Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Reći će ti: ”Ne očajavaj, jer oni koji ih iznevjere neće im nauditi.” Ali, ovaj hadis se odnosi na njih (na one koji su postojani u borbi na Allahovom putu), da utješi njihova srca, a nije namijenjen tebi da opravdaš svoju izdaju njih.
Istina je da ko ih napusti i iznevjeri neće im nauditi, ali ko ih iznevjeri počinio je grijeh prema njima i prema sebi. Ono što je sudbinski zapisano neizbježno će se dogoditi, ali to će se desiti uz Allahovo znanje o tome, a ne uz prisiljavanje Njegovih robova na to. Oduvijek je zapisano da će taj i taj ubiti tog i tog, da će taj i taj ukrasti novac, ali će ubica i lopov odgovarati na Sudnjem danu za njihova zlodjela i neće se moći pravdati sudbinom.
Reći će ti: ”Mnogi povjerljivi i istinski učenjaci ne govore o njima, niti osuđuju prolivanje njihove krvi, a da su pripadnici palestinskih snaga otpora u pravu, spomenuti učenjaci bi to učinili.”
A ja ti kažem, otkad to mi upoznajemo istinu po ljudima, kad je općepoznato da se ljudi upoznaju i prepoznaju po istini. Ovo vrijeme i slučaj muslimana Gaze je tu da saznaš i otkriješ da oni za koje si mislio da su bez sumnje povjerljivi i dosljedni, nisu takvi.
Zar nisi čitao historiju muslimana u vrijeme velikih kriza i smutnje? Zar nisi znao da je pedeset islamskih pravnika izdalo fetvu abasijskom halifi El-Mu'tesimu da ubije imama Ahmeda ibn Hanbela?!
Učenjaci se ne poznaju iz knjiga, prijatelju, već iz života. Ahmed bin Hanbel nije imam i čuvar sunneta zato što je autor hadiskog djela El-Musned, već zato što je autor i glavni lik bičevanja u vrijeme smutnje koja je poznata kao ”Halkul-Kur'an”, kada je vlast, podstaknuta od strane nekih islamskih učenjaka, prisiljavala muslimane da potvrde stvorenost Kur'ana.
Reći će ti: ”Naši (arapsko-muslimanski) mediji o njima ne govore kao o herojima, zar bi ih naši mediji ostavili da su zaista heroji?!”
E moj prijatelju, kada je Omer Muhtar uhapšen od strane italijanskog okupatora, na naslovnici novina Barqa osvanuo je naslov: ”Uhapšen je vođa pobunjenika, Omer Muhtar!”
Ako je tebi mjera povjerljivosti kanal ”Al-Arabiya” i njemu slični mediji, onda mi te je žao više nego djeteta čije je raskomadano tijelo izvučeno ispod ruševina, jer si ti u jadnoj situaciji u odnosu na to nevino dijete koje je poginulo kao šehid.
Reći će ti: ”Ljudi su mirno živjeli, jeli i pili, pa je li vrijedilo?!”
Znaj da je to uvijek slučaj sa životinjama, one samo misle na stočnu hranu. Polahko se debljaju i tove da bi ih na kraju zaklali. Što se tiče pojma dostojanstvo, to je pojam ljudskosti za koji stoka nikad nije čula.
Reći će ti: ”Zar ne vidiš gladnu djecu, i kako su mnogi ljudi umrli od gladi?!”
A ja ti kažem da su ashabi i njihove porodice bili gladni u toku Bitke na Hendeku i opsade Medine. Pa, ko ih je izložio gladovanju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odbio da se klanja bilo kome drugom osim Allahu, ili Kurejšije i njihovi saveznici kada su ih opsjedali u njihovim domovima?!
Reći će ti: ”Šta je sa odnosom snaga, zar čovjek ne treba da bude razuman i da ne rizikuje?!”
A ja ti kažem, šta je sa tri hiljade muslimana na Mu'ti koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da se suprotstave bizantijskoj vojsci koja je brojala dvjesta hiljada boraca?!
Šta je sa bitkama na Jermuku i Kadisiji? Da li znaš išta o disparitetu u odnosu snaga u tim bitkama? Šta je sa Bitkom na Bedru i mušricima koji su četiri puta bili brojniji od muslimana?
Džihad je, prijatelju, obaveza, a ne izlet i avantura. Izvršava se koliko god je to moguće, pa prije nego što upitaš mudžahide Gaze: ”Zašto se borite sami”, pitaj islamski ummet: ”Zašto ste ih ostavili same?”
