Autor: Su'ud eš-Šurejm
Različitost karaktera ljudi, udaljenost od vjere i isprepleteni interesi redovito polučuju prepirku i svađu u kojoj se mali broj ljudi zna pravilno ponašati. Veoma često ona prelazi u drskost i bestidnost i tada je jedan od sigurnih znakova licemjerja kod dotične osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Tri su osobine munafika: kada priča – laže, kada obeća – iznevjeri, a kada mu se nešto povjeri – izda i iznevjeri.”
U drugoj predaji stoji: ”…i kada raspravlja, drsko i bestidno govori.” Takve osobe imaju jezik brži od pameti, a uz to je nizak i prostački, narušava čast i ugled. Najviše je nalik crvu koji uništi sve na što naiđe ili pak muhi koja slijeće samo na ružne stvari. Oni su takvi svejedno radilo se o međuljudskim odnosima, vjerskim stvarima ili pak moralu. Često potcjenjuju druge i tako zaboravljaju na Allahovu poruku kada kaže: ”O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu” (El-Hudžurat, 11).
To je preraslo u opću kulturu koja je u današnje vrijeme prepoznatljiva kod mnogih ljudi, pa čak i kod onih koji traže znanje. Pravo je čudo da se neki ljudi čuvaju od kamate, bluda, krađe i drugog, ali ne kontroliraju svoj jezik! Zar takvi zaboravljaju na Allahove riječi: ”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90.) Učenjaci prvih generacija govorili su da onaj ko se često prepire i raspravlja, zapada u laž. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko se bude prepirao radi zablude (neistine), a poznata mu je, bit će izložen Allahovoj srdžbi sve dok se ne povuče.”
Bilježi ga Ebu Davud u svome Sunenu. Omer b. Abdulaziz rekao je: ”Ko vjeru učini predmetom rasprave, bit će kolebljiv u vjeri”, tj. neće ustrajati na određenom putu, niti na jasnim principima. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: ”Ako čovjek koji ima umijeća u raspravi o vjerskim ili ovosvjetskim pitanjima bude stao na stranu neistine i prikazao je kao istinu, a istinu prigušivao i prikazao je kao zabludu, time je počinio najružniji oblik harama i najgori oblik licemjerja.”
