Nadimci (titule i zvanja) su ”tablete” koje uzimamo da bismo hranili naš ego

537

Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Govoreći o nadimcima koje ljudi uzimaju i na koje se odazivaju, dr. Ahmed el-Sakr, rekao je: ”Nadimci su ”tablete” koje uzimamo da bismo hranili naš ego.” Jednom sam rekao prijatelju: ”Hej, doktore!”, a on je odgovorio: “Ja nisam doktor, ja sam taj i taj.” Naime, on je osjetio da nadimci, odnosno razne titule i zvanja, prikrivaju i zamagljuju njegovu ličnost i želio je da ga drugi znaju bez bilo kakvih dodataka uz njegovo ime.

Na početku moje naučne karijere rukovao sam se sa jednim slijepcem i on me je upitao: “Ko si ti?” Odgovorio sam mu: ”Šejh, taj i taj!” Riječ koju sam stalno slušao od bliskih ljudi izmakla mi je na jeziku i u tom trenutku osjećao sam se posramljeno i tjeskobno. Jer, to kako te ljudi oko tebe nazivaju je njihova stvar, čak i ako toga nisi dostojan, ali kako možeš samog sebe nazvati šejhom?

Želim ovdje spomenuti i slučaj u vezi moje knjige (studije), koju sam također napisao na početku naučne karijere, pod naslovom: Fi hivar hadi me'a Muhamed el-Gazali Miroljubivi dijalog (rasprava) sa Muhamedom el-Gazalijem. Naime, neki moji prijatelji su na naslovnici knjige ispred moga imena napisali masnim slovima ”šejh”, dok šejh Muhamed el-Gazali – uprkos njegovim godinama, znanju i vrlinima – nije dobio takvu titulu na naslovnoj stranici moje knjige. Međutim, mnogi ljudi ne znaju da ja korice knjige nisam vidio dok nije odštampana.

Shodno potrebi, osoba može napisati i istaći naziv službe i radnog mjesta kao što je ministar, direktor ili nadzornik, jer to ukazuje i na nivo njegove odgovornosti, ali zašto bi ispred imena dodavali: časni, uvaženi, visočanstvo, velečasni i slično? I zašto bi druge smatrali odgovornim kada krše ovaj dosadni protokol koji oduzima vrijeme, opterećuje publiku i kvari užitak, pogotovo ako se ponavlja, ili prelazi granicu, ili se takvi nadimci i pohvale upućuju onima koji to ne zaslužuju?

Neki opet insistiraju na nadimcima, titulama i zvanjima kojih su lišeni, jer ne obnašaju više funkcije po kojima su dobijali te nadimke, pa dodaju formulaciju ”bivši” ili ”prethodni”, kao da takav govori o svojoj prošloj slavi. Čini se da neki nazivi iza kojih slijedi ”bivši” ili ”prethodni”,  zarobljavaju njihovog vlasnika u krug prošlosti, na koji je doživotno osuđen. Naši studenti se često žale na ono što oni nazivaju ”akademski apsolutizam” na univerzitetima, koji stvara duboki i nepremostivi jaz između njih i pojedinih profesora, odnosno doktora nauka. Često zaboravljamo da je skromnost i poniznost najvažnija osobina istinskug učenjaka. Što se više povećava moje znanje, povećava se i svijest o veličini mog neznanja.

Međutim, nema se šta zamjeriti onome ko ističe svoju naučnu titulu, sve dok je on iskren i dok naučna tititula nije krivotvorena, te dok se ne pretvori u pretjerivanje i prisvajanje prava na takvu titulu, s tim što treba znati da istinska vrijednost nije u diplomi i naučnoj tituli, već u znanju i moralu te priznavanju vrijednosti i prednosti onima koji su te pretekli u znanju.

Allahovi poslanici su govorili svojim narodima i obradovali ih dolaskom posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji će doći poslije njih, i priznavali su i isticali da je on bolji od njih. Priznanje vrijednosti i dobrote, dokaz je vrijednosti i dobrote.

I najljepše je da vidiš svoje ime napisano u jednoj cjelovitoj rečenici (puno ime i prezime), bez potrebe za bilo kakvim dodavanjem i dopunjavanjem.