Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prije nego što dođeš u Mekku moraš znati da iz nje možeš otići kad god želiš, ali Mekka tebe neće napustiti nikada.
Spakovat ćeš je u ”kofer” svoga srca, ukrcat ćeš se sa njom u avion, skrivat ćeš je od snaga sigurnosti i carina.
Osjećat ćeš sreću što si ”ukrao” Medinu, ali kasnije ćeš otkriti da je zapravo Mekka tebe ”ukrala”.
Mekka se ne zaboravlja! Ona ima mnogo zaljubljenika, ali i pored toga, Mekka će sigurno postati i tvoja ljubav.
Mekka možda nije najljepši grad, ali kad osjetiš čežnju za Mekkom, onda ćeš svjetske metropole vidjeti kao obične ruševine.
Mekka možda nije najljepši i najveći grad, ali Mekka posjeduje šarm koji ne posjeduje ni jedan drugi grad na svijetu.
Njen šarm i neodoljiva privlačnost posljedica su dove Ibrahima, a.s., u kojoj je molio Allaha: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim, 37.)
Ako i tebe pogode riječi Ibrahimove, a.s., dove, znaj da će ti srce čeznuti za Mekkom i tu čežnju ne može ugasiti ni izliječiti ništa osim Mekke, odnosno posjete Mekki radi obavljanja hadža i umre.
Mekka nije samo mjesto, Mekka je također i vrijeme. Nakon posjete Mekki, ti ćeš govoriti: ”Moj život prije Mekke i nakon Mekke”.
To će zapravo značiti vrijeme koje je promijenilo tvoj odnos prema gradovima općenito.
Prije Mekke živio si i stanovao u gradovima, a nakon Mekke, Mekka stanuje u tvom srcu.
Ako želiš uživati u geografiji Mekke, onda moraš razumjeti njezinu historiju.
No, slučaj Mekke mnogo je veći od geografije i historije, jer to je vjera.
Kaba nije samo građevina oko koje mi obilazimo (tavafimo) u toku hadžskih obreda.
Stoga, živi njezinu historiju!
Zamisli meleke dok grade Kabu. Zamisli Ismaila, a.s., dok dodaje kamenje svome ocu Ibrahimu, a.s., da bi je iznova sagradili.
Zamisli da su te oni voljeli prije nego su te upoznali, pa su učili dovu: ”Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekara, 129.)
A onda zamisli posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je uslišana dova Ibrahovima, a.s., kako, nakon oslobađanja Mekke, stoji kod Kabe i govori onima koji su ga bili protjerali iz Mekke i koji su ga željeli ubiti: ”Idite, vi ste slobodni!”
Zar se ne stidiš da nakon toga nastaviš tavaf oko Kabe, a u srcu još uvijek nosiš zlobu prema drugom muslimanu?!
Zar sada ne shvataš da je tvoj tavaf oko Kabe ibadet, a razumijevanje ibadeta poteškoću (u toku hadžskih obreda) pretvara u istinski užitak.
Sa'j između Safe i Merve nije sportska aktivnost za mršavljenje, niti je Zemzem samo voda koju ljekari preporučuju što više piti. Stvar je mnogo veća od toga, to je ibadet.
Zato zamisli Hadžer dok je njen muž Ibrahim, a.s., ostavlja samu u pustinji, bez vode, hrane i zelenila, i dok ona, sa tek rođenim sinom Ismailom u naručju, ide za njim i pita ga: ”Ibrahime, je li ti Allah naredio da nas ostaviš ovdje?”
Kad je dobila potvrdan odgovor, rekla: ”Onda nas Alah neće napustiti.”
Zamisli je u trenutku kad je potpuno ostala bez vode dok se penje na brdašce Safu, pa se onda spušta na Mervu, a srce joj vezano za njezinog sinčića, a razum joj govori kako ipak postoji nada da će neko naići i ponuditi njoj i njezinom djetetu vodu.
Zamisli je zatim kako je izgubila nadu u sve osim u Allahovu milost i kako, vodi koja je provrila i šikljala pored nogu njenog djeteta, govori: ”Stani, stani!”
