Iz svoje malene sobe irački vojnik gleda na ruševine i pustoš Mosula i razmišlja o proteklim danima brutalne borbe protiv ISIL-a.
„Sve smo ih ubijali: Daiš (ISIL-ovce), muškarce, žene, djecu. Sve smo ubijali.”, kaže tihim glasom.
Stotine leševa nalazi se pod ruševinama napola zatrpani. Na temperaturi od oko 50 stepeni celzijusa neugodni miris raspadajućih leševa savladava osjetila. Najupečatljiviji podsjetnik na tragediju koja je zadesila Mosul su stopala poginulih. Brojna stopala vire iz ruševina.
„Postoje mnogi civili među tijelima.”, kaže major iračke vojske, koji je želio ostati anoniman. „Nakon što je najavljeno oslobođenje, izdat je nalog za ubijanje svega što se miče.”, kaže i nastavlja: „To nije bilo ispravno, ali vojska je morala izvršavati naređenja. Većina boraca Daiša se predala, a mi smo ih samo ubili. Vrlo malo njih je zadržano u zatvoru.”
Nekoliko stranih novinara prošlog ponedjeljka bili su svjedoci kako su pripadnici specijalnih iračkih snaga vukli jednog zarobljenog pripadnika ISIL-a kroz Stari grad Mosul. Imao je uže oko vrata.
Vojnici su novinarima oduzeli njihove memorijske kartice i naredili im da napuste grad.
„Ovdje sada nema zakona”, kaže major: „Svaki dan gledam kako rade istu stvar kao i Daiš. Grupa civila došla je na obalu rijeke da sebi naliju vode jer su bili veoma žedni, a mi smo ih pobili.“
Leševi leže na zapadnoj obali Tigrisa. Ubijeni u vazdušnim napadima, borbama, egzekucijama, ili umrli od gladi i žeđi. Neke je voda izbacila na obalu, a neki još plutaju rijekom.
Na društvenim mrežama 17. jula pojavio se snimak koji prikazuje helikopter iračkih snaga, koji uz slavljeničke povike gađa očajnu grupu civila koja je pokušavala pobjeći iz Starog grada preko široke rijeke.
U neposrednoj blizini, irački vojnici poziraju za pobjedničku fotografija pored iračke zastave zabodene u vrh gomile ruševina i dijelova ljudskog tijela. Navikli su na prizore smrti pored kojih se kreću. Malo je još ljudskosti ostalo. Vojnici, uglavnom sa šalovima omotanim oko lica da se zaštite od neugodnog mirisa leševa, prekopavaju ruševine tražeći ratni plijen. Naokolo je mnoštvo spaljenih i slomljenih pušaka i ispražnjenih magazina, i nekoliko sanduka streljiva.
Vojska vjeruje da se u Mosulu krije još nešto malo pripadnika ISIL-a i da iz svojih podzemnih skrovišta planiraju napadati na iračke vojnike.
U četvrtak, prošle sedmice, iračka vojska je otkrila osam tunela s ljudima unutra. Saznanja su dobili uglavnom od ispitanih žena i djece koji su u bijegu. „Tri tunela su u našem sektoru.“, kaže irački vojnik koji se predstavio kao Hajder: „U jednom ima šest iračkih daiševaca, u drugom 30, uključujući devet žena, a za treći ne znamo tačan broj“
Niko ne zna šta se desilo sa bilo kim od tih ljudi, ali od četvrtka je samo mali broj civila izašao iz ruševina.
Zalihe hrane i vode za piće su ili rijetke ili ih nema nikako.
Posljednji civili koji su se pojavili iz ruševna izgledaju kao da su izašli iz koncentracionih logora. Mnogi od njih dvije sedmice nisu ništa okusili. Neki su bili na rubu smrti.
U blizini rijeke, vozač buldožera Husein priča da je njegov posao bio da pretraži ruševine i da zatrpa svaku sumnjivu rupu na koju naiđe. „Popunjavao sam rupe u ruševinama da iz njih ne bi izašao ISIL.”, kaže dodajući da nije siguran da li je nekoga živog zatrpao. „Neki od tunela su veoma dugi i možda oni mogu izaći na nekom drugom mjestu. Ali, moj posao je bio da zatrpam rupe na koje naiđem, kako ne bi izašli iz njih.”
Smrt je posvuda
Smrt je posvuda. Čak i u područjima Starog grada koji su oslobođeni nekoliko sedmica ranije.
Jedna mačka se prikrada razrušenom ulicom dok iz njenih čeljusti visi komad mesa. Ljudskog, bez sumnje, jer samo je još ljudskog mesa ostalo u Starom gradu.
Očito je da su neki bili pogubljeni – metak u glavu iz neposredne blizine. Mnogi još uvijek na rukama i nogama imaju užad kojom su vezani prije likvidacije.
Mnogi leševi su zapaljeni kako bi se smanjio neugodan miris raspadanja.
Iračke snaga ponosno tvrde da su ubili najmanje 2.000 militanata u posljednjim fazama bitke za Stari grad. Mnogi od njih bili su strani borci.
Niko ne brine za mrtve civile, žene i djecu, koji nisu mogli pobjeći.
Način na koji su buldožeri prelazili preko ruševina i mrtvih tijela, vozeći naprijed-nazad, znači da se pravi broj žrtava u posljednjoj fazi borbi nikada neće saznati.
Nekad elegantni historijski stari grad Mosula sada je ekspanzivna grobnica, a razrušene monumentalne građevine izravan su spomenik jednom od najnemilosrdnijih sukoba u još uvijek mladom 21. vijeku.
Izvor: Middle East Eye
Pripremio: Abdullah Nasup
