Pripremio: Resul Mehmedović
Pogledajte osobu na slici – znate li o kome se radi?
Potpuno „anonimna osoba” za koju većina nije čula, ali ova slika i ime ovog čovjeka trebala bi da izazove mučninu u vašem stomaku, baš kao i slike Hitlera ili Musolonija, jer je dotični krvolok sa slike ubio preko 10 miliona crnaca u Kongu (današnja DR Kongo).
Njegovo ime je Leopold II Belgijski – bio je „vlasnik” Konga i ustavni monarh Belgije. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja kolonijalnih osvajanja u Aziji i Africi, „skrasio” se u Kongu. „Kupio” je Kongo, a mnogobrojne plantaže i domorodačko (crnačko) stanovništvo ove države pretvorio u osobne robove. Sve malverzacije je činio pod izlikom „filantropa” i „istražvača” pod pokroviteljstvom Međunarodnog afričkog društva. Porobljeni kongoanski narod je koristio za eksploataciju prirodnih resursa ove države. Njegovu vladavinu je obilježilo robovlasništvo, pogubljenja, sakaćenja, poput odsijecanja ruku neposlušnicima kao i privatna vojska.
O njemu se ne govori u školskim udžbenicima, niti se njegov lik i djela spominju u medijima, ali ono što je on učinio ovoj državi, nije ništa manje strašno od Holokausta u II svjetsko ratu. On je dio historije kolonijalizma, imperijalizma, ropstva i genocida nad afričkim narodom i demonstracije nadmoćnosti bijelaca.
Mark Twain je napisao satiru pod nazivom: „Kralj Leopoldov monolog u odbranu njegovog prava na Kongo” – u kojoj je ismijavao Leopoldovu vladavinu terora, uglavnom kroz njegove osobne izjave. Ovo djelo je napisano na 49. stranica, a za većinu ljudi je anonimno. Unatoč činjenici da se njegova djela uveliko čitaju i da je jedan od najvećih američkih pisaca, namjenski, njegova najčitanija djela su apolitična djela ili u krajnjem slučaju čitaju se i ovakva djela, ali bez uvodnih napomena, zbog čega i kako su nastala?!
Isti slučaj je i sa Orvellovom „Životinjskom faromom” koja je korištena kao anti-socijalistički propagandni materijal, unatoč činjenici da je George Orvell bio anti-kapitalistički revolucionar, ali na ovakve činjenice niko ne ukazuje.
Kada čitamo o Africi, obično se spominje ukratko historijat egipatske civilizacije ili se govori o HIV-u, raznim bolestima, nekada se spomene trgovina robljem ili pak južnoafrički aparthejd. Nerijetko se mogu vidjeti i izgladnjela djeca Afrike na kršćanskim misionarskim reklamama, dokumentarne serije o životinjskom svijetu, safari ili filmovi, ali ono o čemu nikada nismo, a sumnjam da ćemo ćuti je Veliki afrički rat ili Leopoldova vladavina terora i genocida nad Kongoancima. Kao što se ne uči ni o broju stradalih u invaziji Amerikanaca na Afganistan, Irak. Broj američkih žrtava se pomno zbraja, ali broj nastradalih Afganistanaca, Iračana, potpuno je nevažan, baš kao što je bio nevažan Leopoldu II broj ubijenih i osakaćenih Kongoanaca.
Na stranici Wikipedije pod nazivom „Genocides in history” – spominje se Kongo, ali zlodjela koja su počinjena u periodu vladavine ovog krvoloka nisu okarakterisana kao genocid, naime, radi se o Velikom afričkom ratu, u kojem su nastradali samo broj. Patnje Kongoanaca i ubistvo između 10-15 miliona stanovnika, što je 20% ukupne tadašnje populacije, stalo je u svega sedam i po redova. Nevjerovatno!
Vidite, kada ubijete 10-15 miliona Afrikanaca, onda vas ne zovu Hitler, niti je vaše ime „oličenje” zla, genocida i raznih drugih zvjerstava. Tvoje ime ne izaziva strah, mržnju niti ožalošćenost. Vaše žrtve nisu govorile o tome, a vaša zvjerstva su ostala nezapamćena, naravno, ciljano.
Leopold II je bio samo jedan u nizu faktora koji su demonstrirali ideološku i materijalnu nadmoć bijelaca u jednom periodu. Naravno, ne može se reći da je on bio izvor svakog zla u Kongu, učešće u tome su imali generali, vojnici i zapovjednici, koji su njegove naredbe sprovodili u djela. Bio je to čitav jedan sistem, ali koji nas ne sprečava da govorimo o osobama koje su bile idejni nosioci ovakvih zvjerstava. U plodovima natopljenim krvlju napaćenog kongoanskog naroda, bijelci i dan danas uživaju u povlaštenom statusu u DR Kongo, a činjenice o genocidu nad Kongoancima se brižljivo kriju od očiju javnosti. Žrtve imperijalizma su očite, ali kao i obično, ciljano su su nevidljive.
