Piše: dr. Ahmed el-Rejsuni / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
(Ovaj članak posvećen je muslimanskim vladama i vladarima koji koriste, vojsku, policiju i obavještajne službe, koji se bore protiv svoga naroda gvožđem i vatrom, te onima koji smatraju dozvoljenim ubijanje demonstranata i atentat na protivnike, kao i zabludjelim borcima (ratnicima), uključujući pojedince, grupe i milicije, koji ubijaju i bore se protiv muslimana i koji teroriziraju civile.)
Danas muslimani ratuju među sobom u Jemenu, međusobno se bore u Afganistanu, ratuju jedni protiv drugih u Libiji, Siriji, Sudanu i Somaliji. Muslimani se međusobno ubijaju u Iraku, Egiptu i Nigeriji.
Da, muslimani, kako kažu, klanjaju i poste, žele obaviti hadž i umru, žele posjetiti mezar Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne srame se zbog onoga što rade jedni drugima.
Neki od njih kažu da su mladi mudžahidi, a neki kažu da su iskreni Allahovi borci koji brane Njegovu vjeru, a neki opet kažu da utjelovljuju i predstavljaju islamsku državu i muslimane, drugi tvrde da žele osnovati emirat za vjernike i utočište za mudžahide, treći se ubijaju pod sloganom borbe protiv terorizma i ekstremizma, a ono što oni rade nije ništa drugo nego terorizam i ekstremizam.
Njihov narod se davi u siromaštvu, neznanju, bolestima, krvi i bolovima, a oni kupuju, primaju i gomilaju oružje i njime uništavaju svoj narod, raseljavaju žene, sirote svoju djecu i regrutiraju svoju omladinu da se bore i ubijaju.
Ko od njih služi američkim ciljevima, a ko ruskim, izraelskim ili evropskim? Ko je od njih povezan sa Iranom, a ko sa Saudijskom Arabijom i Emiratima ili nekom drugom državom? Pod kojom ili čijom agendom rade i čije zapovijedi provode ovi ili oni?
Sve ovo uopće nije važno, dok god su svi podređeni šejtanu i provode šejtanske planove koje pokreću, hrane i slave šejtani u ljudskom i džinskom obliku.
Svi oni prolivaju muslimansku krv, raseljavaju muslimane, razaraju muslimanska društva i pustoše muslimanske domove, ubijaju i bore se protiv svoje braće po vjeri, domovini, krvnoj vezi i komšiluku.
Kad nekog od njih upitaš: ”Kada ćete se boriti protiv cionističkog okupatora?”, on odgovara: ”Kad postanu muslimani.”
Kakva je korist od razlikovanja onih koji rade za američke ili nečije druge ciljeve, ili između onih koji ubijaju pod abdestom i onih koji ubijaju dok su nečisti (džunupi)?
Spomenutim i nespomenutim ubicama, tiranskim vladama, ”borcima” i njihovim partnerima i pristalicama koji sebe smatraju muslimanima, posvećujem ove retke sa jasnim i kategoričkim dokazima iz Kur'ana i Sunneta, koji bi trebali barem malo da ih zaplaše i nad kojima bi, kao muslimani, morali zastati i dobro se zamisliti.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao.” (El-Ma'ida, 32.)
Ovo se odnosi na onoga ko ubije samo jednu nevinu osobu, pa šta je tek sa onima koji su ubijanje muslimana u skupinama shvatili kao svakodnevnu profesiju?!
Znače li takvima išta ovi ajeti: ”Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.” (En-Nisa’, 93.); ”Ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.” (El-En'am, 151.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Vjernik će neprestano biti u širini svoje vjere sve dok ne prolije zabranjenu krv.” (Buharija)
Značenje ovog hadisa je da za vjernika postoji izlaz u okviru Šerijata za bilo koji grijeh koji počini, osim za ubistvo onih koje je Allah zabranio ubijati. Jer ako to počini, sâm sebi je stijesnio prostor u okviru Šerijata, zato što je počinio (ne)djelo za koje je Allah obećao najtežu kaznu na Sudnjem danu.
