Pripremio Esmir Halilović
Usljed brojnih vanjskih i unutrašnjih nadiranja Islamsko,osmanlijska vlast je sve više slabila a samim tim i postajala sve sigurniji plijen za neprijatelje koji su joj prilazili sa svih strana kao što gladni prilaze sigurnoj sofri…
Krajem 17 stoljeća po Isa a.s. na prostorima Evrope dešavaju se brojne promjene vlasti, teški ratovi Osmanskog Hilafeta sa Habsburgovcima, “Velika alijansa” se bori protiv Francuske a “Sveta liga” (Habzburška Monarhija, Mletačka republika, Poljska, a kasnije i Rusija) protiv Osmanlija. Promjene granica su bile svakodnevna pojava, tako da se s opravdanjem može sumnjati u postojanje geografije kao relevantne nauke u ovim i sličnim okolnostima. Usljed brojnih vanjskih i unutrašnjih nadiranja Islamsko,osmanlijska vlast je sve više slabila a samim tim i postajala sve sigurniji plijen za neprijatelje koji su joj prilazili sa svih strana kao što gladni prilaze sigurnoj sofri… Pod okriljem ovih historijskih činjenica, dešavala se i drama jednog po mnogo čemu, specifičnog naroda. Naroda koji je pored svoje države, čuvao još nekih 760 pograničnih tvrđava te učestvovao u vojnim operacijama kod Beča, odbranama od ruskih trupa, te brojnim drugim vojnama. Bili su to muslimani Bošnjaci! Glasili su za najhrabrije vojnike.
U to vrijeme Veliki vezir je bio Ahmed,paša ćuprilić. Evlija ćelebi biljaži i jednu vojnu, u kojoj je i on lično učestvovao, pod vođstvom ovog vezira, a koja je imala za cilj: pomoći muslimanima (uglavnom Bošnjacima) u Ugarskoj, te potpomoći odbranu Like, Erlaua, Kaniže i brojnih drugih uporišta. Ove borbe su vodile se 60 –tih godina 17. stoljeća. Evlija ćelebi biljaži stanje ovih gradova te spominje činjenicu da su Bošnjaci glavnina odbrane Kaniže i 760 drugih pograničnih tvrđava. (Evlija ćelebi, “Putopis” 122)
Po čemu se Kaniža izdvaja od drugih tvrđava? Krajem 80. godina 17 stoljeća ona je prošla, rekli bismo, nadljusku borbu i zadnja, nakon više godina pala u ruke neprijatelju. Svo stanovništvo je poubijano. Prije Kaniže, Erleu (koga su takođe branili Bošnjaci) se branio 24 mjeseca, a zatim je pokoren. Lika i mnogi drugi (Lipa, Ilok, Gradiška, Brod, Brčko, Beograd…), gradovi,tvrđave, su pali i s mnogo manje otpora. Međutim, Kaniža se ogorčeno branila. Njihovu hrabru i dugotrajnu odbranu zabiljažilo je i opisalo i jedno pismo, koje se nalazi u rukopisnoj zbirci Gazi Husrev,begove biblioteke u Sarajevu. Pismo je na bosanski jezik preveo cijenjeni alim Kasim ef. Dobrača. Pismo je i više nego potresno. Ono odslikava svu golgotu situacije kao i skoro nevjerovatnu hrabrost svojih branilaca. Stoga navodimo ovo pismo u cjelosti, kako je njegov sastavljač – hadži Ahmed ef. Piri (Bošnjak), ostavio u emanet “Pismo treba pročitati i iz njeg uzeti mnoge pouke i opomene”. Ono nam treba predstavljati i trenutačnu sliku naše braće čečena, koji nam upučuju poruke slične sadržine.
