Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zahvaljujem Svevišnjem Gospodaru na blagodati uma i blagodati vjere. Umom čovjek postaje vjernik, jer se u osnovi poziv u vjerovanje u Boga ne odnosi na onoga kome je uskraćena blagodat razuma ili pameti. Ljudski um ukazuje na Allaha, dželle šanuhu, kao Stvoritelja, prije Objave. Stoga se u raspravi sa ateistom ne koriste ajeti iz Allahove Knjige, niti poslanička predanja, već se sa njim raspravlja Božanskim argumentima u kosmosu, koji upućuju na postojanje Uzvišenog Stvoritelja, Allaha, dželle šanuhu, kao što su nebesa, Zemlja, Sunce, Mjesec, dan i noć, biljke, životinje i sva stvorenja. Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.” (Et-Tur, 35.-36.)
Sreo sam neke mladiće koji su postavljali pitanja o vjerovanju i govorili: ”A gdje su kategorički i nepobitni Božanski dokazi o tome?”
Jednom od njih sam rekao da vjernik može upasti u neke sumnje i može biti izložen šejtanskom došaptavanju, jer, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem: ”Mi smo preči da sumnjamo od Ibrahima, alejhis-selam, kada je rekao: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” – On reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori on – “ali bih da mi se srce smiri.” (El-Bekara, 260.)
No, bez obzira da li odgovorio na svoju trenutnu sumnju ili bio nemoćan da to učini, ili se pak suzdržao, ili pokušao da je zaboravi, vjernik ostaje dosljedan u svojoj vjeri i ustrajan u izvršavanju vjerskih propisa, jer je njegovo vjerovanje (iman) jače i čvršće od bilo kakve sumnje.
Nego, preče je da ti meni kažeš o ateisti, koji je njegov argument za ateizam i nevjerovanje u Boga? Kako može odgovoriti na pitanja koja mu se roje u glavi i kojih se ne može osloboditi, a kojih ima koliko i udisaja?
Kako ateist odgovara na kazivanje o stvaranju koje je nežive stvari učinilo živim stvorenjima, koja se kreću, razvijaju, osjećaju, govore, rasuđuju, čuju i vide?
Kako ateist odgovara na pitanje o čudotvornoj ćeliji? Kako je nastala, kako je stvorena i kako se formirala (oblikovala) unutar savršenog i integriranog sistema sebi sličnih ćelija, da bi onda postala čovjek ili životinja? Ona u svojoj maloj jezgri (nucleus) posjeduje ”mozak” koji nadzire sve vitalne procese i nosi genetski kod ili DNK, koji sadrži genetske upute koje opisuju biološki razvoj živih organizama i većinu virusa. Geni imaju jezik kojim se sporazumijevaju sa ćelijom, prenoseći joj poruke koje ćelija čita, a zatim izvršava upute i naredbe s najvećom preciznošću. Jezik gena sastoji se od četiri slova (G, T, C, A), a njegove riječi sastoje se od tri slova i taj jezik ima šifre da bi ih ćelija mogla razumjeti.
Kako ateist odgovara na pitanje o ogromnoj galaksiji koja besprijekorno izvršava svoju ulogu? To je kosmički sistem sastavljen od velike nakupine zvijezda, prašine, plinova i tamne materije koji su povezani međusobnim silama gravitacije i koji se okreću oko zajedničkog centra. Učenjaci su utvrdili da je približan broj galaksija u vidljivom svemiru stotinu milijardi, a svaka galaksija sadrži u prosjeku stotinu milijardi zvijezda, a prosječna udaljenost između dviju susjednih galaksija je oko 2,5 miliona svjetlosnih godina.
Kako ateist odgovara na pitanje o duši koja kola ljudskim tijelom i djelomično ga napušta u stanju sna, dok ga u stanju smrti napušta u potpunosti do određenog roka (do Dana proživljenja)?
Kako ateist odgovara na savršeni sklad u svemiru i u životu? Ko ili šta stoji iza toga?
Ako kaže da je ta harmonija i to savršenstvo slučajno nastalo, onda ga pitam, da li je njegova tvrdnja da je sve slučajno nastalo, naučni odgovor?
Koliko će se sumnji pojaviti i ispriječiti pred onim ko kaže da je život nastao slučajno, a zatim će se pretvoriti u suštinsko i vrlo neugodno pitanje za svakog ko poštuje razum, i otkriti neistinu njegove tvrdnje koja je lišena bilo kakve logike.
Kada bi neko ateizam nazvao doktrinom, bi li mogao odgovoriti na pitanja o broju atoma u svemiru i ljudskim ćelijama, a nudi mu se, na osnovu njegove ”doktrine”, samo jedan odgovor, koji glasi: ”Sve je nastalo slučajno, bez reda?!”
Da li to čista znanost poštuje čovjeka koji vjeruje u fizičke zakone, a zatim negira Onoga Ko je iza tih zakona, i kao takva se pretvara u haos, dvosmislenost i površne i naivne odgovore koji ne mogu ispravno usmjeriti i uputiti ni ljudski um ni srce. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Hadždž, 31.)
