Piše: Mahmud Sakr
Postoji li razlika između civilizacije (el-hadara) i kulture (es-sekafa)?
Da: civilizacija je materija, a kultura je duhovnost.
Civilizacija educira (podučava), kultura prosvjetljuje i prosvjećuje.
Civilizacija znači otkrivanje svemira, a kultura znači samospoznavanje.
Civilizacija je produkt nauke, izuma, tehnike, administrativnog sistema, a kultura je produkt religije, umjetnosti, filozofije, običaja, tradicije, povijesti i geografije.
Proizvodi kulture su: umjetnost, ponašanje, filozofija i poimanje života i onoga što dolazi poslije njega.
Proizvodi civilizacije su: izumi, otkrića, tehnologija i nauka.
Civilizacija je općeljudska, tako da, naprimjer, nema razlike između određenih društava i društvenih zajednica u pogledu prihvatanja ili odbacivanja automobila ili frižidera kao civilizacijskih dostignuća.
Kulturu karakterizira posebnost, tako da određeni sistem vrijednosti može biti koristan za jedno društvo, a za drugo ne. Ono što je za jednu društvenu zajednicu lijepo, za drugu nije. Štaviše, pogledi na određene vrijednosti razlikuju se kod pojedinaca unutar istog društva.
Zbog toga postoje primijenjene znanosti (koje pripadaju civilizaciji), a koje su pogodne i korisne za sva društva. Algebra se ne naziva ”islamska algebra”, jer je njen izumitelj musliman, niti se penicilin naziva ”kršćanski penicilin”, jer je njegov izumitelj kršćanin.
Međutim, kod humanističkih nauka (koje pripadaju kulturi), stvar je drugačija. Postoji islamski zakon, ali i židovski, francuski i belgijski zakon.
Naravno, postoje i neke zajedničke odrednice kulture i civilizacije, ali, zbog ograničenog prostora, nećemo o tome govoriti, već želimo naglasiti da, ako neko koristi isto auto i frižider kakav koriste Amerikanci, to ne znači da koristi i slijedi istu filozofiju života i da ima isti umjetnički ukus i estetski osjećaj i smisao.
Koja to društvena zajednica ne traži da uzme od drugih jedinstvenu ”korpu” u kojoj se nalazi vjera, filozofija, umjetnost i pravila ponašanja, ali i mašina za pranje veša, frižider i automobil?!
Ne postoji ljudsko društvo u kojem intelektualna elita stavlja svoje građane pred ovaj naivni izbor, osim u arapsko-islamskim zemljama, koje su unesrećene upravo rukama takvih intelektualaca.
Nekako bi se i moglo progutati da ti neznalica, zbog svog neznanja i intelektulane ograničenosti, kaže: Da li islamski sistem istovremeno znači da se mi odričemo američkog automobila i da ćemo izumiti i napraviti islamski automobil? Međutim, bolno je kad neko ko se svrstava u intelektualnu elitu, poput Ahmeda Abdul-Mu'tiya el-Hidžazija, koji u novinama Al-Ahram (22.11.2017.), u tekstu o Martinu Lutheru, piše: ”Martin Luther se pobunio protiv Katoličke crkve, jer je ona trgovala vjerom i miješala vjeru sa politikom, i jer se Katolička crkva borila protiv nauke i oduzela ljudima slobodu mišljenja i izražavanja. Znamo šta je Katolička crkva učinila Koperniku, Galileju, Giordanu Brunu i drugima. I ono što je Katolička crkva učinila sa spomenutim učenjacima, mi smo učinili sa Halladžom, Suhraverdijem, Ibn Rušdom, Ibn Arebijem, kao i sa njihovim istomišljenicima: Mensurom Fehmijem, Abdu-Rezakom, Taha Huseinom, Nedžibom Mahfuzom, Nasrom Hamidom Ebu Zejdom i Islamom Buhajrijem.”
Ako bi i prihvatili tezu o progonu Ibn Arebija, Halladža i ostalih učenjaka koje je spomenuo autor teksta, moramo kazati da usporedbu između njihovog progona i drugih naučnika prirodnih znanosti, može napraviti samo falsifikator i totalna neznalica.
Jer, falsifikator želi dovesti u zabludu svoje čitatelje iako dobro zna razliku između kulture i civilizacije, kao i razliku između primijenjenih znanosti i humanističkih nauka, dok neznalica ne poznaje tu razliku, pa se ne zna koja je od ove dvije nesreće veća i opasnija po jedan narod, ili društvenu zajednicu.
Da bismo shvatili svu besmislenost, ali i pogubnost ovakvih tvrdnji pojedinih predstavnika intelektualne elite u našim zemljama, usporedit ćemo spomenuti citat Ahmeda el-Hidžazija sa onim što je napisao Samuel Huntington u svojoj knjizi Sukob civilizacija u kojoj je, opisujući islamsko buđenje, napisao: ”Islamsko buđenje (sahwa) ne znači odbacivanje modernizma, već odbacivanje Zapada i dekadentne sekularističke kulture sa kojom je povezan. To je proglas o kulturnoj neovisnosti od Zapada, koji s ponosom kaže: Mi ćemo biti moderni, ali nećemo postati vi.” (Sukob civilizacija, str. 168.)
Nažalost, Samuel je istinitiji i iskreniji od Ahmeda u onome što predstavlja svojim čitateljima.
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