Sadržaj pisma glasi:
“Hvala Allahu, koji nas je učinio ponosnim borcima i koji nas pomaže jačanjem naše izdržljivosti u prilikama, kada smo, kao čuvari najudaljenijih isturenih granica opkoljeni od neprijatelja, , kao što nam je to obečao u ajetima Svoje jasne Knjige:”Mi smo kažnjavali one, koji su griješili, , a dužnost Nam je vjernika pomoći” (sura Er,Rum, 47) Neka je blagoslov i mir našem gospodinu i učitelju Muhammedu, koji je bodrio i hrabrio svoje sljedbenike na borbu protiv nevjernika i mnogobožaca, kao što je npr. Jednom prilikom rekao: “Smrću svakog umrlog čovjeka prestaje i završava se njegova aktivnost, izuzev umrlog borca na granici, koji se bori u ime Allaha, jer njegovo djelo ostaje i uvečava se do Sudnjeg dana, i on će biti zaštićen od tegobe i iskušenja u grobu.” Neka je potom blagoslov i mir Muhammedovu rodu i njegovom časnom društvu, koji su uložili sve svoje snage u jačanju i širenju vjere islama.
Bože, Ti si svemoćni Stvoritelj, i sve su stvari u Tvojoj ruci, pa kako si nam naredio da se borimo, tako učvrsti i osnaži naša srca u toj borbi. Bože, Ti si onaj koji daje hranu, podari nam obilne obroke i smiluj nam se bez naše zasluge, kao što si nas i dosad darivao hranom, bez naše zasluge. Bože, Ti si onaj koji možeš izmijeniti stanje i prilike, učini boljim naš moral! Ti si onaj koji upučuješ i nadahnjuješ ljude, uputi nas da se dobro i odlučno spremimo za borbu i da se u borbi hrabro držimo! Bože, Ti si onaj koji nesmetano otvaraš sva zatvorena vrata, otvori nam put i prolaz tamo gdje je islamska zemlja! Bože, Ti si onaj koji daje spas, spasi nas od prevlasti i pobjede nevaljalih nevjernika! Bože, Ti si onaj koji daješ pomoć, pomozi nas u borbi protiv nevjernika. Pomozi nas, o izvoru snage svih onih koji pomoć traže! Uputi nas na pravi put, o Ti, koji izvodiš na pravi put zalutale ljude i one koji druge zavode na stranputicu! Udovolji nam, o Ti koji udovoljavaš svima koji Te mole! Amin! Molimo Te čašću i ugledom onih koji te mole! Amin! U svakom mjestu i u svim vremenima, kao i ugledom Tvoga miljenika, našeg gospodina, prvaka svih Poslanika.
A sada: ovo je skromno pismo, poslano od poniznog Božijeg roba, opkoljenog od neprijatelja, napisanog suzama poniznih (opkoljenih), , upućeno prvom kome stigne u ruke od visokih osmanlijskih državnika, a naročito njegovu gospodstvu velikom veziru, našem očinjem vidu i našoj duši, našem gospodinu koji nas je u svakom pogledu nagradio, tj. izvoru i meceni naših blagodeti. Nakon našeg poklona licem na tlo, čujte nas: Mi smo sada skupina ljudi koji traže pomoć. – “a prava pomoć je samo od Allaha.”
“Ako vjernici zatraže pomoć u ime vjere, vaše je dužnost da ih pomognete.” Ali, sticanje dobročinstva pripada samo Uzvišenom Allahu. Ipak, ne tugujte u pogledu nas i ne zabrinjavajte se previše zbog našeg položaja, jer smo mi sada u Božijoj zaštiti i pomoći. “Ako svijet ima raznovrsne tegobe i nevolje, Milostivi ima skrivene i nevidljive dobrote i samilosti.” Allah je ulio u naša srca hrabrost na čemu Mu ne možemo dovoljno zahvaliti. On je Moćni, koji voli plemenitu ljudsku hrabrost, pa smo se okitili tim svojstvom. Zato znamo da treba i da nam je dužnost, u svakoj prilici, javno i tajno, danju i noću, biti izdržljivi u borbi protiv nevjernika i na njihove navale i ratne operacije, , a sve radi pobjede Božije riječi i slobode širenja jasne vjere islama; ljudsko je da se i nade ne gube, dok postoji život. Hvala Allahu i opet hvala, naš je život sa sabljom u rukama i na sablji, naše sablje su najboljeg kova, naši momci su hrabri, a naše stanje, u svakom pogledu, u svim teškoćama, sliči stanju prvih muslimana, Muhammedovih (a.s.) učenika. Ako je naš položaj kritičan i težak, a naši putevi prema islamskom svijetu