Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Bekara, 155.-157.)
Postoje bitke koje čovjek vodi sâm, za koje niko ne zna, i boli koje se nastane u srcu, a nikada se ne pokažu na licu. Čovjek može prolaziti kroz iskušenja koja mu pritišću dušu i stežu grudi, ali se ipak trudi pred drugima izgledati snažno i nasmijano, kao da se ništa nije dogodilo.
Neke kušnje ne mogu se vidjeti očima. Ljudi vide samo vanjštinu, dok Uzvišeni Allah zna ono što je skriveno u dušama. On vidi suzu koju si sakrio, dovu koja je izašla iz umornog srca i strpljivost u koju si uložio napor za koji niko drugi ne zna.
Možda će oni oko tebe pomisliti da si dobro zato što si se nasmiješio ili zato što se nisi požalio. Ali Allah zna ono što je iza svega toga. On zna trenutke slabosti koje si skrivao, brige koje si nosio i noći u kojima su se misli dugo smjenjivale dok si čekao olakšanje koje će raspršiti umor i tegobu.
Strpljivost ne znači da čovjek ne osjeća bol. Bol je dio ljudske prirode. Istinska strpljivost jeste da srce, uprkos boli, ostane vezano za Allaha i da čovjek ne izgubi povjerenje u milost svoga Gospodara, ma koliko mu se dani činili teškim.
Jedno od najefikasnijih oružja koje čovjek može imati u vremenima iskušenja jeste spoznaja da je Allah blizu, da čuje njegovu dovu, vidi njegovo stanje i da Mu ništa od toga nije skriveno. Nema boli kojoj Allah nije odredio kraj, niti tuge kojoj nije odredio olakšanje, i nema noći, ma koliko bila duga, a da poslije nje ne dođe zora.
Ponekad Allah odgodi olakšanje ne zato što je zaboravio Svoga roba, nego zato što ga kroz čekanje priprema za dar koji je veći od onoga što je tražio. Čovjek često želi da se promijeni samo njegova teška situacija, a Allah želi da mu podari ne samo izlaz iz nevolje, nego i snagu, zrelost i blizinu Njemu koju prije iskušenja možda nije imao.
Stoga znaj da mnoga iskušenja od kojih si strahovao nisu došla da te unište, nego da od tebe izgrade čovjeka kakav bez njih nikada ne bi postao. Ona čiste srce od oholosti, oslobađaju ga zablude da se može osloniti na stvorenja i vraćaju srce njegovom Gospodaru. A kada se srce iskreno vrati Allahu, zadobije ono što se ne može kupiti niti steći ljudskim naporom: smirenost, zadovoljstvo i čvrsto uvjerenje da je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagač.
Zato, kada ti dani postanu teški, nemoj svoju brigu i tugu nositi sâm. Iznesi je Allahu kroz dovu i povjeri Mu ono što ne možeš reći nikome drugom. Srca su u Njegovoj ruci i olakšanje je u Njegovoj moći.
Olakšaj sebi! Allah vidi svaki trenutak u kojem si se strpio, svaku bol koji si podnio i svaki put kada si, uprkos iskušenju koje ti je slamalo dušu, izabrao da ostaneš postojan.
Doći će vrijeme kada ćeš shvatiti da te Allah u tim trenucima nije ostavio, nego ti je iz Svoje neizmjerne milosti pripremao ono što tada nisi mogao vidjeti.
Zato se drži dove i lijepo misli o svome Gospodaru. Oblaci, ma koliko bili tamni i gusti, ne mogu zaustaviti svjetlost Sunca, a iskušenje, ma koliko bilo veliko i teško, ne može zasjeniti Allahovu milost.
