Ministre, ma kuš na Fatmira?

304
kus na fatmira

Autor: Sead Zubanović

Jedan od najvećih slobodno mislećih umova čovječanstva, Albert Anštajn, reče da su najinteligentniji oni ljudi koji mogu u kratkom vremenskom periodu korigovati svoje do-tadašnje mišljenje (o nekome ili nečemu) uvažavajući istinitost novih činjenica koje im postanu dostupne. Znači nova, tačnija saznanja, formiraju nove, još ispravnije zaključke kod onih pametnih, razumom obdarenim. U hadisu najvećeg učitelja čovječanstva, Muhammeda a.s. stoji da su najhrabriji vjernici oni koji pred vladarom smiju da kažu istinu, ne bojeći se posljedica koje poslije toga mogu imati. Kada se ove dvije navedene osobine nađu u jednom čovjeku, on u bilo kom vremenu koje živi, zbog odudaranja od ponašanja ogromne većine ljudi, biva deklarativno prihvatan i hvaljen, ali je u stvari kao takav „markiran” jer je jako „opasan” i nepoželjan za sve one koji ostvaruju svoje interese obnašajući vlast ili podilazeći vlastodršcima. Za takve pojedince je rezervisana ona etiketa da stalno talasaju. U prijevodu ti ljudi su smetnja jer nedozvoljavaju da se uhvati žabokrečina na životnoj bari, kako se ne bi vidjelo šta krokodili u njoj (ne)rade. Biti čovjek koji ima principe i prezire interes kada je pravda, odnosno opšte dobro u pitanju, velika je opasnost za takve ljude oduvjek bila i ostala.

Odmah po imenovanju na mjesto ministra državne sigurnosti od strane SDA stranke gospodina Sadika Ahmetovića, ukazujući na njegovu nekompetentnost, prvi je promptno reagovao patriota, književnik i novinar, Fatmir Alispahić. Vrijeme je pokazalo tačnost njegove tvrdnje da će se velikosrpski vuk u jagnjećoj koži, Sredoje Nović, zahvaljujući svom dugogodišnjem policijskom iskustvu „igrati” sa pomenutim. Tako i bi. Poslije afere sa maloljetnom Romkinjom i hapšenja u zgradi Skupštine BiH od strane policije okupiranog entiteta, naš vajni ministar je ucjenjen postao klovn u rukama rušitelja države. Maltene sedmično je potpisivao naloge da policija SIPA-e sa transporterima i helikopterima hapsi po selu imena Maoča Bošnjake kao nekakve militantne islamiste i teroriste. „Srna” je likovali šaljući u isprepadani zapadni svijet slike fundamentalista, a četnici su, za to vrijeme, svoja sijela i prela javno organizovali i bez obzira na jako blisku prošlost i počinjene zločine, ispravnije rečeno genocid, nastavili organizovati pripreme za slijedeći pohod. Stranice lista „Avaz” širom su bile otvorene za svaki, ali se mora priznati i osnovan, kritički prilog pomenutog autora na impotentnu bošnjačku politiku koja traje u kontinuitetu od rata bez obzira na ime stranke na vlasti. Stalna defanziva pred lažima četničkih političara iritirala je ovog istinoljubivog čovjeka, koji kao i većina naroda razmišlja o budućnosti svoje djece i generacijama koje dolaze. Slijepa i nezaježljiva pohlepa probošnjačkih lidera stranaka i ljudi koji ih okružuju vodeći tako narod koji predstavljaju u ambis poniženja pa i konačnog fizičkog nestanka, njegovo je danonoćno bojno polje. Nije mu bilo važno što je sprječavajući da se Pogorelica proglasi terorističkim kampom, a samim tim i terorizmom odbrana BiH, ostavljen od svih sam plaćao godinama sudsku kaznu od svog ličnog dohotka bošnjačkom političaru čija je „čast” bila povrijeđena Fatmirovom odbranom Bosne istinom. Podržao je Fatmir kao i mnogi drugi Bošnjaci iskreno i plan i program novonastale Radončićeve stranke kao i njenog lidera. Zahvaljujući, između ostalog i pozitivnom Alispahićevom navigavanju broj glasova ove stranke na

izborima je bio izvanredan. Ali, problemi nastaju kada novi ministar bezbjednosti, ovaj put gospodin Fahrudin Radončić, nastavlja sa svojim radom tamo gdje je Sadiković stao. Ista meta, isto odstojanje. „Dodo” Laktaš likuje, a Bošnjaci se opet uvijaju kao crvi pod nogama silnika. SIPA dobija za šefa ratnog zločinca i profitera koji po zahtjevu SDP-ovog šefa Lagumdžije, uz saglasnost koalicionog partnera, nove bošnjačke stranke hapsi ljude i po Predsjedništvu BiH. Vidjevši da je kao čovjek prevaren, a i da je u prevari drugih glasača i sam učestvovao, Fatmir, što je za njegove životne nazore i normalno, reaguje. On cijene za svoju šutnju nema, a niti straha što govori istinu. U članku „Ministar četničke sigurnosti” elaborira rad vlasnika najveće zgrade u Sarajevu kao Sadikovićevog nasljednika u istoj fotelji i nastavljača u kontinuitetu progona i satanizacije Bošnjaka. Gotovo sve dosadašnje policijske akcije državne sigurnosti su provedene na teritoriji Federacije, a optuženi listom Bošnjaci. Otvoren je lov na branitelje Bosne koje državni policajci privode u zatvor i drže pod istragom po šest mjeseci u ulici Draže Mihajlovića. F.R. bi morao biti svjestan da je ovo Fatmirovo argumentovano pisanje početak kraja njegove političke karijere koja je lucidno ogoljena za kratko vrijeme, zahvaljujući prije svega ostvarivanju ličnih interesa istog političkim dilovima, a ne nesposobnošću. Kao javna ličnost, on kao i tužitelj koji je prihvatio tužbu trebalo bi da znaju da je rad istog legitimna meta kritike javnosti. Samo u jednopartijskim društvenim uređenjima se pravo na javnu kritiku „ubija” sudskom tužbom. Možda je ovaj potez i malo naivan. Može biti da nije poznato dotičnom kako je završila politička karijera Selima Bešlagića kada mu je Fatmir okrenuo leđa i prestao mu biti savjetnik zbog njegove isključivosti, kao i nešto slično što bi razlog da se raziđe sa do tada jednom od „zvijezda” nove bošnjačke politike Mirnesom Ajanovićem. Ništa bolje nije prošao ni onaj treći koji ga je tužio za Pogorelicu. Kažu i da mu je zdravlje dobro načeto. Sve trojice kao da više i nema.

Da sam na mjestu onoga ko je tužio gospodina Fatmira Alispahića što prije bih povukao tužbu. Sem prezira naroda, možda bih tako izbjegao i srdžbu Stvoritelja. Jer On je uvijek na strani pravednih. On je Istina. Hak!

www.bosnjaci.net