daleki i zatvoreni, to nam je očiti dar i blagodat (ni'met) od našeg dragog Stvoritelja, i mi smo zato spremni i izdržaćemo takvo stanje, , a nećemo se tužiti i tugovati, jer je smisao izdržljivosti (sabra) odbacivati jadikovanja, zadovoljstvo s Allahovom odredbom (rida), znači slatko primiti i podnositi tegobe u borbi. Eto, kroz to mi se nadamo pomoći od Allaha i našoj pobjedi, , kao što nam je kazao Njegov miljenik Muhammed: “Božija pomoć prati vašu izdržljivost.” Ovog časa, u ovom danu i u ovom stanju, spremni smo za najteži dan. Mi smo potpuno jednaki svi, naša ulema, naši pobožni i dobri ljudi, naši stari i mladi, pa čak i naše žene, svi stvanovnici čvrste pogranične serhatske tvrđave, , svi smo jednako odlučni. Mi smo međusobno jedni drugima zadali riječ, donijeli odluku i primili obavezu da nećemo u ruke griješnog neprijatelja i njegovu nasilju predati sultanove tvrđave, u kojoj se oglašava ezan i uči Kur'an, trvrđava u carstvu našeg sultana, Sultan – Sulejmana, Bog mu ovjekovječio carstvo dok svemir svojim putanjama kruži! Pri tom se oslanjamo na Velikog Allaha, tražeći Njegovo zadovoljstvo, držeći se Njegove jasne vjere i hvatajući se za njegovo čvrsto uže, Kur'an. Uz to nam je naređeno da tvrđavu čuvamo dok je života i zadnjeg daha u nama, a njeno sramno napuštanje ne dolikuje sljedbenicima prave vjere. Neka Allah učvrsti naša srca na ovoj obavezi koja je čvrsta kao čvrsta zgrada. čak, u ovom stanju, naši živi zadali su riječ našim umrlim, da ih neće iznevjeriti i ostaviti, , skladno narodnoj riječi:”Kada ste zbunjeni u teškim poslovima, tražite pomoć od onih u grobovima”, , pa nas nemojte drukčije mjeriti i smatrati. Braćo naša po vjeri, ako se smilujete i pitate za naše tekuće prilike, onda vam moramo reći da nam je nestalo svih životnih sredstava i potrepština, a sva vrsa rada i privređivanja za život su zatvorena. Za hranu nemamo ništa, osim malo zobi (helje?) u državnom ambaru, , dao Bog svoj blagoslov i na to! – ali je to gorko, da ga ljudi ne mogu jesti, jer se užeglo zbog dugog stajanja.
No, naša su srca opet sigurna da nafaku Bog daje, , svi su ljudi Božija čeljad na Njegovoj sofri. Isto tako, zbog nestanka odjeće, sastavili smo i skrojili odijela od kućne prostirke i ponjava, pa se tako oblačimo i pokrivamo ono što čovjek mora pokriti. Novaca uopće nemamo. Kad bismo imali bar kože, mogli bismo od nje izraditi novac i staviti ga u promet, , ali mi nemamo ni životinja, osim pasa i kukaca, pa nek nam je Allah na pomoći u svakoj prilici, na vidljiv i nevidljiv način. Ostali smo usamljeni usred zemlje bezdušnih nevjernika, jer s ovu stranu dvije poznate rijeke, Save i Dunava, nema muslimana nikoga osim nas. Naša tvrđava postala je kronična velika muslimanska rana, koja se ne može izliječiti dok se ovako nalazi na tlu nevjernika, ponizio ih Svemoćni i Jedini Allah!
Hvala Allahu, koji nas je učinio hrabrim i izdržljivim, pa ne tugujemo i ne zabrinjavamo se mnogo zbog ovozemaljske nevolje, jer je ovaj svijet kuća tegoba i nevolja, tamnica pravovjernih, a u tamnici i nema ništa osim nevolje. Posebno su svakojake i sve moguće nevolje prisutne među opkoljenima od neprijatelja. No, sada nam je najteža nesreća što nemamo nikoga ko bi nam mogao reći gdje je islamska država, gdje su muslimani, kakvo je njihovo stanje i u kom pravcu kreću njihovi planovi i njihove akcije (a odavno su rekli: pretjerana pedantnost u planiranju izazov je sudbini), te da li imaju snage za borbu protiv nevjernika. Hvala Uzvišenom Allahu, Njegova pomoć muslimanskoj vojsci sigurna je i zagarantovana Svojietlom Knjigom, do Sudnjeg dana. Sada je došlo vrijeme Božije pomoći, a zasijedanje novog sultana na carski prijesto jedan je znak tomu. Tako slušamo od naših učenih ljudi (uleme).
