SAFF

Idžara kao model finansiranja u islamskom bankarstvu

Facebook
Twitter
WhatsApp

Pripremio: mr Muhamed Emšo

Smatra se da moderno društvo ne može funkcionirati bez finansijskog posredovanja, te da je to potreba i savremenog islamskog društva. Kada su u pitanju islamski oblici finansiranja, potrebno je uvijek voditi računa o jednom ključnom principu ili osobenosti ove vrste finansiranja, a to je da je islamsko finansiranje uvijek vezano za neku realnu robu ili uslugu, te da je bilo kakav koncept finansijske institucije koja posluje isključivo sa novcem nespojiv sa Šerijatom.
Ovo obavezno baziranje na realnom sektoru, te insistiranje na moralnim normama šerijatskog prava zasigurno u mnogome ograničava islamske finansijske instutucije u njihovom radu, s jedne strane, ali istovremeno im daje određene prednosti, s druge strane, posebno kada je u pitanju sigurnost poslovanja, te pravedniji odnos prema klijentu i pozitivniji uticaj na društvo u cjelini.
Jedan od najčešće korištenih instrumenata finansiranja u savremenom islamskom bankarstvu, koji je po svojoj prirodi obavezno baziran na realnim dobrima ili uslugama, jeste idžara model baziran na najmu ili lizingu imovine ili usluga uz plaćanje naknade. Iako su modeli finansiranja zasnovani na partnerstvu (mušareka i mudareba) idealni modeli u islamskom bankarstvu, murabeha (trgovina) i idžara (najam) su modeli koji su svojom jednostavnošću i velikom mogućnošću prilagodbe potrebama savremenog finansijskog tržišta našli najveću primjenu u praksi islamskih banaka, kako onih u muslimanskom okruženju, tako i onih u zemljama sa pretežno konvencionalnim bankarskim okruženjem kao što je Velika Britanija i SAD. Ali da bi ove transakcije kao modeli finansiranja ostali šerijatski ispravni, treba prilikom njihove takve upotrebe voditi računa da oni konstantno zadržavaju sve svoje izvorne karakteristike kako u suštini ne bi postali kamatonosne transakcije.

Idžara leksički znači „dati nešto u najam“. U islamskom pravu termin idžara se koristi za dva slučaja. U prvom slučaju znači uposliti nekoga plaćajući mu zauzvrat naknadu za iznajmljene usluge, dok drugi oblik idžare se odnosi na iznajmljivanje sredstava ili imovine što odgovara terminu lizing. Prema tome možemo reći da je idžara ugovor o lizingu opipljive imovine uz plaćanje rente ili najam određenih usluga uz plaćanje naknade.
Idžara ugovor je sličan poznatom operativnom lizingu, dok se značajno razlikuje od savremenog finansijskog lizinga koji nije ispravan sa šerijatskog aspekta. Osnovne osobine idžara ugovora navodimo u nastavku.

1. Kod idžare mora postojati ugovorni odnos u kojem vlasnik kao najmodavac (mu'džir) iznajmljuje svoju imovinu najmoprimcu (musta'džir) za utvrđenu rentu (udžru).

2. Predmet najma mora imati mogućnost korištenja bez potrošnje (usufrukt), te ako tokom perioda najma taj predmet bude uništen ili izgubi mogućnost korištenja bez ikakvog nepravilnog korištenja ili nepažnje od strane najmoprimca, najmodavac (banka) ne može polagati pravo na rentu, za razliku od kamatonosnog finansiranja gdje finansijeru (banci) pripada kamata čak i ako dužnik (klijent) nije imao nikakvu korist od posuđenog novca.

3. Predmet najma mora biti tačno određen ili identificiran kako ne bi bilo nikakvog nesporazuma.

4. Predmet najma u cjelosti ostaje u vlasinštvu najmodavca, a pravo korištenja tog sredstva se prenosi na najmoprimca. Shodno tome, sve obaveze nastale po osnovu vlasništva i dalje snosi najmodavac, a obaveze nastale po osnovu korištenja imovine snosi najmoprimac.

