Učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na Šehidskom mezarju Kovači i Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva obilježena je 28. godišnjica Pofalićke bitke.
Načelnik općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo podsjetio je da se danas obilježava Dan općine Novo Sarajevo i Dan Pofalićke bitke.
– Pofalićka bitka je bila jedna od operacija koja je vjerovatno opredijelila tok odbrane Sarajeva, kao glavnog grada BiH, i da nije bilo heroja Pofalićke bitke, pitanje je da li bismo mi uopće danas bili ovdje – rekao je Koldžo.
Podsjetio je da su agresorski planovi u to vrijeme bili presijecanje Sarajeva na dva dijela.
– Pofalićka bitka je upravo onemogućila takav scenarij i omogućila kasnije kompletnu odbranu Sarajeva – rekao je Koldžo.
Kako je kazao, ove godine obilježavanje je poremećeno zbog mjera zaštite, uvedenih zbog koronavirusa, zbog čega su reducirane ovogodišnje manifestacije.
Nusret Aganović – Aga, predsjednik Udruženja Prva slavna viteška brigada i predsjednik Koordinacije boračkih udruženja Novo Sarajevo, poručio je da je Pofalićka bitka prekretnica borbenih dešavanja na ovim prostorima.
– Jer je neprijatelj htio da zauzme grad Sarajevo tako što će ga podijeliti preko Pofalića. Iako je vanredna situacija, tu je mnogo ljudi. Nama, građanima Valešića i Pofalića, puno znači obilježavanje jer smo tada uspjeli da gurnemo neprijatelja iz Pofalića, u kontraofanzivi, prema Žuči. Mi ovo slavimo, jer je to naša pobjeda – kazao je Aganović.
Na današnji dan 1992. godine, u glavnom gradu BiH koji je bio stegnut vatrenim obručem, odigrala se velika i čuvena Pofalićka bitka kodnog naziva “Grom”. Tog jutra pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih formacija pokušali su presjeći Sarajevo.
Kada je dan ranije, oko podne, komandir srpske policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao ultimatum stanovnicima sarajevskog naselja Pofalići da predaju oružje, niko nije vjerovao da će se dan kasnije u tom naselju odigrati bitka – jedna od najznačajnijih i najpresudnijih bitaka u odbrani BiH i njenog glavnog grada.
Plan agresora je bio presijecanje Sarajeva preko Novog Sarajeva, spajanje linije Žuč – Pofalići sa tadašnjom kasarnom “Maršal Tito” i s naseljem Grbavica, koja je vazdušnom linijom 500 metara udaljena od kasarne. U jutro 16. maja 1992. godine slabo naoružani hrabri sarajevski vojnici onemogućili su namjeru agresora. Branioci Sarajeva uspjeli su doći do “Plavog granapa” u naselju Pofalići i negdje oko 11 sati su zastali, jer im je pružen jak otpor.
Nakon nekoliko sati neizvjesnosti, pofalićki i velešićki borci konsolidirali su se i uništili jako mitraljesko gnijezdo na Cvijetića pekari. U završnoj fazi Pofalićke bitke značajnu ulogu odigralo je 11 boraca koji su došli u ispomoć, a kojima je komandovao Samir Pezo. U prvim večernjim satima uspjela je deblokada čete Alije Prazine. Pripadnici agresorske vojske izvukli su se preko Orlića i Žuči prema Vogošći i Rajlovcu, a dio ih je skinuo uniforme i preko Dolac-Malte uspio pobjeći na Vraca.
Izvor: Anadolija
