Piše: dr. Mustafa el-Siba'i / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sumnjaju u Tebe i pitaju: Gdje si Ti? O, kakve li tupavosti i sljepila! Kada si to Ti bio skriven, pa da bi pitali za Tebe? Zar Ti nisi u našem vidu i našem sluhu? Zar nisi u našoj vodi i vazduhu? Zar nisi u dječijem osmijehu i poju slavuja? Zar nisi u sjeni drveća i Mjesečevom svjetlu? Zar nisi na Zemlji i na nebu? Zar ovo sve nisu znakovi koji upućuju na Tebe? Zar sve ovo nije dokaz Tvog čudesnog stvaranja, o najljepši Stvoritelju?
Nisu li znakovi Tvog mudrog upravljanja vidljivi u najsitnijim i najkrupnijim stvarima u kosmosu? Pa kako mogu pitati za Tebe i sumnjati u Tebe, osim ako su im oči i srca slijepa?
”Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju; i stvaranje vas i životinja, koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvjereni; i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova – dokazi su za ljude koji imaju pameti.” (El-Džasije, 3.-5.)
Pitaju za Tvoju mudrost u bolestima i gladi, zemljotresima i katastrofama, smrti voljenih i životima neprijatelja, slabosti i nemoći dobrih ljudi i dominaciji tlačitelja i zulumćara, širenju nereda, korupcije i velikom broju kriminalaca i zločinaca?
Pitaju se za Tvoju mudrost u svemu tome, a Ti si najmilostiviji, prema Svojim robovima?
Kakve li nevjerovatne kratkovidosti i zabludjelog mišljenja! Kada ljudi vjeruju u mudrost nekog čovjeka, predaju mu svoje poslove s punim povjerenjem, i odobravaju njegove postupke iako ne znaju njegovu mudrost.
A Ti, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Stvoritelju noći i dana, Ti Koji si Suncu i Mjesecu putanje odredio, Ti Koji spuštaš kišu i šalješ vjetrove, Stvoritelju čovjeka u najljepšem obliku, Ti si Mudri, Sveznajući, Milostivi, Svemilosni, Blagi i o svemu obaviješteni.
Oni gube iz vida i zanemaruju Tvoju mudrost u onome što im šteti, a vjeruju u Tvoju mudrost u onome što im je korisno i dobro, pa zašto nisu uporedili ono što im je nedostupno i nevidljivo, sa onim što je vidljivo i prisutno, i ono što ne znaju sa onim što znaju? Čovjek je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen?!
