Dan kada će čovjek pobjeći od svojih roditelja i od djece svoje

833

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedno od temeljnih načela islamskog vjerovanja je i vjerovanje u Sudnji dan i polaganje računa pred Uzvišenim Stvoriteljem za ono što smo radili na dunjaluku. Stoga, mi muslimani čvrsto vjerujemo u Sudnji dan i zastrušujuće prizore i stanja kojima će ljudi biti izloženi, a na koje nas je upozorio Allah, dž.š., u Kur'anu i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Sunnetu.

U ovom tekstu ćemo spomenuti neke ajete i hadise koji nas podsjećaju na Ahiret i zastrašujuća stanja koja će ljudi doživjeti na Sudnjem danu.

Uzvišeni Allah, objavio je:

”A kada dođe glas zaglušujući – na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći

i od majke svoje i od oca svoga i od druge svoje i od sinova svojih.

Toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abese, 33.-37.)

Komentirajući ove ajete u svom Tefsiru, Ibn Kesir je citirao predaju od Ikrime u kojoj dolazi: ”Čovjek će na Sudnjem danu sresti svoju suprugu i reći će joj: ‘Reci mi kakav sam ti muž bio na dunjaluku?’ Ona će odgovoriti: ‘Divan si mi muž bio’, i govorit će o njemu sve najbolje. Zatim će joj reći: ‘Ja od tebe danas tražim da mi pokloniš samo jedno tvoje dobro djelo, možda će me ono spasiti od ovoga što vidiš.’ Ona će reći: ‘Zaista je to što tražiš neznatno, ali ja ti ne mogu pokloniti ni jedno svoje dobro djelo, jer strahujem od onoga od čega i ti strahuješ.’

Toga dana otac će sresti svoga sina i reći će mu: ‘Sine, kakav sam ti otac bio?’, a sin će ga pohvaliti i govoriti o njemu sve najbolje kao roditelju. Onda će mu otac reći: ‘Sine, ja od tebe danas tražim da mi pokloniš jedno tvoje dobro djelo ne bi li se spasio od onoga što vidiš.’ Sin će mu odgovoriti: ”Oče, zaista je neznatno to što ti tražiš, ali ja ti ne mogu pokloniti ni jedno svoje dobro djelo, jer strahujem od onoga od čega i ti strahuješ.”’

U vjerodostojnoj predaji dolazi da će toga dana najodabraniji Allahovi poslanici – Ulul-‘azm (Nuh, a.s., Ibrahim, a.s., Musa, a.s.,  Isa, a.s., i Muhammed, s.a.v.s.), svi osim Muhammeda, s.a.v.s., nakon što ljudi budu tražili od njih da se zauzimaju za njih kod Allaha, govoriti: ”Ja danas ne molim pomoć ni za koga osim za sebe.” Čak će Isa, a.s., reći: ”Ja danas brinem samo za sebe i ne molim pomoć ni za svoju majku Merjem koja me je rodila.”

Prenosi se od majke vjernika, Aiše, r.a., da je pitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, da li će se voljeni sjetiti svoga voljenog na Sudnjem danu?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Aiša, na tri mjesta ili u tri slučaja, voljeni se neće sjetiti svoga voljenog (majke, oca, sina, kćerke, bračnog druga, brata, sestre): kad se budu vagala djela dok ne vidi hoće li prevagnuti tas dobrih ili loših djela, kod podjele knjiga ljudskih djela dok ne vidi hoće li mu knjiga njegovih djela biti data u desnu ili u lijevu ruku i u trenutku kada se pojavi pramen Džehennema koji će ići prema ljudima gnjevno hućeći i koji će govoriti: ‘Zadužena sam za tri skupine ljudi (to će ponoviti tri puta): za one koji su tvrdili da pored Allaha postoji drugi bog, za one koji nisu vjerovali u Dan obračuna i za ohole silnike i inadžije…”’ (Ahmed)

U jednoj predaji dolazi da je Aiša, r.a., pitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Hoće li ljudi prepoznati jedni druge na Sudnjem danu? – tj. postoji li mogućnost da će čovjek na Sudnjemu danu prepoznati neke ljude i reći: ‘Ovo je moj sin, ovo je moja majka, i sl.’, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Da, osim u tri slučaja: prilikom podjele knjiga ljudskih djela, prilikom vaganja djela i prilikom prelaska preko Sirat-ćuprije.”

