Allah gleda u vaša srca koja su mjesto i posuda bogobojaznosti

1767

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Obračun i vaganje djela na Sudnjem danu neće biti ni slično vaganju ljudskim vagama na dunjaluku. Allah, dž.š., je Milostivi Gospodar, Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, i Njegovo obračunavanje ljudi na Sudnjem danu temelji se na suštini, a ne na formi, na kvalitetu, a ne na kvantitetu, a izvor te suštine i kvaliteta je srce, odnosno nijet (namjera) i težnje ljudske duše.

Islamski učenjaci su složni da se vrijednost ljudskih djela na Sudnjem danu neće mjeriti po veličini, količini i izgledu, već po iskrenosti i dosljednosti u slijeđenju Sunneta.

Jer, ne postoji drugi način približavanja Allahu osim bogobojaznosti i što je čovjek bogobojazniji sve je bliže Allahu. A to znači da je, zapravo, djelo ono što je u ljudskom srcu i na osnovu toga će se nagrađivati i kažnjavati na Sudnjem danu.

Na tu činjenicu aludiraju i ajeti:

”I On je, zaista, kadar da ga ponovo stvori

onoga Dana kada budu ispitivane savjesti,

kada čovjek ni snage ni branioca neće imati.” (Et-Tarik, 8.-10.)

Odnosno, kada budu otkrivene tajne zapretene u ljudskim srcima u vidu nijeta i namjera, pa ako te tajne budu u znaku iskrenosti, tj. ako dobra djela i ibadeti budu činjeni samo u ime Allaha i zbog Njegovog zadovoljstva i nagrade, blago takvom, a ako te tajne budu pokvarene licemjerstvom i neiskrenošću, onda je takvog mimoišlo svako dobro.

U Kur'anu također čitamo ajete:

”A Zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima

i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima,

Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima.” (El-Adijat, 9.-11.)

Ovaj uzvišeni islamski princip je uzrok da siromah, nepoznat insan na dunjaluku, bolesnik koji je mnogo života proveo na postelji, ali iskreni vjernik, kod Allaha dostigne najveće deredže i pored malo djela, a da bogataš, vladar i uglednik, budu strovaljeni u najdublje nizine Džehennema, zbog pokvarenog nijeta, i pored činjenice da su imali veliku šansu da učine mnoga dobra djela i zarade vječnu sreću i džennetsku nagradu.

Potvrdu ovome nalazimo i u riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Allah ne gleda u vaša tijela i u vaš fizički izgled, već gleda u vaša srca.” (Muslim)

El-Munavi u komentaru ovog hadisa veli: ”Neće vas Allah nagrađivati i kažnjavati na osnovu vašeg fizičkog izgleda niti na osnovu vanjštine vaših djela, niti će vas to, samo po sebi, približiti Allahu, već Allah gleda u vaša srca koja su mjesto i posuda bogobojaznosti.”

Ovo također potvrđuje i prizor na Sudnjem danu koji je opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  u svome hadisu, a koji govori o ljudima kojima su njihovi nijeti pokvarili i uništili djela iako su ona naizgled dobra, velika i vrijedna, odnosno, nešto najvrjednije i najbolje što čovjek može uraditi.

Naime, prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Prvi čovjek kojem će se suditi na Sudnjem danu bit će onaj koji je preselio kao šehid, pa će biti doveden i prepoznat će tu blagodat i ona njega. I bit će upitan šta je uradio sa tom blagodati? Odgovorit će: -Gospodaru, borio sam se u Tvoje ime dok nisam poginuo. Odgovorit će mu se: -Lažeš! Borio si se da bi ljudi rekli kako si hrabar. I rekli su. Zatim će se narediti da naglavačke bude bačen u vatru.

Drugi čovjek je onaj koji je imao znanje i koji je druge podučavao i Kur'an učio. Bit će doveden pred svoje djelo i prepoznat će ga i ono će njega prepoznati. Pa će biti upitan šta je uradio sa tom blagdati, a on će reći: -Gospodaru, učio sam znanje i prenosio ga drugima, i učio sam Kur'an samo u Tvoje ime. Bit će mu odgovoreno: -Lažeš! Učio si nauku kako bi bilo rečeno da si alim, i učio si Kur'an da bi bilo rečeno da si učač Kur'ana. I rečeno je. Zatim će biti naređeno da ga naglavačke bace u vatru.

Treći čovjek je onaj koji je imao veliko bogatstvo, pa ga za života dijelio. Bit će doveden i prepoznat će tu blagodat i ona će njega prepoznati. Zatim će biti upitan šta je uradio sa tom blagodati, a on će reći: -Gospodaru, nisam saznao ni jedan put i način udjeljivanja koji Ti voliš, a da nisam udjeljivao imetak u Tvoje ime. Reći će mu se: -Lažeš! Dijelio si imetak samo da bi ti ljudi rekli kako si darežljiv. I rekli su. Zatim će biti naređeno da naglavačke bude bačen u vatru.”’ (Muslim)

Zato očistimo naša srca i naše nijete, jer će se samo u tom slučaju vrijednost naših djela umnogostručiti, pa makar bila i neznatna u očima ljudi.

Abdullah ibn Mubarek je govorio: ”Možda malo djelo uveća njegov nijet, a možda veliko djelo upropasti njegov nijet.”

Ibn Tejmijje je kazao: ”Čovjek uradi malo djelo ali u njemu upotpuni iskrenost (ihlas), tj. bude potpuno iskreno u ime Allaha urađeno, pa mu Allah zbog tog djela oprosti velike grijehe.”

Prenosi se od majke vjernika, Aiše, r.a., da je rekla: ”Došla mi je siromašna žena sa dvije kćerkice, pa sam joj dala tri datule. Ona je po jednu datulu dala kćerkicama i one su to pojele, a onda je popolovila svoju datulu i dala im i svoj dio. To me je zadivilo, pa sam to ispričala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on je rekao: ”Allah joj je zbog toga zagarantovao Džennet i oslobađanje od vatre.” (Muslim)

U predaji od Ebu Hurejre, r.a., dolazi da  je jedan čovjek, koji nikada dobrog djela nije učinio, osim što je posuđivao ljudima novac, a zatim bi svom slugi, kada je išao naplaćivati dug, govorio: ”Uzmi od dužnika na lijep način, a ako je prezadužen onda mu to oprosti, možda će zbog toga i nama Allah oprostiti.” Kada je umro, Allah ga je upitao: ”Da li si ikada učinio dobro djelo?” Odgovorio je: ”Nisam, osim što sam posuđivao ljudima novac, pa sam onima koji su bili prezaduženi opraštao dug ne bi li i meni Allah oprostio.” Onda će mu Allah reći: ”Ja sam ti zbog toga oprostio grijehe.” (En-Nesai)

Ebu Hurejre, r.a., također prenosi hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Vidio sam u Džennetu čovjek koji uživa u hladovini drveta koje je posjekao na dunjaluku jer je smetalo ljudima.”

A mudri ljudi su kazali: ” Četvero se ne može upotpuniti bez drugo četvero: ženstvenost bez stida, muškost bez hrabrosti, vlast bez pravde i dobro djelo (ibadet) bez iskrenosti.”