SAFF

Hidžra od otuđenog i okrutnog ”Ja”

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: dr. Ibrahim el-Turkavi  / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Danas je, u svjetlu proždrljive materijalističke civilizacije, svijet oblikovan po rigidnom materijalističkom kalupu, a ljudski život obojen je bojom te civilizacije, tako da je savremeni čovjek postao rob vlastitih interesa i egoizma, zatočenik požude i pohlepe koja, poput vatre, uništava i suho i sirovo.

Dr. Muhamed Gazali uporedio je materijalističku civilizaciju sa likom Sfinge u Egiptu, koja ima ljudsko lice i tijelo životinje. Što će reći da materijalistička civilizacija posjeduje ljudski um i životinjski nagon.

Slažem se sa ovom Gazalijevom analogijom i poređenjem, ali sam slobodan ustvrditi da je materijalistička civilizacija čak premašila životinjski instinkt, jer životinja nekada osjeti i sitost, dok materijalistička civilizacija ne zna za sitost, jer se njen trbuh proširio na srce i razum, kao i na osjećaj ljudskosti i čovječnosti.

Ova civilizacija stvorila je korumpirane materijalističke klike koje su bespravno prisvojile svjetsko bogatstvo. Njihovi ciljevi ne prelaze njihove trbuhe, putenost i strasti i nemaju drugih ambicija i težnji osim dominacije, pa makar uništili druge ljude.

Kur'an opisuje i ilustrira razmjere ljudske otuđenosti i brutalnosti, te potpunog pada, onda kada postane rob svojih strasti i egoizma, na šta aludira ajet: ”Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.” (El-Bekare, 204-206.)  

Čovjek se ne može osloboditi ove brutalne i jezive slike, dok ne učini hidžru od egoizma, od svoga ”Ja” u duh džemata i zajedništva, dok općenarodni interes ne pobjedi lični, sebični interes, tako da čovjek ne živi samo za sebe, već živi za svoju zajednicu, za svoj džemat, za svoj narod i spreman je u ime takvog cilja sve žrtvovati.

Stoga, nakon prethodne tamne i jezive slike, Kur'an prelazi na svijetlu i sjajnu sliku i primjer onih koji su sve žrtvovali, koji su učinili Hidžru ostavljajući iza sebe porodice, imetak i rodno mjesto, kako bi donijeli istinsku slobodu svojoj vjeri, državi i narodu. U tom smislu je ajet: Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim.” (El-Bekare, 207.)

Nije pretjerivanje ako kažem da su Muhammed, s.a.v.s., i njegovi ashabi učinili Hidžru i napustili mjesto kojim upravljaju kolovođe zuluma, nepravde, sebičnosti i egoizma, i odselili se u mjesto gdje su živjeli pristalice i pomagači ljubavi, altruizma i odricanja.

Opisujući veličanstvenu sliku ljubavi i altruizma, kakvu svijet, ni prije ni kasnije, nije vidio, Kur'an veli: ”I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se očuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 9.)

To je slika idealnog društva koje je uspostavio Muhammed, s.a.v.s., na temeljima potpunog bratstva, bratstva koje briše riječ ”Ja” i u okviru kojeg pojedinca u akciju pokreće duh džemata i zajedništva, tako ne vidi smisao svoga života bez džemata, odricanja i žrtve za opće ciljeve.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA