe Svojim magfiretom i oprostom na Sudnjem danu te da nas i naše porodice obraduje vječnom džennetskom nagradom. Amin!