U subotu je u saudijskoj prijestolnici Rijadu počeo hitan zajednički arapsko-islamski samit kako bi se razgovaralo o “opasnim razvojima” dešavanja u Pojasu Gaze i na palestinskim teritorijama.
Saudijski mediji objavili su da lideri i predstavnici Arapske lige i Organizacije islamske saradnje (OIC) učestvuju na samitu koji se poklapa sa 36. danom izraelskog bombardovanja Pojasa Gaze.
Iako se ovaj samit održava isključivo kako bi se arapsko – muslimanski lideri opravdali u javnosti da nešto rade na zaustavljanju izraelske agresije na Gazu i palestinski narod, jasno je svima da od ovog samita neće biti nikakve koristi, šokantnim se čini saznanje da na spomenutom samitu učestvuje i sirijski masovni zločinac Bashar al Assad.
Ovaj zločinac je za tri godine rata u Siriji pobio više muslimana nego što je izrael ubio Palestinaca od 1948. godine. Njegovo učešće na samitu o Gazi je poniženje za sve muslimane u svijetu.
Fejsal Al Kasim: Sirijski zločinački režim je uzor Izraelu u činjenju zločina nad Palestincima
Da nas niko ne optuži za izmišljanje, pretjerivanja i klevete, citiraćemo dio teksta najpoznatijeg američkog (židovskog) pisca u najpoznatijim i najznačajnijim američkim novinama, Thomasa Friedmana u New York Timesu.
Friedman je doslovno naveo da Izrael danas primjenjuje tehnike sistematskog uništavanja, razbijanja i spaljivanja palestinskog naroda, koje je sirijski diktator Hafez al-Assad uspostavio a potom prenio na svoj režim.
“Izrael primjenjuje ‘pravila Hame’, izraz koji sam skovao prije mnogo godina da opišem strategiju koju je 1982. godine primijenio sirijski predsjednik Hafez al-Assad, kada su Hamasovi politički preci, Muslimansko bratstvo u Siriji, pokušali srušiti Asadov sekularni režim pokretanjem pobune u grad Hama”.
Al-Assad je uništio opozicione četvrti u gradu Hama kopnom i zrakom, nije dao nikome da ode, a zatim je doveo buldožere da ih sravni sa zemljom i pretvori u parkirališta, ubivši pritom više od pedeset hiljada Sirijaca.
Friedman kaže da je hodao kroz razrušenu Hamu nekoliko sedmica kasnije, a arapski vođa mu je rekao kako je Assad slegnuo ramenima kada su ga pitali za mrtve, rekavši kratko: ‘Ljudi žive i ljudi umiru’. Ne smijemo zaboraviti, naravno, ono što je rekao bivši pomoćnik izraelskog ministra vanjskih poslova: Izrael danas ne čini ništa više nego što je Bashar al-Asad učinio Sirijcima. Baš kao što je Bashar raselio milione Sirijaca u Tursku, Izrael ima pravo da preseli Palestince iz Gaze u Egipat. Kao što je Assadov režim koristio osnovne usluge kao što su voda i struja da ucjenjuje Sirijce i baci ih na koljena, mi imamo pravo ucjenjivati Gazane vodom i strujom da ih bacimo na koljena.
Zamislite, sirijski režim postao model i referenca u umjetnosti varvarstva i brutalnosti, čak i za Izraelce. Koliko je ljudi pogriješilo što su vjerovali da su arapski tirani učili od svog štićenika Izraela, a mi smo ustanovili da je upravo suprotno. Izrael danas pokušava implementirati strategije arapskih generala koji su praktikovali najružnije i najodvratnije vrste razaranja, mučenja, raseljavanja i sistematskog zlostavljanja, ne svojih neprijatelja (ne daj Bože), nego svog naroda.
Zato su Izraelci ponosni. Danas i ako primjenjuju kriminalne metode Hafeza i Bashara, primjenjuju ih protiv svojih neprijatelja , a ne protiv svog naroda. Ne znam zašto nas je Tomas Fridman podsjetio na plan Hafeza al-Asada u gradu Hami 1982. godine i ignorisao šta je Bašar Ibn Hafez uradio drugim sirijskim gradovima od 2012. do ovog trenutka, te šta su Iran i njegove milicije uradile sunitskim gradovima u Iraku. Bašar je nadmašio svog oca. U fazama.
Uporedimo izraelsku agresiju na Gazu sa onim što su sirijski režim i njegovi partneri učinili Sirijcima
Ne daj Bože da potcijenimo brutalnost izraelskih operacija protiv palestinskog naroda u Gazi i drugdje, ali hajde da danas uporedimo izraelsku agresiju na Gazu sa onim što su sirijski režim i njegovi partneri učinili Sirijcima, pa čak i Palestincima unutar samog Damaska.
