Polaganjem cvijeća na spomen-obilježje na mjestu masakra u sarajevskoj ulici Ferhadiji, obilježena je godišnjica stradanja 26 žrtava.
Na tom mjestu je prije 26 godina smrtno stradalo 26, a teže i lakše ranjeno 108 građana od rasprskavajućeg dejstva minobacačke granate ispaljene s agresorskog položaja. Bilo je to prvo masovno stradanje građana u opkoljenom Sarajevu u periodu agresije od 1992. do 1995. godine.
Nakon intoniranja himne, okupljeni predstavnici lokalnih vlasti, porodice žrtava, preživjeli i drugi brojni građani, uz učenje Fatihe i minutu šutnje, odali su počast žrtvama koje su poginule čekajući u redu za hljeb, javlja Anadolu Agency (AA).
Predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović izjavila je kako se danas navršava 26 godina od prvog i jednog od najvećih masakara civila u agresiji na grad Sarajevo i državu BiH.
Podsjetila je da su tog dana stradali sugrađani koji nisu ni slutili da je riječ o početku opsade Sarajeva i period koji će trajno obilježiti živote Sarajlija.
– Prošlo je 26 godina nade i želje da zločin počinjen mora biti kažnjen. Dvadeset i šest godina žrtve poručuju da zločin ne smije biti isplativ i da pravda mora biti zadovoljena. Prošlo je 26 godina, a sjećanje učesnika sudbonosnih događaja ne blijedi jer su od tog trenutka svi građani Sarajeva postali svakodnevna meta granata, snajpera, barbara sa brda, a danas su simbol hrabrosti i ponosa – rekla je Karović.
Kazala je kako je počinjen tako veliki zločin u ulici Ferhadija da je svaki pokušaj njegovog minimiziranja sramotan.
– Zločin počinjen na ovom mjestu nad građanima koji su čekali u redu za hljeb je dokaz zle namjere zločinaca kojima je ranjavanje i ubijanje nedužnih civila pobjeda, a što su pokazali i dokazali bezbroj puta kasnije u toku opsade grada Sarajeva koja je trajala 1.425 dana – dodala je.
Poručila je kako preživjeli trebaju svjedočiti i opominjati zbog čega je važno obilježavati mjesto na kojem se desio pomenuti zločin i nikada ne zaboraviti.
– Obaveza svih nas je da se borimo da se zlo učinjeno gradu Sarajevu i njegovim građanima nikad i nikom ne ponovi – istakla je.
Predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo Ana Babić rekla je kako je dugo razmišljala šta da danas kaže i poruči građanima.
– Ovdje smo zato što pamtimo. Ovdje smo zato što je 27. maja 1992. godine bio isto ovako jedan neobičan sunčan dan, tih, miran, gdje smo svi željeli da idemo da tražimo svoju nadu, da tražimo neki novi dan, miran dan. I onda, bio je trenutak tišine. Tišina koja slama i ostavlja duboke rane koje nikada ne mogu da zarastu, ne samo kod onih koji su izgubili svoje najmilije nego i nas koji pamtimo, a tu smo zato što pamtimo – poručila je Babić.
Istakla je kako su stradali sugrađani danas mogli biti poete, boemi, naučnici.
– Ova ruža je sjećanje na ono zbog čega smo tu. Ova ruža će podsjećati ne samo desetljećima nego i stoljećima da je ovo grad koji je bio, trajao, bit će i neće biti nikada zaboravljen. Zato smo tu, da pamtimo i ne zaboravljamo – istakla je Babić
Rekla je kako neće ponavljati ono što je svima poznato, šta se desilo već je zamolila da se uvijek bude tu jer treba pamtiti.
Tada su, prije 26 godina, živote izgubili: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri – Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić – Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
Izvor: Anadolija