5. Period najma mora biti precizno određen i počinje teći od dana kada je predmet najma isporučen ili stavljen na raspolaganje najmoprimcu, a ne od dana kada je cijena za taj predmet plaćena dobavljaču od strane finansijske institucije kao što je slučaj kod finansijskog lizinga.

6. Idžara se može zaključiti za neki budući datum, a renta ili njen dio može se uplatiti ranije, s tim da se takva sredstva smatraju predujmom i računat će se u rentu tek kada ista dospije.

7. Svrha najma ili način korištenja unajmljenog sredstva treba biti jasno definirana ugovorom i najmoprimac se toga treba pridržavati. Ako to nije definisano, onda će postupati kako je uobičajeno.

8. Najmoprimac je odgovoran za sve nastale štete na predmetu najma prouzrokovane njegovom nepažnjom ili zloupotrebom i iste treba nadoknaditi. Štete koje eventualno nastanu usljed faktora koji nisu pod kontrolom najmoprimca snosi najmodavac, što je različito od slučaja konvencionalnog finansijskog lizinga.

9. Imovina u zajedničkom vlasništvu dvije ili više osoba može se dati u najam, a renta se dijeli između suvlasnika u skladu sa njihovim udjelima u vlasništvu.
10. Suvlasnik imovine može dati u najam svoj udio u imovini samo svom kolegi suvlasniku, a nikako nekoj drugoj osobi bez saglasnosti suvlasnika.

11. Najamnina ili renta mora biti određena u vrijeme ugovaranja za cijeli period najma. Vrijabilne rente vezane za dobro poznat i jasan varijabilni indikator na koji ugovorne strane ne mogu uticati (npr. promjena poreza, stopa inflacije, pa čak i EURIBOR ili LIBOR) su dozvoljene.

12. Najmodavac ne može jednostrano povećati rentu.

13. Podnajam je dozvoljen ako najmodavac dozvoli najmoprimcu da predmet daje u podnajam.

14. Obračun i naplata penala za zakašnjelo plaćanje rente je dozvoljeno pod uslovom da ta sredstva idu u dobrotvorne svrhe, a nikako u prihod najmodavca, jer bi u tom slučaju predstavljali kamatu.

15. Jednostrani raskid najma od strane najmodavca nije moguć ukoliko najmoprimac poštuje odredbe ugovora.

16. Sekuritizacija idžare je dozvoljena pod uslovom da idžara certifikati predstavljaju stvarno proporcionalno vlasništvo nad iznajmljenim sredstvom, a ne samo pravo na primanje rente. Kao takvi oni su utrživi i podliježu pravilima vrijednosnih papira, te mogu biti od koristi islamskim finansijskim institucijama za rješavanje problema upravljanja likvidnošću.

Idžara ugovori se mogu koristiti za nabavku pokretne i nepokretne imovine (npr. opreme, automobila, kuća, stanova, itd.)

U praksi islamskih banaka se uglavnom koriste dvije vrste idžara poslova.
Prva vrsta je operativna idžara kada banka nabavi određenu imovinu ili opremu koju kasnije renta zainteresovanim klijentima. Nakon isteka perioda najma, imovina se vraća banci koju ona ponovo iznajmljuje drugom klijentu. Ova vrsta idžare nije često korištena u bankarskoj praksi jer nosi sa sobom određene dodatne rizike. Uglavnom se koristi za iznajmljivanje skupe imovine ili opreme gdje klijent nema potrebe da na kraju postane vlasnik iste, ali za kojom na tržištu postoji značajna potražnja drugih klijenata.
Idžara sa kupovinom (idžara ve iktina) je druga vrsta idžare gdje banka imovinu ili opremu nabavlja po zahtjevu klijenta i daje mu istu u najam, a nakon isteka perioda najma, po posebno zaključenom ugovoru, tu imovinu ili opremu prodaje ili poklanja klijentu. Ovdje je od početka bila namjera da klijent na kraju postane i vlasnik korištene imovine. Zato je ova vrsta idžare manje rizična nego operativna idžara, te je često korištena u praksi islamskih banaka kao model finansiranja.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA