SAFF

Anatomija uspjeha

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Edin Tule

Uspjeh ovisi o iskorištavanju prepoznatih šansi. Dovoljnog broja pravovremeno prepoznatih šansi nema bez pročišćenih i aktivnih čula, a takvih čula nema bez ispravnog shvatanja ibadeta. Mudar čovjek odnosno osoba koja istinski voli svog Gospodara ispravno iščitava redove i ono što je između redova Ljubavnog Pisma (Kur'ana) upućenog od Voljenog voljenom/voljenoj. Takva osoba zna da je skup pokreta sadržanih u pet dnevnih namaz jedan minimum kretnji i higijene koji je propisan da ne bi atrofirao osnovni skup ljudskih mišića potreban za nošenje vlastitog tijela i običan uspravan hod. Ukoliko vjernik praktičar očekuje da redovnim obavljanjem farzova/namaza razvije bicepse, tricepse i šest pločica na stomaku – demonstrira nepoznavanje nenametljivog stila obraćanja Voljenog i neshvatanje zahtjeva Ljubavnog Pisma koje je dobio. Ista stvar je i sa osobom koja nauči napamet Ljubavno Pismo, svakodnevno recituje njegove dijelove i očekuje da (p)ostane trajno poštovana u mjestu i vremenu. Zamislite praktičnog vjernika koji se ne može načuditi kako to da mu se pojavila neka šuga na leđima, iako se abdesti pet puta dnevno. I pita se šta je to što radi pogrešno? Ne radi ništa pogrešno, kao ni prethodna dvojica. Međutim, ono što radi jednostavno nije dovoljno. Isto kao što je prvi saff u džamiji aluzija na avangardu i elitizam u širem društvu koju taj prvi saff treba polučiti, tako su i šire implikacije ostalih ibadeta konstantan razvoj tijela, duha i uma. Kada nam osoba od krvi i mesa, koja nas voli i koju volimo, kaže da voli konkretan miris, npr. – to je dovoljno da taj miris kupimo i poklonimo voljenoj osobi, iako u obraćanju te voljene osobe nismo čuli nikakvu naredbu ili narudžbu. Ili, ukoliko naša voljena osoba malo duže zadrži svoj pogled na nekom odjevnom predmetu, to je dovoljno pa da taj isti predmet dobije u formi neočekivanog iznenađenja. Kada bismo se na sličan način odnosili prema porukama u Ljubavnom Pismu, ljubav i nagrade Voljenog uzrokovale bi kod nas izvanredan rast.

Dobar i loš start

Abdullah b. Mes'ud, r.a., prenosi da je pred Allahovim Poslanikom, a.s., spomenut čovjek koji je prespavao noć sve do zore. Poslanik, a.s., je rekao: To je čovjek kome se šejtan pomokrio u uho.” (Muslim) Muhammed, a.s., odgajao je svoje savremenike služeći se jezgrovitim porukama i plastičnim metaformama kojima bi programirao njihov nervni sistem na agilnost i nadobudnost. Kroz pitanje Abdullaha b. Mes'uda, r.a., vidimo da je fenomen cjelonoćnog spavanja u njegovoj svijesti bio diskutabilan. Muhammed, a.s., odgovara na taj fenomen opisujući čovjeka koji ne ustane na sabah-namaz (jutarnju molitvu) u izuzetno ponižavajućem položaju. Irfan Ajanović u svom romanu u kojem je opisao dio iskustava iz četničkih logora u zadnjoj agresiji na BiH, spominje i scenu mokrenja četničkog vojnika po njegovoj glavi dok on bespomoćno leži svezan na zemlji.

