Istidradž – nagovještaj Božije kazne

466

Autor: Dr. Usama Hajjat / Preveo i sažeo: Semir Imamović

Uzvišeni Allah, džele šenuhu, objavio je u Kur'anu: ”I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti.” Jedan od načina na koji Kur'an pojašnjava, podsjeća i ukazuje ljudima na ono što će im donijeti dobro na ovom i budućem svijetu i učiniti njihov život lijepim i ugodnim jeste i taj da ih opominje i upozorava na to da obasipanje grješnika i nevjernika raznim ovosvjetskim blagodatima nije ništa drugo do nagovještaj bolne kazne i nesreće, koju je Allah, dželle šenuhu, za njih pripremio (bilo na ovom bili na budućem svijetu).

Slikovit opis ove Božije zakonitosti daje nam sljedeći hadis, kojeg je, od Ukbeta ibn Amira, zabilježio Ahmed, sa dobrim lancem prenosilaca, a glasi: ”Kada vidiš da Allah, dželle šenuhu, daje grešniku ono što on voli, i pored toga što čini grijehe i ustrajava u njima, znaj da se radi o istidradžu (postepenom približavanju kazni, nagovještaju Božije kazne)”. Kao potvrdu za ove svoje riječi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je proučio ajet, u prijevodu značenja: ”I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!” (El-En'am, 45. -46.). Allah, dželle šenuhu, u ovom ajetu nas obaviještava da je grješnicima, koji su postupali suprotno Njegovoj uputi, koju su im dostavili Njegovi poslanici, okrećući tako leđa uputi i smatrajući lažnim ono čime su upozoravani, nevolju i zlo zamijenio blagostanjem, lagodnim životom, zdravljem i sigurnošću, kako bi im na taj način nagovjestio skoru kaznu, a ne počast ukazao; i kada su oni, misleći da su ove blagodati neprolazne i da su dokaz Božijeg zadovoljstva i dobra prema njima, umjesto zahvalom odgovorili ohološću, obiješću, samohvalom i samodopadanjem, Allah, dželle šenuhu, je na njih spuštao iznenadnu kaznu a da nisu bili ni svjesni šta im se ustvari desilo. Najgore što se čovjeku može desiti jeste iznenadna nesreća, za koju se nije pripremao i koju nije očekivao. Može se reći da je opomena koju su ignorisali i smatrali je lažnom ustvari bila samo znak i uputstvo da se radi o istidradžu i imhalu (nagovještaju i ciljanom odlaganju kazne), što potvrđuju kur'anske riječi, u prijevodu značenja: ”I davat ću im vremena, obmana Moja doista je trajna.” Od ovakve, neočekivane kazne, nije bilo oporavka, odjednom bi među stanovnicima kažnjenih naselja i gradova, zavladao očaj, beznađe, nevjerica i dezorjentiranost.

U tom svjetlu treba posmatrati i riječi velikog učenjaka iz generacije tabiina, Hasana el-Basrija: ”Kome Allah, dželle šenuhu, i pored ustrajavanja u grijesima, podari lagodan život i blagostanje, i ne shvati da je to samo ”zamka” (nagovještaj kazne), za takvog čovjek se može kazati da ništa ne razumije.” A Katade, Allah mu se smilovao, kaže: ”Allah, dželle šenuhu, nijedan narod, koji je odbio Njegovu naredbu, nije kaznio osim u stanju njihove potpune agonije i tumaranja. Zato, nemojmo se zavaravati kada je Allahova kazna u pitanju, jer samo grješni i pokvareni ljudi odnose se obamnjeno, bahato i nemarno prema Njegovoj kazni.