Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Starije osobe trebaju maženje, ugađanje, naklonost, nježnost, ljubaznost, samilost, strpljenje, bdijenje i žrtvovanje, više od naše djece.
Starije osobe su takve da riječ koja ih nije mogla rastužiti u vrijeme dok su bili mladi i snažni, sad ih povrjeđuje, a riječ koja ih je nekada povrjeđivala, sada ih ”ubija”. Oni su izgubili većinu mladalačke vitalnosti, tjelesnog zdravlja, ljepotu, slavu i ugled.
Stariji su izgubili roditelje i izgubili su mnoge svoje prijatelje, njihova srca su ranjena i duša im je prekrivena tugom, zato budimo oprezni sa starijima, ne budimo grubijani i maloumnici pa da nas zbog toga nesreća prati kroz cijeli život.
Stariji često puta leže, ali ne mogu spavati, jedu, ali ne osjećaju slast u jelu, mogu se smijati a da uopće nisu radosni i mogu skrivati suze ispod svoga osmijeha. Boli ih naše udaljavanje od njih i zauzetost mobilnim telefonima u njihovom prisustvu.
Stariji trebaju nekoga ko će slušati njihov govor i njihove životne priče, ko će saosjećati sa njima i pokazati sreću i zadovoljstvo u njihovom prisustvu.
Starije osobe trebaju mnogo više od hrane, pića, odjeće i lijekova. Oni trebaju osmijeh u lice, lijepu riječ koja će ih razveseliti, brižnu ruku koja će ih nahraniti i plemenito ljudsko srce koje neće osjećati tjeskobu što ih vidi.
Stariji se kreću između sjećanja na prošlost koja se nikada neće vratiti, i nade u budućnost koja može, ali i ne mora doći.
Stariji ljudi imaju prazninu kojoj trebaju mudri, suosjećajni ljudi da je ispune. Stariji su napustili voz na stanici užitka i oni su sad u čekaonici gdje čekaju poziv za svoje posljednje putovanje na ovome svijetu.
Stariji su bliski Allahu, dž.š., i njihove su dove bliže uslišavanju, zato iskoristimo takve prilike dok nam nisu izmakle. Starije osobe su otac, majka, dedo, nana i druga starija rodbina, pa učinimo da žive sretne dane svoje starosti, da im noći budu vedre i da knjigu njihovog života završimo i zaključimo svijetlim stranicama dobročinstva i sreće, da se ne bismo kajali kada ih više ne bude među nama.
Oni su sad stari i kroz malo vremena će otići sa ovoga svijeta, a onda ćeš ti dočekati starost, pa pogledaj šta si pripremio i šta si posijao, jer ono što si posijao to ćeš i požnjeti, kako si se ti odnosio prema svojim starijima, tako će se tvoji mlađi odnositi prema tebi kad ostariš.
Stoga, budi im zamjena za ono što su izgubili, budi proljeće koje je došlo u jesen njihovog života.