Jer mokrenje po nekome dok je isti u ležećem položaju simbolizira potpuno dominaciju nad onim koji leži. Ukoliko se neko doveo u položaj da pasivno prima otpadnu vodu iz tuđeg organizma, koju neprijatelj ispušta po njegovoj glavi odnosno najčasnijem dijelu vlastitog tijela – imamo potpunu nemoć i (fizičku) kapitulaciju pred neprijateljem. Govoreći o muslimanu koji se u svojoj svakodnevnici mora izboriti sa spletom šejtanovih mreži, vidimo ga – po opisu Poslanika, a.s., – eliminisanog u toj borbi i prije nego što je ustao iz kreveta. Bolje rečeno, eliminisan je baš zato što nije na vrijeme ustao iz svog kreveta. Muhammed, a.s., rekao je: ”U noći zaista ima jedan trenutak, pa ako ga rob musliman potrefi tražeći u njemu dobro, Allah će mu ga dati. Taj trenutak postoji u svakoj noći.” (Muslim) Ovaj hadis je određeni vid nadopune prethodnog pošto se u njemu ističe važnost korištenja dragocjenog trenutka noći. Ovaj Poslanikov, a.s., govor je još jedan lingvistički sistem koji cilja programiranje senzibilnosti kod muslimana u pogledu korištenja vlastitog vremena i prepoznavanja šansi. I Kur'an i hadisi svojim preciznim porukama oblikuju sasvim prosječnu osobu, ali koja ovim izvorima pristupa sa ljubavlju – u samo utjelovljenje senzibilnosti čije djelovanje ne može spriječiti ni mrkla noć. Noći su vremenski periodi koji nude savršenu laboratoriju za duhovno-intelektualni razvoj iz prostog razloga što svojim slojevitim tminama potiču suptilnu dušu da se javi i zaživi. Mrkla tmina noći uvijek potcrta dio tame državnog sistema te zađe u našu mračnu sobu da nam pomogne u razvoju i rastu originalnih misli, na način na koji zametak raste i razvija se u utrobi majke obavijen sa tri tmine. Najznačajniji događaj u historiji čovječanstva (početak objave Kur'ana) nije se desio po danu, nego noću u golom kršu. Ako se od muslimana i muslimanke očekuje da prepoznaju zlatne šanse u ambijentu zadnje trećine noći kad velika većina spava i kada se ne vidi ni prst ispred oka, kakva je tek situacija kada govorimo o danu?! Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: ”U petku ima jedan čas. Ako musliman potrefi taj čas i tad bude tražio dobro od Allaha, sigurno će mu ono biti i dato.” Rukom je pokazao da je taj čas kratak i da malo traje.  (Muslim) Vidimo ponovo isti princip senzibilizacije vjerničkog mentaliteta kroz isticanje kratke vremenske jedinice – trenutka ili časa – u kojoj se pažljivo preporučuje naše istraživanje i potraga. Elita u svakom hobiju, profesiji ili zanimanju, bilo ono sportsko, akademsko ili praktično vjersko, razlikuje se od sumornog prosjeka samo u jednom postotku veće izbrušenosti. Šta predstavlja taj postotak kad je u pitanju razlika između muslimanske avangarde i indiferentnih muslimanskih masa koje ne shvataju šire implikacije ibadeta?

