Abdul Qadeer Khan, koji se smatra ocem pakistanskog nuklearnog programa, umro je u 85 godini.
Pakistanski atomski naučnik, koji je proglašen nacionalnim herojem jer je svoju zemlju učinio prvom islamskom nuklearnom silom na svijetu, prebačen je u bolnicu s problemima pluća, objavila je državna PTV .
Radio Pakistan je javio da je Khan primljen u vojnu bolnicu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i da je nedugo zatim preminuo. Imao je 85 godina.
Khan je primljen u istu bolnicu u augustu nakon što se zarazio korona virusom.
Nakon što mu je prije nekoliko sedmica dopušteno da se vrati kući, ponovo je vraćen u bolnicu jer mu se stanje pogoršalo.
“Cijela nacija je tužna zbog smrti dr. Abdula Qadeera Khana. Njegove usluge Pakistanu su bezbrojne”, napisao je pakistanski ministar informacija Chaudhry Fawad Hussain na Twitteru.
Premijer Pakistana Imran Khan rekao je da je dr. Khana voljela nacija zbog njegovog ključnog doprinosa u pretvaranju Pakistana u državu s nuklearnim oružjem.
“To nam je osiguralo sigurnost protiv agresivnog mnogo većeg nuklearnog susjeda. Za stanovnike Pakistana on je bio nacionalna ikona”, rekao je.
Prva nuklearna proba Indije u ljeto 1974. bila je bolna za susjedni Pakistan. Test “Pokhran I” koji je indijsko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo “Nasmijani Buda”, povećao je strahove Pakistana, pogotovo jer je došao za manje od 3 godine nakon rata s Indijom 1971., što je treći sukob među njima nakon razdvajanja dvije zemlje 1947. godine.
Srazmijerno povećanju strahova Pakistana, povećala se i politička volja za posjedovanjem atomske bombe. U pokušaju da se oslobodi strahova i pretvori ih u motiv prkosa, tadašnji pakistanski premijer Zulfikar Ali Buto rekao je: “Čak i po cijenu da jedemo travu, moramo imati nuklearnu bombu.” Na to mu je američki državni sekretar Henry Kissinger poslao prijeteći odgovor: “Za to ćeš platiti životom”, i bilo je tako.
Čvrsta politička volja koju je izrazio Zulfikar Ali Buto poklopila se s postojanjem jezgre naučne baze koja je izvršavala ovu veliku nacionalnu misiju, koju je predvodio inženjer Abdul Qadeer, koji je u to vrijeme imao 38 godina, radeći kao stručnjak za minerale u holandskoj kompaniji povezanoj sa grupom “Alurenco”, najvećom evropskom grupacijom koja se bavi obogaćivanjem uranija i upravlja s nekoliko pogona za obogaćivanje uranija u Njemačkoj, Holandiji, Britaniji i Sjedinjenim Državama, te isporučuje nuklearno gorivo nuklearnim elektranama.
Abdul Qadeer Kan je, nakon indijske nuklearne probe, napisao pismo Zulfikaru Ali Butu u kojem je naveo: ”Da bi Pakistan ostao nezavisna država, mora uspostaviti nuklearni program.”
