Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nema sumnje da je stanje islamskog ummeta u ovom trenutku bolno i da muslimani danas možda prolaze kroz najveće krize i poniženja u svojoj historiji. Oblaci kriza i nedaća, koji su se nadvili nad muslimanske narode, toliko su tamni i gusti da su mnogi muslimani izgubili nadu u bolje sutra islamskog ummeta i u mogućnost skorijeg izlaska iz krize.
Međutim, najveći problem je u tome što, ni oni koji su uvjereni u Allahovu pomoć i novu zoru islamskog ummeta, isto kao ni defetisti i oni koji su odavno poraženi iznutra, nisu učinili ono što ih je Allah obavezao da urade u skladu sa Božanskim zakonima koji se odnose na uzroke pobjede i promjene stanja nabolje.
Naime, muslimani su danas zanemarili dva pravila koja su uvjeti promjene i popravljanja stanja.
Prvo je opće pravilo, koje se odnosi na sve ljude, a koje je sadržano u Allahovim riječima: ”Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sâm sebe ne izmijeni.” (Er-Ra'd, 11.), a drugo pravilo se odnosi samo na muslimane, i ono glasi: ”O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Muhammed, 7.)
Muslimani su zanemarili ova dva pravila, između ostalog, i zbog pogrešnog razumijevanja Allahove objave i sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, krupnu grešku prave oni muslimani koji vjeruju da, kada je Uzvišeni Allah dao pobjedu prvim muslimanima uprkos njihovoj malobrojnosti i slabosti u to vrijeme, u odnosu na brojnost i snagu mušrika, da je to bila isključivo nagrada od Allaha zbog njihove vjere, a ne zato što su uzeli u obzir spomenute zakonitosti i uzroke koji su doveli do pobjede.
Prvi muslimani, koji su utemeljili i izgradili najvažniji globalni projekat u historiji čovječanstva, bili su časni učenici najvećeg učitelja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je mudrost i čisto znanje primio direktno od Uzvišenog Stvoritelja.
I on ih je naučio da u kosmosu vladaju Božanski zakoni koji reguliraju tok događaja i u kojima su rezultati zasnovani na praktičnim postupcima, i ti zakoni su konstantni i nepromjenjivi, jer ne postoji niko ko može promijeniti Allahove riječi i nema nikoga ko može promijeniti Njegovu odredbu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, shvatio je to i pridržavao se tih zakona kada je učinio Hidžru u Medinu, te iako je bio potpuno ubijeđen da će ga Allah zaštititi od mušrika – što potvrđuju i njegove riječi upućene Ebu Bekru, radijallahu anhu, u pećini Sevr, u trenutku kada je mušrička potjera bila na ulazu u pećinu: ”Šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći” -, on je preduzeo sve moguće mjere da se sakrije od očiju onih koji ga progone.
A Bitka na Bedru bila je najbolja lekcija, jer je muslimane naučila da moraju ispuniti dva uvjeta: prvi je da prikupe i pripreme što više snage – a nije bio uvjet da snage budu izjednačene, jer muslimanska vojska nije dostigla ni trećinu mušričke brojnosti i opreme -, a drugi je bio iskrenost namjere u pomoganju Allahove vjere, a ne u sticanju ratnog plijena (što je inače cilj ratova), i tada se zaslužuje Allahova pomoć i pobjeda.
Pojedinosti vezane za ove uvjete spomenute su u suri El-Enfal kako slijedi:
– Prvo, ko ispuni uvjete koje je Allah odredio, Allah će mu uslišati dove, shodno ajetu: ”I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti.'” (El-Enfal, 9.)
Komentirajući ovaj ajet, neki islamski učenjaci rekli su da ovdje nije važan broj, jer je jedan melek dovoljan da porazi ogromnu vojsku ljudi, već je ovdje spomenut broj od hiljadu meleka da se objasni da je Allah poslao po jednog meleka na svakog mušrika, jer je mušrička vojska brojala hiljadu vojnika.
– Drugo, svrha slanja meleka nije da se oni bore umjesto muslimana, već da im unesu smirenost u srca i da ih uvjere da je Allah s njima, kao što se navodi u ajetu: ”Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista silan i mudar.” (El-Enfal, 10.)
– Treće, Allah je pomogao vjernike tako što je ulio strah u srca nevjernika (mušrika), shodno ajetu: ”Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’ U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.” (El-Enfal, 12.) I to je ono što niko ne može učiniti osim Allaha, jer niko ne kontroliše ljudska srca, niti upravlja njima osim Allah.
Dakle, na osnovu ovih ajeta vidimo da se meleki nisu borili umjesto vjernika, i da Allah ne mijenja Svoje zakone koje je uspostavio u kosmosu, čak i uz prisustvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao vođe.
Njegova pobjeda je ostala zavisna od potpunog ispunjenja dvije stvari: uloženog maksimalnog truda u pripremi snage (ljudstva i opreme), i iskrene namjere da se brani i pomogne Allahova vjera. Jer, kada su muslimani poželjeli plijen, bili su poraženi u Bici na Uhudu, a kada su bili obmanuti svojom brojnošću, bili su poraženi u Bici na Hunejnu.
