Piše: Ismet Purdić
Zahvalu iskreno i ponizno iskazujemo Allahu Uzvišenom i spas i mir božiji u dovi, srcem i jezikom, molimo za našeg predvodnika, iskrenog i istinoljubivog poslanika Muhammeda, porodicu njegovu, ashabe i sve vjernike.
Draga braćo, vjernici, musliman je mu'min, vjernik koji živi islam, koristi sebi i drugima, koji mijenja stanje i okolinu, na bolje, naravno i za opću korist. Naše stanje to ne dokazuje, ili bar ne tako uvjerljivo. Zašto i kako da to popravimo? Evo jednog Poslanikovog savjeta, poslušajmo ga: „Iman ima sedamdeset i nešto ogranaka: najveći je svjedočenje da nema boga osim Allaha, a najmanji je uklanjanje neprijatnosti s puta!“
Hadis je jasan, veoma konkretan i poziva na akciju i dobronamjernost. Pitanje nam se nameće: ako nema promjene u našim životima i okolini, gdje je onda iman? Nismo li zapali u zamku slijepe nade i samoobmane da smo dobri muslimani i mu'mini, i da se ne može biti bolji i u radu kvalitetniji i konkretnij, a u predanju se kaže „Iman nije pusta nada.“?
Allahu Milostivi, sačuvaj nas pustih nada, ružnih misli, loših djela, bezbrižnog prijatelja i zla duše moje i loših postupaka koje učinih, ja i braća moja po vjeri.
Zato odlučno trebamo kazati, jasno i glasno: ja sam musliman, ja sam vjernik, nisam od onih koji iman u nadi gaje, moj iman ima svoj trag, a uz pomoć Allahovu bit će još veći i prepoznatljiviji, jer ja želim i radim na tome.
Odakle početi
Samo moram da se presaberem i priberem, da pronađem prve niti imana svoga i da krenem dalje.
Odakle da počnem? Od početka naravno, od sebe i svojih navika.
Koliko sam musliman u mislima, govoru, razmišljanjima, ciljevima, poslovima, u svom odnosu prema drugima, roditeljima, supruzi, djeci, komšijama, rodbini, muslimanima, džematu, poslovnim poznanicima…. ?
Koliko sam dobra vidio, čuo za njega, prošao pored, ali ga nisam podržao? Da li sam osjetio dragost ka tome, da li sam viđena dobra dovom pospiješio i potakao, podržao? Da li sam riječima izrekao podršku dobru, … svojim mislima, da li sam kazao da sam u stanju i ja bih to dobro učinio?
Koliko sam puta zgriješio, svjesno, a da li sam se iskreno pokajao?
Da li sam iskren prema sebi, bračnom drugu svome, prema prijateljima, i ono najvažnije, prema Gospodaru svome?
Koliko mi puta naumpadne smrt, kabur, ispit, proživljenje, Božiji sud, džehennem?
Susret s poslanikom, sa Allahom, šta će biti s mene na sudnjem danu?
Zašto živim, zašto sve radim ovo što radim?
Koliko je to samo pitanja, a odgovora malo, a i ono malo, nesigurno, nepotpuno, neuvjerljivo?
Koliko boravim u džamiji i koliko vremena provedem u namazu? Koliko sam u društvu s Kur'anom? Kako se odnosim prema Kur'anu? Nisam li od onih za koje Poslanik, s.a.v.s., vapi Upravitelju svemira: „I narod moj Kur'an ovaj odbacuje.“
Kako se odnosim prema sunetu Poslanika, šta znam o Poslaniku svome, da li bi me on uzeo za druga, da li bi se nečega postidio u društvu s njim, da li bi ga doveo u svoju kuću, da li bi on sjeo za sofru moju?
Mnogo pitanja, odgovora malo. Velika su to i teška pitanja, na njih treba smjelo i odvažno odgovoriti.