Srednja zajednica

”I tako smo od vas stvorili srednju zajednicu, da budete svjedoci protiv ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok…”  (El-Bekare, 143.) Kako prethodni ajet tumače klasični komentatori Kur'ana, a na koji je način Besim Korkut, Allah mu se smilovao, suzio promišljanja o ovom ajetu jednostranim prijevodom? Kako su iz ovog ajeta, pogrešnim promišljanjem, nastale neke diskutabilne poslovice u našem podneblju? Klasični komentatori pri osvrtu na prethodni ajet (El-Bejdavi, npr.) ističu da su muslimani srednja zajednica zato što su pravedni i umjereni tj. između škrtosti i rasipništva biraju darežljivost, između kukavičluka i samoubistva biraju hrabrost itd. Izraz srednja u ajetu označava i pravednost jer držati sredinu u sporu između dvije strane znači biti objektivan odnosno pravedan. Jednostranost Korkutovog prijevoda ovog ajeta ogleda se u ograničavanju na samo jedno značenje – a što je tako često kod prevođenja kur'anskih značenja – višeznačne i sveobuhvatnije riječi vasat tj. srednja u odnosu na izraz pravedna (”I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu…”,  El-Bekare, 143; Korkutov prijevod). Imam En-Nesefi i Eš-Ševkani ističu da se izraz ve kezalike (bos. i tako) sa početka ajeta oslanja na prethodni ajet (El-Bekare, 142.), pa dolazimo do zaključka koji glasi: isto tako kao što je Allah, dž.š., učinio Kabu geografskim centrom Zemlje, odnosno središnjom tačkom istoka i zapada, tako je i muslimane učinio ummetom sredine između pretjerivanja i zanemarivanja. Šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša'ravi potvrđuje zaključke klasičnih komentatora naglašavajući ideološku sredinu ummeta u odnosu na ateizam i politeizam, ali također dodaje da biti u sredini znači biti izložen stranama koje jasno ugrožavaju tu sredinu. Tako da biti u sredini znači biti u žiži zbivanja, tj. biti aktivan sudionik društveno-političkih procesa u svakom vremenu. Sam nastavak ajeta – ”da budete svjedoci protiv ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok…” – dodatno objašnjava prvi dio ajeta ”I tako smo vas učinili zajednicom srednjom”. Mnogi klasični komentatori ističu da će na Sudnjem danu Gospodar prozivati npr. narod Nuha, a.s., i pitati ih da li im je njihov poslanik tj. Nuh, a.s., dostavio poruku od Njega, dž.š. Počasnu uloga svjedoka protiv onih koji budu lažno negirali dostavljenu poruku  dobit će Muhammed, a.s., i sljedbenici njegovog ummeta koji su se informirali o radu prijašnjih poslanika aktivno iščitavajući Kur'an. Biti u sredini znači biti u potencijalnoj opasnosti ukoliko govorimo o sredini političke arene, središtu mete ili sredini klanca s kojeg se uvijek neki kamen može obrušiti ka dolje. Šta još znači srednja zajednica u ovom ajetu? O kakvoj je ovdje sredini riječ? Geografskoj, naučnoj, političkoj, vojnoj, ideološkoj, ekonomskoj, društvenoj, matematičkoj, ili svima njima zajedno? Šta nam je potrebno da bismo izračunali sredinu nečega, jednog geometrijskoj oblika – kruga, npr.? Potreban nam je naravno uvid u cjelinu koji nam nudi referencijalne tačke za precizno određivanje sredine ili centra. Da bismo odredili geografsku sredinu ili centar Zemlje potreban nam je uvid u cijelu planetu, multidisciplinarnost i timovi ljudi. Da bismo ustanovili ideološku sredinu između mnoštva ideologija koje oblikuju mentalitet ljudi i njihove norme života u današnjem svijetu, neophodno nam je poznavanje svih tih ideologija zajedno sa njihovim prednostima i mahanama, ali nam je potrebna i nepromjenjiva (objektivna) referentna tačka s koje posmatramo sve te ideologije. Da bismo ustanovili epicentar ekonomsko-političkih događaja iz kojeg se pokreću važni ekonomsko-politički procesi na širem globusu, potreban je npr. uvid u političke sheme svjetskih geopolitičkih centara moći i detalje njihovih predviđanja demografske slike svijeta itd. Vidjeli smo da izračunati sredinu bilo čega, od običnog kruga na listu papira pa do sredine ili centra nekih puno zahtjevnijih društvenih kategorija – nije nimalo jednostavan posao. Nepoznavanje pravih formula, nedovoljna informiranost, nemobilnost, milimetarsko odstupanje od referentnih konstanti, automatski znači gubitak uvida u preciznu sredinu. S obzirom na opasnosti koje vrebaju subjekat koji je u sredini tj. priklješten zdesna i slijeva – njegova jedina šansa za opstanak je u bržem razvoju svake vrste, bržem promišljanju, bržem prepoznavanju šansi i bržem djelovanju. Tako da u ovom kontekstu biti pripadnikom/pripadnicom srednje zajednice – pored umjerenosti i pravičnosti – podrazumijeva avangardnost i elitizam – jer je srednja zajednica ustvari najbolja zajednica! Kao rezultat površnog tumačenja prethodnog ajeta među muslimanima se pojavilo uvjerenje da sredina označava sumornu prosječnost, tricu u školi, odsustvo bilo kakvog isticanja, veličanje anonimnosti, drugo ili treće mjesto na takmičenjima, ljigavost u kojoj ”uživa” bubreg u loju, spokoj koji ima onaj/ona koji je u sjenci prvih, odnos prema životu nako-nako kako to imenuje književnik Zija Dizdarević u svojoj priči ”Majka” itd. Tako su nastale dekadentne krilatice i poslovice koje čine alhemijsku formulu za bižuterijsko pozlaćivanje muslimanske indiferentnosti: zlatna sredina, šutnja je zlato i sve će to narod pozlatiti  (ZS) x (ŠZ) = SNP.

Zaključak

Podjarmljivanje naroda nastaje zamjenom paradigme. Dok narod pozlaćuje svoju realnost racionalizacijama tipa ne daj Bože goreg – ummet sredine ili najbolji ummet ima sposobnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla, dok te sposobnosti nema bez poznavanja korištenja državnih poluga i diplomatskih mehanizama za kreiranje željenog javnog mnijenja, a što nas ponovo dovodi do shvatanja da sredina znači i sama žiža zbivanja. Uskočiti u žižu zbivanja, biti u sredini kružoka mislilaca, aktivno djelovati u centrima iz kojih se pokreću globalna dešavanja, podrazumijeva disciplinovanu intelektualnu gerilu koja nema trenutak za bacanje, lošu ulogu za probanje, kompliment za samolaganje ili udvaranje niti prostora za očajavanje.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA