Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Trideset dana mubarek ramazana prošlo je kao tren, a sa njihovim prolaskom prošlo je i trideset dana našeg života. I prije nego što se svaki dan završi, naša djela za taj dan su zapisana.
Naše godine su zapravo knjiga sa čistim i bijelim listovima. Broj stranica varira u zavisnosti od broja godina života, a naša djela su ono što će ispuniti listove ove knjige, pa ili će bjelina tih listova biti sačuvana dobrim djelima, ili će biti uprljana lošim djelima.
Allah nam je, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, dao mogućnost da ispravimo ono što je zapisano i izbrišemo ono što je ispisano na našim stranicama loših djela koja smo činili tokom našeg života. Upravo je ramazan bio najbolja prilika za ispravljanje i birisanje loših djela iz knjige naših djela.
Ova knjiga će biti zapečaćena tek onda kada duša dođe do grla i ne mogne se više vratiti, shodno ajetu: ”Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” (El-Mu'minun, 99-100.)
A kada se knjiga naših djela zapečati, to će rezultirati uspjehom i vječnom srećom ili neuspjehom i vječnom patnjom.
Allah ne dozvoljava nikome da ima uvid u sadržaj knjige ili da je ispravlja nakon što bude zapečaćena, i On jedini određuje stepene, nagradu i kaznu, te mjesto u vječnom životu, koji proizilaze iz nje, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu dâ – reći će: “Evo vam, čitajte knjigu moju, ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati.” I on će biti u životu zadovoljnom, u Džennetu predivnom, čiji će plodovi nadohvat ruke biti. “Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!” A onaj kome se dâ knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila – bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!” (El-Hakka, 19-29.)
Onaj u koga vaga na Sudnjem danu bude lahka zbog mnogo loših, a malo dobrih djela, pa bude prigovarao zbog rezultata vaganja djela i tvrdio da mu je učinjena nepravda, reći će mu se: “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!” (El-Isra, 14.) Tj., danas ti je dovoljno to što ćeš ti sam protiv sebe svjedočiti, i nema potrebe za drugim svjedocima osim tebe samog, odnosno knjige tvojih djela koja će svjedočiti protiv tebe.
To je knjiga čije pero je bio tvoj jezik, mastilo tvoja pljuvačka, a tvoji udovi njen papir. Zapravo, ti si bio taj koji je diktirao melekima pisarima šta će pisati, i na to ništa nije dodato, niti je išta od toga oduzeto. I ako budeš nešto od toga poricao, ono što je zapisano u tvojoj knjizi, a što si sâm diktirao (tj. radio), bit će svjedok protiv tebe.
Nije ono što čovjek tvrdi o ispravnosti svoga vjerovanja i njegovo pojavljivanje pred drugima u odjeći pobožnosti ono što će odrediti njegovu sudbinu, osim ako njegov vanjština ili javnost ne izražava njegovu tajnost. A ako to nije slučaj, onda će dobiti svoju knjigu na osnovu onoga što je radio, a ne na osnovu onoga što je pokazivao, govorio ili pisao.
Allahu Milostivi, podari nam iskrenost u našem vjerovanju, u našim riječima i našim djelima, primi naš post i ostale ibadete i dobra djela koja smo činili u toku ramazana i učini da budemo među onima koji će knjigu svojih djela dobiti u desnu ruku i ponosno je pokazivati pred svima na Sudnjem danu. Amin!
