Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ali ibn Ubejd, rekao je: ”Ušli smo kod Muhameda ibn Suvke, pa nam je rekao: ‘Prenijet ću vam govor koji bi vam mogao koristiti, kao što je meni koristio. Ata’ ibn Ebi Rebbah nam je rekao: -O moji rođaci, oni koji su bili prije vas mrzili su višak u govoru, i oni su smatrali viškom u govoru sve osim učenja Kur'ana, ili naređivanja dobra a odvraćanja od zla, ili govora o svojoj životnoj potrebi o kojoj je neophodno govoriti. Zar ne znate da: ”Nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite.” (El-Infitar, 10.-11.) I da: ”Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 17.-18.)
Zar se neko od vas ne stidi, ako bi mu se pokazala stranica djela koja je uradio u toku dana, da većina onoga što je u njoj ne bi bila vezana ni za Ahiret ni za njegove ovozemaljske poslove. Zar ne znate da su nad vama oni koji bdiju? Sve vaše riječi se zapisuju i za njih će te odgovarati.”’
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nemoj puno govoriti, a da taj govor nije u znaku zikra i veličanja Allaha, jer previše govora bez spominjanja Allaha čini srce tvrdim, a najdalje od Allaha je tvrdo srce.” (Tirmizi)
Rebi'a ibn Husejm, rekao je: ”Nema dobra u govoru osim u devetero: tahlilu (tj. u izgovaranju: la ilahe illallah), tekbiru, tesbihu, tahmidu, traženju od Allaha upute na ono što je dobro, traženja utočišta od zla, naređivanju dobra, odvraćanju od zla i učenju Kur'ana.”
Molimo Allaha da u mubarek mjesecu očisti naša srca od natruha grijeha i da ih učvrsti na Pravom putu, da ne skreću i ne odstupaju od istine ni jednog trenutka.
A jedan od načina da srca budu postojana na istini, jeste čuvanje jezika od ogovaranja, laži, prenošenja tuđih riječi, klevetanja i ispraznog govora, tj., posta jezika i apstiniranja od ružnog govora, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće biti ispravan iman jednog od vas sve dok ne bude ispravno njegovo srce, a neće biti ispravno njegovo srce sve dok nije ispravan njegov jezik (govor).” (Ahmed)
