Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U vrijeme Bitke na Bedru, prije nego što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo sa ashabima na Bedr, dvojica ashaba, Huzejfe ibn Jeman i njegov otac Jeman Husejl ibn Džabir, r.a., bili su napustili Medinu radi trgovine i nalazili su se na teritoriji koju su kontrolisali mekanski idolopoklonici. Na povratku u Medinu presreli su ih i zarobili idolopoklonici Mekke koji su krenuli na Bedr. Rekli su im: ”Vi ste krenuli da se pridružite Muhammedu i njegovoj vojsci na Bedru.” Odgovorili su: ”Ne, mi nismo krenuli na Bedr, mi se vraćamo u Medinu.” Da bi bili sigurni da se Huzejfe i njegov otac neće pridružiti muslimanskoj vojsci, idolopoklonici su uzeli od njih ugovor i obećanje da se neće boriti protiv idolopoklonika Mekke, već da će ići direktno u Medinu, i oni su to prihvatili. Nakon toga su ih pustili i njih dvojica su otišli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i objasnili mu šta im se desilo i kakvo obećanje su dali nevjernicima. Muhammed, s.a.v.s., rekao im je: ”Vas dvojica se vratite u Medinu. Mi ćemo ispuniti prema njima preuzete ugovore i obećanja, a u borbi protiv njih pouzdat ćemo se u Allaha i od Njega ćemo pomoć tražiti.” (Muslim)
Ova zadivljujuća priča ukazuje nam na to koliko je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poštovao ugovore i obećanja, čak i prema najljućim neprijateljima. Uprkos tome što su Kurejšije uzele ugovor i obećanje od Huzejfe i njegovog oca nakon zarobljavanja bez ikakvog razloga, uprkos činjenici da su Muhammed, s.a.v.s., i njegovi ashabi bili izloženi dugogodišnjem zlostavljanju, mučenju i protjerivanju od strane Kurejšija, uprkos malobrojnosti muslimanske vojske na Bedru u odnosu na mušričku vojsku koja je bila tri puta brojnija, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio ovoj dvojici ashaba da se pridruže muslimanskoj vojsci, da bi na taj način održao muslimanima jednu od najvažnijih lekcija iz života, upozoravajući ih na važnost čuvanja i poštivanja ugovora i datih obećanja, makar se ti ugovori odnosili i na nemuslimane, pa čak i na neprijatelje islama koji su prethodno počinili zločine nad muslimanima.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je, na osnovu ovoga događaja, da nam objasni da su ugovori sveta stvar u islamu, uprkos postojanju nekih razloga koji bi se možda mogli uzeti kao izgovor za nepoštivanje ugovora.
Ophođenje muslimana prema drugima mora biti odraz učenjâ ove uzvišene vjere, a ne odraz ishitrenih reakcija u srdžbi i ljudske želje da se prema drugima odnosi na isti način kako se oni odnose prema njemu te da uzvrati istom mjerom bez ikakvih normi i pravila.
Osjećaj bijesa i želje za osvetom ne mogu određivati način ponašanja muslimana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je vrlo jasno ukazao na to kada je zabranio izdaju čak i prema onima koji su skloni izdaji, rekavši: ”Ispuni povjereni emanet i ne varaj onoga ko je tebe prevario.” (Tirmizi)
Da bismo shvatili svu pogubnost kršenja ugovora i obećanja, dovoljno je da se podsjetimo na riječi Uzvišenog Allaha u Kur'anu: ”I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kada ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.” (En-Nahl, 91.)
Kao i na riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Tri su znaka munafika: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri, iznevjeri.”