Moram razaviti svoje srce, pogledat u njega, očistit ga djelima, i onda ga brižno čuvati do časa smrti nepoznatog, do namaza kojeg neću klanjati, već će se meni klanjati, do kabura u koji će me spustiti, a onda mi leđa okrenuti, a mene ostaviti samo sa djelima mojim, sa imanom kojeg sam za života sabirao i gradio,
I tada ću da brojim koliko sam njegovih ogranaka sakupio, a ovaj put se neći ni pitati koliko su oni vrijedni, valjani i ispravni da se iznesu pred Onoga koji samo najbolje i iskreno prima od robova Svojih.
Ovog časa, brate, možeo pomoći jedan drugome i to će nam obojici iman povećati i učvrstiti, a sutra ću ja tebi reći ili ti meni: pusti me, ostavi me na miru, moram pregledati svoj iman, za sebe se borim, danas ti nisam od pomoći.
Poslanik, s.a.v.s., nam išareti da je iman nešto najvrjednije, da se počinje graditi na temelju izgovaranja La ilahe illlellah, a da je njegov krov, njegova kruna, vrhunac, opet, La ilahe illlellah, ali sada potpuno drugačije od onog prvoga. Sada je to osjećajno, proživljeno, srcem izrečeno La ilahe illellah.
I ne samo to, nego nam Poslanik, s.a.v.s., govori da iman gradimo od malih stvari, od onih iz naše blizine, od poslova koje skodnevno radimo. Iman nije oaza u pustinji koju treba tražiti, iman je u tebi i meni, samo ga treba oživjeti. On je u mom i tvom ponašanju, samo treba ponašanje dotjerati pred ogledalom šehadeta.
Građevina imana
I vidi, Poslanik, s.a.v.s., nam otkriva još jednu tajnu imana, da za iman ne treba posebno vrijeme, već da idući putem radi potrebe svoje dunjalučke, možeš da gradiš i učvrščuješe svoju tvrđavu imana koja će te štititi od šejtanske najzezde, ljudske zavisti i mržnje, od džehnemskih vatrenih jezika. Kako to iman praviti i izdizati na putu, tako što ćeš uklonuti ono što smeta ljudima na putu.
A kad iman poraste, preraste naše ovodunjalučke ciljeve, kad sve bude za Allaha i radi Njega, kad ahiret zasjeni dunjaluk, onda ne samo da ćemo sklanjati s puta ono što smeta, već ćemo i drugima to preporučivati.
I u oba slučaja imana, kad ga zidamo i temeljimo, i kad on preraste u ideal i vodilju, vjernik ne smije biti od onih koji po putu prepreke stavljaju, i to bukvalno, ne rasipaju smeće i nekorisno po putu, niti metaforički ometaju put dobra i ciljeva koje muslimanske zajednice stavljaju sebi u obavezu.
Zato, braćo u vjeri, počnimo ozbiljno da gradimo i temeljimo svoje vjerovanje – iman, jer s malim stvarima, predstavljajući islam, možemo zaslužiti veliku nagradu. A uz to, ne dopustimo sebi da budemo od onih koji koče puteve i staze imana, dobra, dobročinstva i projekata koji su od koristi islamu, muslimanima, imanu i nama samima.
Put imana je dug, od traje od rođenja do smrti, i neko na njemu pruža prve korake danas, a neko sutra, neko po njemu kroči od rane mladosti, a neko se staralačkim koracima uputi ka njemu. Sve su to opcije, prilike, a odluka je uvijek samo naša.
Stanimo zajedno i odlučno na stazu imana, pa će Allah Uzvišeni otkloniti prepreke s tog puta, jer u džematu put imana postaje kraći, manje je prepreka, a rezultat i nagrada su mnogo veći.
Mogu pretpostaviti tvoj odgovor brate, a moj glasi: pružam ti ruku imama i krećem stazom vjerovanja, budi uz mene, ja ću biti uz tebe, jer zajedno smo tu, u ovom vremenu i zajedno možemo izgraditi tvrđavu imana, a na kraju nas čeka Poslanik, s.a.v.s., ozarena lica s peharom kevser vode da napoji žedne trudbenike koji srcima, tijelima, mislima i djelima hrle ka njemu – imamu imana.
