Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svojoj knjizi Gizaul-ervah bil-muhâdeseti vel-mizah, El-Makdisi spominje slučaj čovjeka koji je Hadžadžu ibn Jusufu želio pokloniti smokve prije nego su sazrele da bi od njega uzeo nagradu.
Kada je došao na vrata njegove palate, zatekao je policajca koji je vodio grupu lopova i razbojnika, od kojih je jedan uspio pobjeći, pa je policajac umjesto njega uhapsio vlasnika smokava.
Kada ih je doveo pred Hadžadža, on je naredio da se svi pobiju.
Vlasnik smokava je uzviknuo: ”Nisam ja jedan od njih!”
Hadžadž ga je upitao: ”Šta je s tobom?”
Kada mu je čovjek ispričao svoju priču, Hadžadž je rekao: ”La havle ve la kuvvete illa billah! Zamalo da ovaj prokletnik nepravedno strada.”
Zatim je rekao čovjeku: ”Šta želiš od nagrade?”
Čovjek je rekao: ”Želim sjekiru.”
Hadžadž ga je upitao: ”A šta će ti sjekira?”
Čovjek je odgovorio: ”Da posječem stablo smokve koje je bilo uzrok da se upoznam s tobom.”
Hadžadž se grohotom nasmijao, a zatim je naredio da se tom čovjeku dadne određeni iznos u novcu.
Svi mi želimo sjekiru da bi posjekli ”stablo” koje je bilo uzrok da upoznamo određene nitkove, prevarante i izdajnike. Svi osjećamo duboku ranu koju nam je nanio onaj kome smo nešto povjerili, pa je iznevjerio povjerenje. Izdao nas i nestao, a rana je i dalje svježa, možemo je dodirnuti prstima bola i razočarenja.
Svi se sjećamo ružne riječi koja je bila oštrija od noža, koja je probijala meso sve dok nije stigla do kosti, ili dok se nije zarila u srce.
Svi smo mi, vjerovatno, imali svoj dan u kojem smo se osjećali sigurno, pa smo, s potpunim povjerenjem, skinuli odjeću opreza, a kad smo to učinili, osjetili smo težak udarac izdaje, koja je otkrila našu sramotu s kojom se nismo mogli nositi i koju ne bismo mogli pokriti makar posjekli sva stabla na zemlji.
Ali bez brige, grubost takvih ljudi nas je ojačala, tako da ako se pojave slični njima, nećemo posrnuti i pasti pri prvom udarcu i neće nas iznenaditi prvo razočaranje.
Ljudi grubih srca, oni koji su skloni uvredama i izdaji su kao vakcine koje nam ubrizgavaju da bismo stekli imunitet, pa ako bolest dođe, spremni smo da se suočimo s njom.
O izdajnici, neka vas Allah ne blagoslovi i neka ste prokleti ma gdje bili, i znajte da smo mi danas mnogo jači i spremniji!
