U svojim čestim obraćanjima javnosti profesor Nenad Kecmanović se ne obraća samo javnosti u Srbiji, već najčešće i javnosti u cjelokupnoj daytonskoj BiH, ali sa porukama koje su u krajnjoj liniji namijenjene javnosti u Federaciji BiH.
Posebnu pažnju plijeni njegova skorašnja izjava da u slučaju nevraćanja na izvorni Dayton treba pristupiti mirnom razlazu u BiH, ma šta ta lakonski izrečena sintagma značila. O tome je već na različite načine govorio i predsjednik entiteta RS Milorad Dodik.
Kod neupućenog čitatelja stvara se utisak da je razgraničenje dva BH entiteta tako savršeno i finalno, da samo treba pristupiti pravljenju graničnih kamenova i graničnih prijelaza. To ne može biti dalje od istine.
Čak i kada bi postojao neko sa bh-bošnjačke strane spreman na razgovore o razdruživanju BiH, što je nezamislivo ili barem teško zamislivo, priče o “mirnom razlazu” BiH sa sobom povlače najteže pitanje odnosa Bošnjaka i Srba koje se zove entitetska linija razgraničenja. Ona u Daytonu nije povučena tako da prati geografske, etničke, regionalne ili ekonomske cjeline već zasijeca u živo tkivo regija koje kao takve postoje već stoljećima, a neke i milenijumima. Rijetki su dijelovi entitetske linije koji nisu sporni na neki način, i ovakva kakva je sada samo može postojati u jedinstvenoj državi BiH. Enitetska linija je najbolji garant cjelovitosti BiH.
To se najbolje vidi na tri primjera : Sarajevo, Brčko i mrkonjićko-ribnički džep.
1. Sarajevska regija je Daytonskim sporazumom podijeljena na Kanton Sarajevo u Federaciji (47% teritorija – 430.000 stanovnika) i Istočno Sarajevo u RS-u (53% teritorija – 65.000 stanovnika). Tzv. mirni razlaz po receptu prof. Kecmanovića bi značio permanentnu vojnu graničnu okupaciju grada Sarajeva od strane Srba, jer se planina Trebević čiji vrhovi nadvisuju Sarajevo nalazi u RS-u, uz jedan broj drugih visova, a entitetska linija nalazi na više spojeva dva entiteta koji otežavaju komunikaciju, i omogućavaju RS-u određen nivo saobraćajne kontrole nad dijelovima grada.
Svi značajni izvori vode za Sarajevo se nalaze na jahorinskim vrelima u RS-u, a gradu već danas nedostaje četvrtina količina upravo te vode, te dobar dio grada trpi redovite noćne redukcije vode. Veći dio dalekovoda koji napajaju strujom Sarajevo je u RS, kao i praktično svo zemljište na kojem bi se grad mogao dalje razvijati.
Rijeka Miljacka koja protječe kroz Sarajevo izvire u RS-u iz dva kraka, a njeno ekološko stanje direktno ovisi o načinu kako se tamo koristi. Uz sve to većina čistog zraka za Sarajevo dolazi sa romanijskog platoa, te bi svako onečišćenje izazvalo ekološku katastrofu u gradu.
Trajno razgraničenje po sadašnjim entitetskim linijama na sarajevsko-romanijskoj regiji za Bošnjake ali i sve druge građane Sarajeva nije prihvatljivo, jer bi ih dovelo u poziciju europskih Palestinaca sa svim posljedicama koje to stanje nosi. S druge strane, bi za lokalne Srbe uređenje razgraničenja možda značilo dalja “humana preseljenja” po uzoru na 1995 godinu.
2. Grad i distrikt Brčko je jedina veza zapadne RS i Banja Luke sa Srbijom i Beogradom, a upravo na trasi koridora su BH Hrvati i Bošnjaci većina i kontroliraju i posjeduju zemljište i naselja na tom prostoru. Pored toga je to područje strateški prostor Vojske Republike Hrvatske, time i NATO pakta značajan za isturenu obranu hrvatskog teritorija i opstanak hrvatske države. Nije to i jedino područje od strateškog interesa za hrvatsku vojsku i državu.
