Međunarodna zajednica izbjegavala je riješiti palestinsko-izraelski sukob i umjesto toga odlučila upravljati njime, izjavio je u utorak jordanski kralj Abdullah II tokom obraćanja Generalnoj skupštini UN-a. Kralj Abdullah II je održao veoma zanimljiv govor, otvoreno optužujući Izrael za

U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove njegovog govora.

“Iranski rat pokazao je koliko brzo nestabilnost može poremetiti trgovinu, ulaganja i živote izvan regije. A tu je i Gaza. Decenijama sam stajao pred ovom skupštinom i upozoravao na opasnosti ostavljanja palestinsko-izraelskog sukoba neriješenim. Međutim, međunarodna zajednica je odlučila upravljati sukobom, a ne suočiti se s njim. I svako novo izraelsko kršenje tretirano je kao privremeno, odvraćajući pozornost od stvarnosti koja se stvarala na terenu, sve dok privremeno nije postalo trajno, a trajno postalo politika. Naravno, to nije jedina svjetska nepravda, ali jedna od najdužih okupacija na svijetu nameće osnovno pitanje. Ako se međunarodno pravo može ignorisati decenijama, koliko je onda to pravo uopće vrijedno? I kako ga možemo provoditi ako nećemo ni osuditi njegova kršenja? U Gazi su dokazi poražavajući.

U prvih 300 dana takozvanog prekida vatre ubijeno je najmanje 300 palestinske djece. Meta su bile i jordanske terenske bolnice.Ova izraelska vlada stalno pomjera ciljeve, nastavlja s napadima i uništavanjem civilne infrastrukture, odbijajući se povući, potiskujući Palestince na tek trećinu Gaze. To se više ne može nazivati kao privremena vojna mjera ili posljedica rata. Odgovornost počinje kada stvari nazivamo onakvima kakve jesu, ovo je pokušaj brisanja života Palestinaca i nametanje nove teritorijalne stvarnosti u Gazi. I dok je svijet usredotočen na Gazu, na Zapadnoj obali se odvija nešto veoma opasno. Neki bi mogli pomisliti da smo ovo već vidjeli.

Naseljavanja, nasilje, raseljavanje, više od navedenog. To je daleko agresivnije od eskalacije. Nasilje doseljenika je rašireno. Palestince tuku, pucaju u njih i teroriziraju ih. Kuće su im uništene, imovina uništena, porodice protjerane sa svoje zemlje, dok Izrael jača svoju kontrolu nad većim dijelom Zapadne obale, otimajući zemlju, šireći naselja i progoneći Palestince. Vrijeme je da otvoreno kažemo šta se stvarno događa. Rušenje palestinskih domova radi širenja ilegalnih naselja nije provođenje zakona. To je prisilno premještanje. Pripajanje okupirane zemlje nije registracija zemljišta. To je de facto aneksija. Gušeća mreža kontrolnih punktova i barijera nije sigurnosna infrastruktura. To je sistem potčinjavanja. Sistematski napadi na palestinske zajednice nisu nemiri naseljenika. Izraelska vlada lažno kritizira nasilje pred međunarodnom publikom.

Odgovorne nazivaju šačicom izgrednika. Uvjeravaju nas da je Izrael pravna država. Međutim, ono što se događa na terenu govori drugačije. Izraelski vojnici stoje po strani dok doseljenici napadaju Palestince, često štiteći napadače ili im se pridružujući. Blokirali su vozila hitne pomoći da dođu do povrijeđenih. Napali su međunarodne novinare koji pokušavaju prenijeti istinu.
Ono što se događa širom Zapadne obale nije niz izoliranih djela. To su sastavni dijelovi jedinstvene politike prisiliti da se cijela populacija primora da napusti svoju zemlju.

Vaše Ekselencije, ako želimo riješiti palestinsko-izraelski sukob, svijet mora napustiti neke iluzije. Prva je da su Gaza i Zapadna obala odvojene priče. Ne, nisu. To su dva fronta iste izraelske strategije. U oba se ubijaju Palestinci. U oba se stvarnost na terenu prepravlja. Gaza uništenjem, Zapadna obala de facto aneksijom. Cilj je isti, učiniti održivu palestinsku državu nemogućom.
Još jedna iluzija je da je odbijanje palestinske države od strane ovog izraelskog rukovodstva stav koji bi se još mogao promijeniti. Nije. Cementiran je na tlu.

I najopasnija iluzija da arapski svijet nikada nije tražio mir. Arapska mirovna inicijativa iz 2002. godine ponudila je Izraelu normalizaciju odnosa sa 57 arapskih i muslimanskih država, uključujući tadašnji Iran i Irak, u zamjenu za mir i palestinsku državu. Više od 20 godina ta ponuda stoji. Prepreka nije bio nedostatak partnera za mir, već nedostatak izraelske vlade koja bi je prihvatila.

Ova izraelska vlada Ova izraelska vlada razumije moć pažnje. A u posljednje vrijeme nije mu se svidjela pažnja koju dobiva. Kada se suoči s dokazima o nedjelu, radije nego da promijeni kurs, odlučuje se za distrakciju, diskreditirajući svoje kritičare. Također je pokušala ovaj sukob prikazati kao rat religija. Islam s jedne, židovstvo i kršćanstvo s druge strane. Nije. Ovdje se radi o tome imaju li Palestinci, muslimani i kršćani ista prava kao i svi ostali”.

Kralj Abdullah II u nastavku je upozorio da se Izrael neće zadovoljiti samo okupacijom Palestine.

“Niko u ovoj skupštini ne bi trebao povjerovati da se ambicije Izraela zaustavljaju na Palestini. Ekspanzionistički apetit ove izraelske vlade danas je regionalna prijetnja. Sirija upozorenje koje međunarodna zajednica ne želi da vidi. Ponovljeni upadi, puzajuća teritorijalna ekspanzija, nove činjenice nametnute na terenu, uključujući one oko vitalnih vodenih resursa.

Proračunatim korakom Izrael testira koliko daleko može ići. I svaki put kad međunarodna zajednica skrene pogled, Izrael shvati da može ići i dalje preko granica i zakonskih ograničenja. Mi u Jordanu nemamo dileme. Svaka prijetnja našoj sjevernoj granici ili našoj vodnoj sigurnosti prijetnja je našoj nacionalnoj sigurnosti. Jordan neće okretati glavu. Zaštitit ćemo našu sigurnost, našu vodu i interese naših ljudi. Ovdje se postavlja pitanje, ako Izrael nastavi sa svojim antagonističkim pristupom u južnoj Siriji, da li će međunarodna zajednica stajati po strani i dopustiti da se to dogodi? Vaše Ekselencije, neke stvari zahtijevaju našu hitnu pozornost, druge zahtijevaju stalnu pozornost. Nepravda zahtijeva oboje. Jordan to predobro razumije. Znamo što znači živjeti u regiji u kojoj jedna kriza dođe prije nego što se posljednja povuče. I znamo da ne možemo birati između odgovora na hitnu situaciju koja je pred nama i izgradnje budućnost izvan nje.
Nastavit ćemo podržavati palestinsku otpornost. Nastavit ćemo podržavati UNRWA-u. I nastavit ćemo podržavati hašemitsko skrbništvo i povijesni i pravni status quo na muslimanskim i kršćanskim svetim mjestima u Jerusalemu”, zaključio je na kraju kralj Abdullah II.