Zato se s pravom može kazati da je ateizam izmišljotina koja omalovažava ljudski um, prije nego li je pravac ili doktrina koja omalovažava vjeru u Boga.
Kao što se s pravom može kazati da ništa ne poštuje i ne cijeni ljudski um kao vjera u jednog i jedinog Boga i Stvoritelja, Koji je sve u kosmosu mudro i savršeno stvorio.
Moj sićušni i ograničeni um ne bi mogao prihvatiti tvrdnju da je lopta koju šutne moj sinčić i onda trči za njom, nastala bez razloga, truda i cilja, pa kako može prihvatiti da je to živo i lijepo dijete nastalo bez vrhunaravne volje koja ga nadzire i prati njegovo napredovanje kroz faze stvaranja (formiranja u mjačinoj utrobi) i života na ovome svijetu.
Ili kako prihvata da Zemlja sa svim živim bićima na njoj, nije bila potčinjena namjeri, volji i mudrosti, a Zemlja sadrži trilione karakteristika i svojstava u svojoj vodi, zraku, pojedinim dijelovima, svjetlu, tami i ljudima.
Ili kako može prihvatiti da svemir sa svojim ogromnim svjetovima i prostranstvima koje um i nauka nisu u stanju obuhvatiti ili istražiti njihove dimenzije, ili dostići njihove krajeve, ili riješiti njihove misterije – kako je moguće da je sve to nastalo i da postoji hiljadama godina, i Allah zna koliko će još postojati i trajati – slučajno, uzalud i bez svrhe?
Je li svemir bio svjedok transformacije jedne vrste u drugu kako pretpostavljaju neke teorije, iako to nisu uspjele dokazati, i njihovi kontinuirani napori nisu uspjeli otkriti nikakve materijalne dokaze u prilog njihovih tvrdnji i teorija?
Na razini čistog uma, vjera je jedini naučni odgovor i nema smetnje ni štete da um ostane nesposoban da shvati i pojmi nevidljivo (gajb), jer je ljudski um ograničen, baš kao i ostala ljudska osjetila.
Ali, kada se um okrene iskrenom vjerovanju, otkrit će da nebeske poslanice podstiču i snaže njegovo vjerovanje u dugu poslaničku povijest i istovjetnost osnovnog značenja monoteizma, nevidljivog (gajb) i zagrobnog života, kod svih Allahovih poslanika, te njihov ogroman utjecaj na ljudski život kroz njegove duge epohe.
I otkrit će da je srce sa svim svojim osjećanjima blisko i saglasno s tim značenjem, da se pokorava njegovoj veličini i osjeća ljubav, samilost i sigurnost, čak i onda kada zanemaruje Božanske naredbe, da bi se zatim vratilo tražeći oprost i milost, osjećajući zadovoljstvo u okrilju Allahove vjere i liječeći bol nemara, neposlušnosti i udaljenosti od Allaha, iskrenom pokornošću, ibadetom i veličanjem Allaha, dželle šanuhu.
Otkrit će da postoji Onaj Koji ga čuva i hrani, štiti, pomaže i podržava, Koji je strpljiv i blag prema njemu, Koji mu daruje zdravlje, opskrbu, snagu, život i sreću, bez da On ima potrebu i za čim, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat, 56.-58.)
Vjera se s vremenom, trudom i strpljenjem pretvara u nužno uvjerenje ili ubjeđenje (jekin) koje je iznad bilo kakvih dokaza i argumenata, a kamo li sumnji, jer je istinsko ubjeđenje najveći argument i najjači dokaz.
Čak i ako teorije koje smo spomenuli uspiju dokazati djelimičnu transformaciju u prirodi, ima li ta tvrdnja jasno i nepobitno objašnjenje da je cijeli život u znaku evolucije? Da li se nešto što je čvrsto i nepokretno može razviti i pretvoriti u nešto živo i pokretno? Čudo stvaranja je veličanstvena i zapanjujuća stvar!
Zato kažem da je ateizam najveća laž u životu ovoga svijeta, a istodobno je to kobna ljudska nevolja kad uspije da dominira nad ljudskom dušom, jer joj uskraćuje njezina najuzvišenija svojstva i karakteristike.
Jedna od najvećih odlika vjere je da je ona jednostavna, jer je to lahak i izravan postupak koji odgovara djetetu i običnom čovjeku koji ne zna odgovore na zakučasta pitanja o svemiru. To je utočište kojem pribjegavaju milioni ljudi, onda kada se pred njima zatvore sva vrata i prekinu uzroci.
Stoga, mogu razumjeti da je ateizam prolazna misao koja ne posjeduje stalnost i postojanost ili trenutna dilema i zbunjenost koja porađa sumnju kod njenog vlasnika.
Ali ne mogu razumjeti kako čovjek može dugo vremena ostati ateist i kako može odgovoriti na poplavu pitanja o pojedinostima svemira i života i kako se može osloboditi pritiska dokaza koji su duboko usađeni u ljudskoj prirodi, a koji nisu skriveni, već su jasni i vidljivi u svakom kutu i na svakom zavoju i putu?