U ta tri slučaja, ako bi majčino oko palo na njezinog sina, ona ga ne bi prepoznala, jer su to trenuci najvećeg straha i brige za svakog čovjeka pojedinčano.

U drugim situacijama na Sudnjem danu, majka će prepoznati svoga sina i reći će mu: ”Sine, zar ti moja utroba nije bila sigurno skrovište, zar ti moje grudi nisu bile izvor hrane a moje krilo udobna postelja, pa hoćeš li danas na moju dobrotu uzvratiti barem jednim svojim dobrim djelom?” Sin će odgovoriti: ”Majko, kamo sreće da mogu to učiniti, ali, ja se danas žalim na ono na šta se i ti žališ.”

Na to aludira ajet: ”Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.” (El-Mu'minun, 101.)

Komentirajući ajete iz sure Abese koje smo na početku citirali, Ibn Ašur u svom djelu Et-Tahrir vet-tenvir, veli: ”Budući da će čovjek bježati toga dana od svoje najbliže rodbine, jer strahota Sudnjega dana to zahtijeva, to znači da će on, kad vidi da se od kazne i strahote toga dana ne mogu spasiti ni njegovi najbliži, pomisliti da će mu bježanje od njih pomoći da se spasi i da ne doživi ono što su oni doživjeli, jer zna da je i on činio slična (ne)djela kao i oni.

Ajet počinje sa bratom (tj. bježanje prvo od brata na Sudnjem danu) zbog njihove snažne veze u djetinjstvu koja je među njima stvorila prisnost i bliskost koja je trajala cijelog života. Zatim dolaze roditelji, jer su oni najbliskiji svojoj djeci. Majka je spomenuta prije oca, jer je dijete bliskije i prisnije sa majkom nego sa ocem, da bi se završio sa suprugom i sinovima, jer oni čine porodičnu zajednicu, i čovjek je njima najbliži i sa njima je najprisniji na dunjaluku.”

Nakon toga dolaze ajeti koji oslikavaju stanje vjernika i stanje nevjernika na Sudnjem danu. U ajetima dolazi: ”Neka lica bit će toga Dana blistava, nasmijana, radosna.” (Abese, 38.-39.) To su lica vjernika koja će biti svijetla, vesela, nasmijana i radosna zbog osjećaja da je Allah sa njima zadovoljan i da im je oprostio, ili zbog toga što im je pokazano njihovo mjesto u Džennetu, pa će se radovati i bit će sretni nakon proživljenih strahota Sudnjega dana.

Zatim dolaze ajeti: ”A na nekim licima toga Dana bit će prašina, tama će ih prekrivati, to će nevjernici – razvratnici biti.” (Abese, 40.-42.)

To su lica nevjernika koja će prekrivati neopisiva tuga, tmina i poniženje, zato što su shvatili i postali ubijeđeni da ne mogu izbjeći džehennemsku kaznu koja ih čeka, a koja je mnogo gora i bolnija od strahota Sudnjega dana koje su doživjeli i osjetili.

Doista, to će biti Dan najvećeg straha, kada će se svaki čovjek truditi da se spasi, i kada će svi ljudi biti zaokupljeni svojim stanjem tražeći načina da pobjegnu od Džehennema, i kada će se svaki čovjek nadati da će biti među onima koji će na džennetske kapije pokucati i kojima će Džennet vječno boravište biti.

Allaha molimo da nas učvrsti na putu islama, da nas usmrti i proživi kao muslimane, da nas sačuva strahota Sudnjega dana i džehennemskih patnji, i da nas Svojom milošću uvede u Džennet. Amin!