Kada se prije nekoliko mjeseci u javnosti pojavila teza da Fahrudin Radončić nije etnički Bošnjak, uslijedile su brojne reakcije. Prvi njihov korpus je to našao kao šovinistički udar na identitet prvog čovjeka SBB-a, tvrdeći da se nikome, pa ni njemu, porijeklo ne može uzimati kao kvalifikaciju za njegovo pravo političke legitimacije.
Na suđenju u Prištini krajem prošle godine, Fahrudin Radončić je rekao: „Moja majka je porijeklom Albanka“.
Da lider SBB-a nije Bošnjak, potezani su i historijski argumenti, antropološka istraživanja koja su objavljena 1989. u knjizi Mustafe Memića i radovi Andrije Jovićevića iz 1913. godine. U njima je potvrđeno da su Fahrudinovi preci došli sa Prokletija, da pripadaju albanskom plemenu Kuči (njihova bratska plemena su Piperi, Hoti i Keljmendiji). Neki od njih su prešli na pravoslavlje, a neki na islam. Dio plemena Kuči koji je prethodno prihvatio pravoslavlje za posljednjeg potomka pravoslavca imaju Radonju pa otuda prezime Radončić. Ukratko: Radončići su porijeklom Albanci koji su prihvatili pravoslavnu vjeru, a kasnije (najkasnije u ovom kraju) i islam.
Nema ništa loše u tome što je Fahrudin Radončić Albanac. Međutim, iako je čistokrvni Albanac, on silno želi da postane lider Bošnjaka, da kroji politiku našem narodu i da u ime našeg naroda odlučuje šta je za dobro a šta ne.
Njegova konstanta borba protiv interesa Bošnjaka, nastojanje da optuži Bošnjake za sve što se dešavalo u prošlosti, dokazuju da on ne pripada našem narodu. On ne razumjie našu prošlost, sadašnjost, zato nam nudi pogrešnu budućnost.
Lažno predstavljanje je prevara. Kako graditi budućnost sa nekim ko se stidi svoje genetike i lažno predstavlja?
