Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kršćani su iskoristili previranja i međusobne sukobe muslimana. U velikoj bitki između muslimana grada Danije i kršćana Toleda, muslimanima je nanesen težak poraz.
Svakim danom su muslimani Endelusa sve više slabili i gubili grad za gradom.
Kršćani su 542. godine napali muslimanski grad Meriju, na jugoistoku Endelusa. To je bila muslimanska vojna luka, strateški veoma važna. Kršćanima je u Endelus stigla pomoć od Italije. Zajednički su opkolili, a zatim i osvojili grad. Zarobljeno je i ubijeno nekoliko hiljada muslimana. Kršćani su odveli muslimanke kao roblje. Spominje se da je 14 hiljada muslimanskih djevojaka iz Merije pretvoreno u robinje.
I to je direktna posljedica muslimanskih sukoba i njihove međusobne borbe za vlast.
Poslije Merije, padaju mnogi muslimanski gradovi.
I vladar Portugala, koji je bio samostalna država, želi proširiti svoju teritoriju. Iskorištava germansko-englesku vojsku, koja je, preko Atlantskog okeana, Gibraltara i Sredozemnog mora, krenula u križarski rat protiv muslimana u Palestini. Portugalski vladar ih je zaustavio i tražio da mu pomognu da pobijede muslimane Endelusa, pa da nastave ka Palestini. Njihov vojskovođa prihvata poziv. Zajedno sa Portugalcima, osvajaju najzapadniji muslimanski grad u Endelusu, Lisabon, a i Santa Remo.
To je bilo samo godinu nakon pada murabituna.
Islamski učenjak Ibnul-Arebi, a riječ je o poznatom muhaddisu, fakihu i imamu ehli-sunneta ve-l-džema‘ata, odlazi u Magrib i traži pomoć da se zaustavi kršćansko napredovanje. Istina, vođa muvehidina je, kao i vođe murabituna, imao razumijevanja i poslao je vojsku (ne tako brojnu) u Endelus. Ali, prije nego što su i krenuli u borbu protiv kršćana, muvehidini su htjeli preuzeti vlast nad Endelusom. I, dok su oni bili zaokupljeni uspostavljanjem vlasti, kršćani su osvojili još jedan muslimanski grad. Pala je i Tartosa, na sjeveroistoku.
Muslimanima je ostao još samo jug i jugoistok Endelusa.
Muvehidini u južnom dijelu Endelusa uspostavljaju vlast i zaustavljaju kršćansko napredovanje.
Godine 552. je umro kršćanski vladar Alfonso Sedmi. Njegova država se cijepa na dvije, Leon i Kastilju. Vladar Leona postaje Ferdinand, a vladar Kastilje – Alfonso Osmi. Muslimanima ide na ruku ta podjela među kršćanima. Iste godine, oslobađaju luku Meriju, na jugoistoku, u kojoj su kršćani, prilikom osvajanja, napravili pokolj. To je prva pobjeda muvehidina u Endelusu i nagovještaj bolje budućnosti.
Sve do 555. godine, muvehidinima je glavni zadatak bio da učvrste vlast u Magribu i Endelusu. U tom periodu je, po naredbi halife Abdulmu’mina, izgrađeno i ostrvo na Gibraltaru. Tada i on dolazi u Endelus – da svojim autoritetom pokuša uticati na učvršćivanje vlasti i sređivanje političkog stanja. Kordovu je odabrao za glavni grad, a Granada je, zbog strateškog položaja, postala vojni centar.
Ali, dok su muvehidini bili zauzeti rješavanjem unutarnjih političkih pitanja, portugalski vladar Ibn Rennek osvaja muslimansko utvrđenje Ebi Danis, južno od Lisabona.
Abdul-Mu’min je umro 558. godine Naslijedio ga je sin Jusuf ibn Abdul-Mu’min. Odmah šalje dobro opremljenu vojsku u Endelus i pojačava odbrambenu moć muslimana.
Ali, 560. godine na istoku Endelusa se zbiva krupan događaj. Novi halifa je na mukama. Te godine Muhammed ibn S‘ad ibn Merdeneš podiže ustanak protiv halife. Među pobunjenicima u njegovoj vojsci je i 13 hiljada kršćanskih plaćenika. Ibn Merdeneš namjerava preuzeti vlast od muvehidina i krenuti u osvajački pohod.
Razdor i međusobni sukobi su se ponovo nadvili nad muslimanski dio Endelusa.
Sve usložnjava činjenica da su muslimani zajedno sa kršćanima krenuli protiv muslimana.
Te godine, nedaleko od grada Mursije, zbiva se velika bitka između halifinih i pobunjeničkih snaga. Muvehidini su, uz Allahovu pomoć, pobijedili i zaustavili pad Endelusa.
Vođe muvehidina shvataju da se još ozbiljnije moraju pozabaviti unutarnjim problemima i sređivanjem stanja na teritoriji kojom su vladali.
S tom namjerom je, 566. godine, Jusuf ibn Abdu-Mu’min ponovo u Endelusu. Pet godina radi na popravljanju odnosa među muslimanima i uspostavljanju pravedne islamske vlasti.
Endelus: Propast države murabituna XXXVII
Danas muslimani neće biti poraženi radi mene XXXVI
Borbe za Toledo XXXV
Bitka sedam komandanata XXXIV
Fetva najvećih islamskih učenjaka XXXII
Endelus: Velika bitka Zellaka XXXI
Endelus: Svijetli primjeri vladara Mutevekkila i alima El-Badžija XXIX
Stravični zločin u Bobastru XXVIII
Endelus: Sunovrat za samo nekoliko decenija XXVII
Posljednja bitka Hadžiba el-Mensura XXVI
Bojkot proširene džamije u Kordovi XXIII
Endelus: Delegacija Carigrada i Sančo u Kordovi XXII
Proglasio se halifom svih muslimana XXI
Najveća bitka u historiji Endelusa XX
Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira XVIII
Nastojanja da se vrati jedinstvo XVII
Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI
Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV
Endelus: Velika sječa uleme XIV
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II