Upravo zbog Brčkog je čitava zapadna RS enklava. Na koji način bi se zapadna RS povezala sa istočnom i Srbijom ?
3. Područje Unsko-sanskog kantona (regija Bihaća, Sanskog Mosta, Ključa itd.) je od glavnine teritorija pod kontrolom Bošnjaka odijeljeno tzv. ribničko-mrkonjićkim džepom koji ga najkraćom vezom povezuje sa Jajcem. Za Bošnjake nije prihvatljivo da danas – sutra trajno budu razbijeni na dva enklavna područja kao Palestinci i taj prostor je strateški interes bošnjačkog naroda.
Samo primjer ova tri područja jasno pokazuje svu iluzornu prirodu “automatskog” razlaza u BiH. Takvih primjera ima još, a o općinama sa etničkim većinama ili značajnim manjinama koje bi ostale na “pogrešnoj” strani granice da ne govorimo. To se odnosi na Bošnjake Podrinja i Krajine, BH Hrvate Posavine, kao i BH Srbe trokuta Drvar – Glamoč – Grahovo.
Dakle, iako danas postoje područja koja su isključivo srpska ili bošnjačka, značajan dio tih područja je nastao prostom podjelom historijskih regija po slučajnim linijama fronta i ne omogućava nikakvo mirno razdvajanje, a džepovi i poluokruženja bez saobraćajne povezanosti nisu rijetkost.
Bošnjaci doživljavaju čitavu BiH kao zemlju na koju sva tri naroda imaju pravo, pa ostaje nejasno kako to prof. Kecmanović svodi Bošnjake na nekoliko kantona Federacije, kad dobro zna za izmiješanost teritorija Bošnjaka i Hrvata, njihove zajedničke kantone, kao i 140.000 Bošnjaka koji su se vratili u općine RS-a. Također je nejasno o kakvoj to srpskoj kontroli nad teritorijem RS-a on govori, kada se vrlo dobro zna da je to područje izuzetno rijetko naseljeno, što je posljedica rata i neuspjeha povratka prognanih (neispunjavanje Aneksa 7 – Daytonskog sporazuma), a vlast entiteta RS se svodi na naseljena mjesta, magistralne puteve i rijetke više naseljene regije poput semberske. U većini općina RS-a broj divljači daleko nadilazi broj stanovnika, regije se prazne u smjeru većih gradova, Srbije i Zapada, a prosječna starost stanovništva upućuje na slabe šanse za prirodnu reprodukciju.
Čije su ovce, toga je i livada, a kada ovaca više nema, i livade čekaju na gospodara, veliko je pitanje šta je to Milorad Dodik ovih zadnjih deset godina stvarno “očuvao”. Demokratski i populacijski kapacitet BH Srba je ostao na jednoj trećini vlasti i nije baš realno da se sa tim kapacitetom može trajno imati politička inicijativa ili uvoditi rješenja bez dogovora predstavnika demokratske većine u BiH odn. druga dva naroda.
Stvari se jesu promijenile u svijetu u posljednjih desetak godina, ali će na koncu ipak stanovnici BiH u velikoj mjeri odlučiti o sudbini zemlje, a utjecaj međunarodne zajednice ostati važan, ali ne i presudan.
Namjesto nuđenja lažnih alternativa u vidu “mirnog razlaza”, uputno bi bilo tražiti načine da se tenzije smanjuju, očuva teško izboreni mir, iznalaze praktična rješenja na terenu i otvori perspektiva razvoja za sve.
Autor: Prof. Sead Turulja, povjesničar iz Sarajeva
POVEZANA TEM: Dodikov mentor Kecmanović slučajno otkrio šta će RS iskoristiti kao izgovor za pokretanje procesa nezavisnosti
