Božansko podučavanje dijalogu

692

Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Od Katade se prenosi sljedeća predaja: Nakon što je Iblis odbačen i proklet, obratio se Allahu, riječima: ”Gospodaru, nakon što si me prokleo, šta je moj posao?”

Allah mu je odgovorio: ”Sihr i magija.”

Iblis: ”A šta je moj Ku'ran?”

Allah, dž.š.: ”Pjesma.”

Iblis: ”Koje je moje pismo?”

Allah, dž.š.: ”Tetoviranje.”

Iblis: ”Koja je moja hrana?”

Allah, dž.š.: ”Sve što ugine i ono prilikom čijeg klanja nije spomenuto Allahovo ime.”

Iblis: ”Koje je moje piće?”

Allah, dž.š.: ”Svako opojno piće.”

Iblis: ”Gdje je moje stanište i moj dom?”

Allah, dž.š.: ”Pijace i trgovi.”

Iblis: ”Koji je moj glas (čime ću se oglašavati)?”

Allah, dž.š.: ”Muzički instrumenti.”

Iblis: ”Koja je moja klopka (zamka)?”

Allah, dž.š.: ”Žene.”

(Ovu predaju spomenuo je Abdur-Rezak u djelu El-Musannef, zatim El-Seffarini u djelu Gazau-l-el-bab, zatim imam Taberi u djelu Tehzibu-l-asar, te Taberani i Ibn Ebi Dunya od Ebu Umame. U nizu prenosilaca ovog hadisa nalazi se i Ali ibn Zejd el-Elhani, koji je, po konsenzusu islamskih učenjaka, slab (daif) prenosilac.)

Ranije sam čitao knjige o dijalogu i potrebi dijaloga i vidio sam da neki autori, kao dokaz nužnosti dijaloga, navode da je Allah, dž.š., razgovarao (vodio dijalog) sa Iblisom. Tada sam se pitao: da li se zaista taj razgovor između Allaha i Iblisa, koji je spomenut u Kur'anu, može nazvati dijalogom, ili, ako ne može, zašto se to ne može nazvati dijalogom i šta je zapravo dijalog?

Nije li to neka vrsta suprotstavljanja i oponiranja u govoru? Blisko tome je ono što se u arapskom jeziku naziva ”el-džidal” – rasprava, a poznato je, na osnovu vjerodostojnih predaja, da će se vjernik raspravljati sa Allahom na Sudnjem danu.

Nije li u Kur'anu sakupljen ogroman broj dijaloga između Allaha, dž.š., i meleka u kazivanju o Ademu, a.s., i drugim kur'anskim kazivanjima? Zar se u Kur'anu ne spominje Allahov dijalog sa Ademom i njegovom ženom Havom, zatim sa poslanicima: Nuhom, a.s., Ibrahimom, a.s., Musaom, a.s., Isaom, a.s., Ejubom, a.s., Sulejmanom, a.s.? Zatim, dijalog sa šehidima i iskrenim vjernicima, kao i sa zabludjelim nevjernicima iz Ademovog potomstva i iz potomstva Benu Izraela?

Neki od tih dijaloga su se desili, a neki će se tek desiti na Sudnjem danu, na šta aludira ajet: ”Zaustavite ih, oni će biti pitani.” (Es-Saffat, 24.)

Kako bi naslovili ovaj kur'anski tekst?

“Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On.

 “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori on.
“E onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!” 

“Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” – zamoli on.

“Daje ti se vremena!” – reče On. 

“E zato što si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!”

“Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!” (El-A'raf, 12.-18.)

U ovim ajetima, Allah daje roka Iblisu, pita ga (iako Allah zna njegov odgovor), sluša njegov odgovor i njegovu obmanu, i strpljivo gleda njegovu oholost i prkos, a može ga u trenu uništiti.

Zatim, Allah se odaziva na Iblisov zahtjev da mu dadne roka do Sudnjega dana i sluša njegovu prijetnju i obećanje u vezi zavođenja ljudi, i nakon svega toga, odgovara mu, riječima: “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!” (El-A'raf, 18.)

Kod Iblisa je nestalo bilo kakve logike, ali je ostao dijalog.

Ostao je kur'anski dijalog da nas poduči kako se trebamo strpiti na glupavost i besmislice našeg protivnika u dijalogu i raspravi…

Kako iznositi dokaze na miran i dostojanstven način, uvažavajući našeg protivnika…

Kako ćemo voditi dijalog pa da istina izađe na vidjelo jezikom našeg protivnika, a ne samo našim ušutkivanjem i sramoćenjem njega, te bilježenjem još jednog njegovog poraza i neuspjeha…

Kako, putem dijaloga, iznijeti ispravne i istinite informacije, koristeći uvjeravanje i ubjeđivanje, umjesto sufliranja..

Kako naučiti slušati našeg oponenta, makar ono što govori i ne bilo vrijedno slušanja…

Kako da, kroz dijalog, probudimo prefinjene vještine i ”magiju” jezika i govora…

Kako da zaustavimo dijalog onda kada on pređe iz iznošenja argumenata – makar bili ništavni – u prijetnje i zastrašivanje.

Božanski dijalozi u Kur'anu su u formi pitanja iako Allah poznaje i naše skrivene tajne, zna ono što ponikne u našim dušama i za Njega su: jučer, danas i sutra, isto.

On odgaja ljude kroz objašnjavanje onoga što je u dubini njihovih duša, otkrivanjem njihove unutrašnjosti, njihovih tajni, da se vidi da li se radi o iskrenosti i pokornosti, ili o uobrazilji, ili o laži, ili pukim tvrdnjama. Jer, Njegova mudrost zahtijeva da nagrada i kazna, uzvisivanje i poniženje, budu u skladu sa ljudskim djelima, sa onim što dolazi od ljudi, a ne u skladu sa Allahovim apsolutnim znanjem koje prethodi ljudskim djelima. Zbog toga je stvorio ljude i podario im slobodnu volju i mogućnost izbora.

Da'va i poziv svih Allahovih poslanika bio je zapravo dijalog i raspravljanje na najljepši način i strpljivo podnošenje uvreda i uznemiravanja. U njihovoj da'vi nije bilo ni trunke pohlepe za prolaznim dunjalučkim blagodatima, niti obećanja pobjede, jer pobjeda pripada Istini i iskrenoj vjeri i nije u rukama nijednog čovjeka.