Scena prognanih Palestinaca iz logora Yarmouk postala je poznatija od poznatih požara, a navodi se kao dokaz i svakodnevni podsjetnik na masakre porodice Assad nad Palestincima u Siriji i Libanu, da ne spominjemo šta su ranije radili u naselju Tadamon, Tal al-Zaatar i drugim mjestima. Jeste li vidjeli hiljade raseljenih Palestinaca kako se gomilaju jedni na druge dok su bježali iz svojih razorenih kampova u Damasku zbog varvarskog napada i barel bombi koje su im sirijski avioni bacali iznad glava u srcu Levanta? Sličnu neronovsku scenu ne možete pronaći u Palestini ili bilo gdje drugdje već decenijama. Što se tiče onoga što je režim radio u sirijskim gradovima protiv Sirijaca, ispade “dogodilo se i u tome nema ništa loše”.
Jeste li vidjeli grad Homs, najveći sirijski grad po površini? Šta je od toga ostalo? Zar se većina toga nije pretvorila u ruševine? Ko je ostao od njegovog stanovništva? Nije li režim prakticirao politiku prisilnog raseljavanja na isti način na koji Izrael danas radi sa stanovnicima Gaze?
Stoga, Izrael se danas opravdava i govori svijetu da ono što sada radim svojim palestinskim neprijateljima, Bashar al-Assad i njegovi saveznici učinili su sirijskom narodu prije nekoliko godina na užasniji, brutalniji, grozniji i odvratniji način.
Pogledajte sirijske gradove da vidite kako su se ih pretvorili u ruševine, dok je više od polovine sirijskog naroda protjerano iz svoje zemlje. Zbog hiljada barel bombi (buradi napunjena eksplozivom) koje je sirijski režim bacao na civile.
Jeste li vidjeli kako su se stotine sirijskih kvartova u gradu Halepu pretvorilo u nešto što nalikuje paklu, dok su milioni ljudi pobjegli zbog masovnog razaranja koje su nanijeli sirijski i ruski avioni i iranske milicije?
Jeste li vidjeli šta su Bashar i njegovi partneri uradili sirijskom gradu Idlibu, u kojem danas živi pet miliona Sirijaca koji bježe iz pakla koji je zadesio ostale sirijske gradove?
Jeste li vidjeli šta je uradio gradu Daraa, koji je Bashar obećao da će pretvoriti u farmu krompira nakon što ga je sravnio sa zemljom i raselio većinu njegovih stanovnika, a onda je održao obećanje?
Jeste li vidjeli sela Damaska, koje danas kada vidite osjećate se krajnje užasno jer izgledaju mnogo strašnije od horor filma zbog razaranja, uništavanja i organizirane torture kroz koju su prošla?
Danas, u vrijeme kada Izrael pali zelenu i suhu zemlju u Gazi i tjera stotine hiljada Palestinaca iz njihovih domova i područja, iranske milicije, ruski i sirijski avioni pokreću slične napade na sirijsku provinciju Idlib, naravno daleko od očiju javnosti, kao da postoji jasna koordinacija između Izraela s jedne strane i Irana, Rusije i sirijskog režima s druge strane. ‘Ti se, Izraele, posvećuješ spaljivanju Gaze i raseljavanju njenih ljudi pred kamerama međunarodnih medija, dok se mi posvećujemo spaljivanju Idliba i izbacivanju pet miliona Sirijaca iz centra pažnje’.
Podsjetimo, Idlib je za Siriju isto što je Gaza za Palestinu, a oba predstavljaju trn u oku osvajača i okupatora. Obratite pažnju na ovu strašnu podudarnost između uništenja Gaze i uništenja Idliba danas. Ako Izrael kasnije pribjegne upotrebi međunarodno zabranjenih otrovnih gasova protiv palestinskih boraca unutar podzemnih tunela u Gazi, onda će, kako je neko rekao, sprovoditi i strategiju Bashara, koji je koristio hemijsko oružje i sve vrste gasova ne samo protiv boraca, već i također protiv hiljada civila, posebno sirijske djece.
Ono što je danas smiješno je da isti ljudi koji su počinili zločine u sirijskim gradovima liju krokodilske suze nad Gazom i njenim narodom, zaboravljajući da su upravo oni predstavili model raseljavanja i zločina koji Izrael može u cijelosti kopirati u Gazi, i da mu budu inspiracija u njegovim varvarskim operacijama protiv palestinskog naroda, sadašnjosti. Prije mnogo godina čuli smo riječi od samih Izraelaca da će ih ono što je Bashar al-Asad uradio u Siriji ohrabriti da učine isto i više Palestincima, i niko ih neće kriviti, a barem oni to ne rada svom narodu, već svom neprijatelju.
Jeste li sada shvatilu da je sirijski režim danas postao nešto poput uzora Izraelu u njegovim barbarskim zločinačkim operacijama protiv opkoljenog palestinskog naroda u Gazi i drugdje?