Držeći govor muslimanima na Oprosnom hadžu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Doista su vam vaši životi i imeci i vaša čast zabranjeni (sveti), kao što je svet ovaj dan, u ovom mjestu, u ovom mjesecu.”
Rekao je također: ”Ko napusti pokornost, i odvoji se od džemata, i u takvom stanju umre, umro je džahilijjetskom smrću. Ko se bude borio pod zabludjelim bajrakom (tahte râjeti ‘imijjeti –تــحت رایــة عمية), srdeći se isključivo radi svoje stranke/skupine, ili pozivajući svojoj stranci/skupini, ili pomažući samo svoju stranku/skupinu, i na tom putu bude ubijen, umro je džahilijjetskom smrću. Ko ustane protiv pripadnika mog ummeta, ubijajući i dobre i loše među njima, ne obraćajući pažnju na vjernika i ne ispunjavajući ugovor s onima s kojim je ugovor sklopljen – takav ne pripada meni, niti ja pripadam njemu.” (Muslim)
Sintagma ”râjetul-‘imijjeti” znači bajrak slijepe borbe (zaslijepljenosti i fanatizma) u kojoj se ne može prepoznati i razlikovati istina od zablude.
Prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, rekao: ”Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru.” Upitah: ”Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?”, a on odgovori: ”Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.” (Buharija i Muslim)
A imam En-Nesai zabilježio je hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ako musliman uperi oružje prema svom bratu muslimanu, oni su nad džehennemskom provalijom, a ako ga ubije, obojica će pasti u nju.”
O, vi koji se smatrate muslimanima, a ubijate druge muslimane!
O vi koji potvrđujete vjerovanje u Allaha svojim jezicima, a negirate ga svojim oružjem!
Ako zaista vjerujete u Allaha i Sudnji dan, ako se Allaha bojite i stidite, iskreno Mu se pokajte i ubijte poriv ubijanja u vašim dušama i uništite vaše oružje kojim ubijate muslimane.
Jer je svako oružje koje je namijenjeno ubijanju i borbi protiv muslimana, oružje prokletog šejtana. Svako oružje podignuto u lice muslimana je oružje kriminalaca i zločinaca.
Neki od njih će vam reći: ”Mi se borimo zbog islama i za provođenje Šerijata”, pa recite njima i sebi: ”Zar odbrana islama počinje ubijanjem muslimana i završava ubijanjem muslimana?!”
Drugi će vam reći: ”Vama zapovijedaju vaši vladari, a oni imaju moć ubijanja i vlast da to naređuju”, pa recite njima i sebi: ”Nijedan vladar – čak i ako je pravedan – nema pravo narediti ubijanje ljudi na ulicama, trgovima i zatvorima.”
Kao što ni sudija nema pravo ubijati ljude na osnovu sumnji i lažnih iskaza. Ko god to učini, on je zločinac i ubica, a onaj ko izvršava njegove naredbe je također zločinac i ubica, i svaki od njih će imati težak obračun na Sudnjem danu, kada će dobiti ono što su zaslužili.
Treći će vam reći: ”Mi ubijamo teroriste i čuvamo sigurnost građana”, pa im recite: ”Sigurnost se čuva pravdom i istinom, a ne ubijanjem, zastrašivanjem i mučenjem.” Neki će vam reći: ”Mi se borimo protiv nevjerničkih tirana, nemorala, agenata, otpadnika i licemjera”, pa im recite: ”Vaša borba muslimanima nije donijela ništa osim rata i razaranja.”
Vaš ummet, vaše države i vaš narod svakodnevno trpe ogromne gubitke zbog vaših djela i zločina. Porodice poginulih među vašim žrtvama pate i žale se na učinke vaših zločina.
Ali, najveći i stvarni gubitnici ste vi, jer će svi spomenuti gubici i štete biti upisani u knjige vaših djela koja ćete naći na Danu najvećeg straha, kao što je došlo u ajetu: ”I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (El-Kehf, 49.)
