Piše: Elmedina Muftić
“Poslije samoljublja od svih je ljudskih strasti najsnažnija i najsurovija – vlastoljublje.”
Imati vlast znači umjeti vladati sobom. Svojim strastima. Svojom ličnošću. Vladati svojom srdžbom, kao i svojim potrebama. Voljeti sebe jeste dobro, jer ko voli sebe trebao bi da voli i drugoga, ali danas smo svjedoci da su pojedinci postali sami sebi idoli, da su toliko samozaljubljeni da takvi postaju prava prijetnja svima oko sebe. Posebno je opasno samoljublje koje se dokopa vlasti. Vlast je sama po sebi najveći porok, od kojeg se teško liječi, još kad je se domogne snob, samoljub, vlastoljub u liku Mirsada Kebe, e onda postaje opća opasnost i uključen alarm za spašavanje univerzalnih vrijednosti koje održavaju normalnim život na Zemlji. Ovakve osobe svojim djelovanjem izazivaju Allahovu srdžbu ne samo na sebe nego i na sve nas koji vidimo šta radi, ali ne reagujemo.
Mirsad Kebo, svojim podlim, frustriranim i samoživućim mentalnim sklopom je nadmašio i najveće izdajnike u historiji čovječanstva. Tolika želja za moći, vlasti i blagodatima koje ovo dvoje sa sobom donose nije viđena još od doba faraona, pa očajan zbog crvenog kartona koji mu je narod u liku sudije svirao, povlači poteze koji ga čine osobom nedostojnom da posjeduje kičmu i hodi uspravno, nego puže u blatu vlastite niskosti, praveći od sebe prah koji će da gazi ko god stigne, ne želeći da shvati da samo muhe lete same i svoja stanište pronalaze u smradu vlastitog izbora. Onaj ko izda svoj narod, vjeru i državu ne može biti niti je dobro došao bilo gdje i bilo kome. Takvi služe kao igračke u rukama onih kojima snishodljivo naklon čine i kojima za sitan kusur prodaju najveće vrijednosti koje čovjek ima, a to su dostojanstvo, čast, obraz, istina i pravda. Ovakvi kao Mirsad Kebo završe na đubrištu historije. Mirsad Kebo je sve vrijednosti dao u bescjenje pa sve više postajem sigurna da ih nikad nije ni imao. Insan koji ima i trun ljudskosti u sebi se nikad i ni za šta i ni pod koju cijenu ne bi upustio u ovakav vid podvala sinovima Bosne i izdaje Bošnjaka. Zar osoba koja se smatra čovjekom može da gazi po šehidskim kostima, da svojim rukama zatrpava masovne gobnice u kojima su bošnjačke kosti još nepronađene, da majkama svojom drskošću na žive rane sol sipa, da mu jetimska dova i uzdah ništa ne znače, da mu krik silovane djevojčice od sedam godina ne budi osjećaj užasa, da mu sedam Tatarevića, šest Beganovića, Prijedor, Srebrenica, živa lomača u Višegradu, nisu opomena i poziv, nego samo prezimena i geografski pojmovi?!
Žalosno je da se ovakvi nazivaju čovjekom; još je žalosnije što smo mi taj korov umjesto da iskorijenimo godinama zalijevali, pa se on od tolike naše pažnje razvio do te mjere da je postao prijetnja da uništi ružičnjak. Poražavajuće je koliko smo kao narod nezreli da na ovakve Kebine istupe šutimo i pravimo se da nas se ne tiče, da to nije smeće u mojoj avliji, što nam se može o glavu obiti ili nam se već dobrano obija, samo mi Bošnjaci još živimo pod onom komunističkom parolom “bosanska tvrda glava”, samo da nam ne bude suviše kasno kad bol osjetimo. Ovo se tiče svakog od nas. Svako ko za sebe tvrdi da je čovjek, mora da reaguje na ovo zlo u liku Mirsada Kebe. I ne samo radi sebe i svoje odgovornosti pred Gospodarom šta smo učinili da to zlo zaustavimo, nego radi šehida, jetima, majčinskih suza, svih onih čije kosti još uvijek u masovim grobnicama širom BiH, Srbije i Crne Gore leže i čekaju dan kad će svoj smiraj u kaburu da nađu. Zbog više desetina hiljada silovanih žena, djevojaka i djevojčica, zbog prekinutog djetinjstva, mladosti, zbog gazijskih noći provedenih na straži, zbog mudžahidskih tekbira i dova. Ne smijemo dopustiti umirućem vlastoljubu da nam svojim bolesnim umom dira svetinje i blati časnost, humanost, čistoću naše borbe za odbranu države Bosne i Hercegovine od agresije i Bošnjaka od genocida.
Kažu da je stadu teško bez pastira, ali mu je još teže kad mu je pastir ovca. Vrijeme je da Bošnjaci prestanu da ovce uzimaju za pastire. Dogodio nam se Fikrfet Abdić, sada ako nam se ponovi Mirsad Kebo, onda to više nije slučajnost nego je izbor. Ima li kome da nije jasno kuda ide na savjetovanje i odakle dobija naređenja, šta i gdje da govori i podvaljuje onima koji su branili državu i narode Bosne i Hercegovine?