Osim toga, Allahov je tekući red, kad dade kakvu opću nevolju ljudima, da ona obično traje sedam godina konačno. Tako se dešavalo ne jedanput Izraelćanima u njihovoj historiji, pa i u ovoj islamskoj zajednici, , jer u broju sedam postoji velika tajanstva mudrost, koju ne zna niko osim Njega, a taj broj je sada potpun, pošto se u našem slučaju navršila ta sedmina. Tako nestaju i treba da nestanu osmanlijska stradanja, kojima je izvorni uzrok, nasilje (zulum) i protuprirodni seksualni grijeh, a to je grijeh od onih velikih grijeha, zbog kojih se, od užasa, zatrese Allahovo prijestolje Arš i zatrese ova zemaljska kugla, , kako poslovica kaže: Kad nešto dođe do svog vrhunca, okreće se u protivnom smjeru.
Žalosno je! Naša jetra izgorjeće čekajući vijesti, kako je to lijepo rečeno: iščekivanje je teže od vatre. Ali, mi se veselimo i razgovaramo naslućivanjem povoljnih vijesti o pokretima snažnih jedinica mlade konjice, po kretanju ptica selica koje dolaze sa osmanlijskih obala, od strane Sofije i Edirne. One su sada došle prije nove godine, dakle suprotno uobičajenom ponašanju, jer zimska studen u germanskim zemljama traje do Jurjeva. Iz toga naslućujemo, da su one pobjegle iz svog zimovališta u krajevima od Sofije i Edirne poplašene mnoštvom islamske vojske. Posredstvom naših špijuna, nije nam moguće dobiti vijesti o tom, gdje se nalazi muslimanska vojska, jer je među nevjernicima izdato strogo upozorenje, da o tome ništa ne govore. O drugim stvarima nešto se može čuti preko špijuna. Sada se, tako, širi vijest da su Francuzi pobijedili Nijemce i da su osvojili više od četrdeset njihovih tvrđava, pa da se ovi guše u moru svojih nevolja, , Bog im zemlju porušio i predao vlast muslimanima, amin! Njihova srca obuzeo je veliki strah zbog stupanja na prijesto našeg novog halife, sultana Sulejmana, i mnogo se priča da oni traže mir. Ne čujemo ni za kakvo njihovo okupljanje. Samo je mađarskoj vojsci naređeno, od stranje njihovih zapovjednika da vode borbu protiv Francuza, a isto se priča i za Hrvate. Stanje među nekima od njih je poremećeno, nade su im izgubljene i zavladala je zbunjenost, pa će nas, ako Bog da zaboraviti.
Za vrijeme prošlog ljeta bili su se pojavili pred nama, sišli u naše livade i njihove, obilazili i uskakali iz mjesta u mjesto po livadama i njivama, i tako je trajalo sedam mjeseci, sve do zimskih dana. Tom prilikom su rušili i palili sve što su našli, plodove na njivama i sve drugo izvan tvrđave. Mi smo svi općenito izlazili svaki dan od zore do mraka, i to samo kao pješaci, jer konja i drugih jahaćih životinja nemamo. Uz pomoć Allaha, Sveznajućeg Gospodara, izvršili smo osvetu u svakoj borbi. Hvala Bogu, nanijeli smo im poraz u svakoj bici koju smo vodili do kraja ljeta. Tako ih je od oluje naših sabalja ostalo srušeno više od dvije hiljade u tom vremenu, dok broj naših poginulih nije dostigao ni stotinu. Pa i to je jedan znak Božije pomoći islamu! No, ono što je od nas tada ostalo, pola nas je pomrlo prirodnom smrću, na postelji dao Bog rahmet umrlim, a dravlje i opstanak živim.
čuli ste, a kamo sreće da niste čuli i da ni mi nismo čuli da je na prevaru oduzeta …..? (očito je riječ ispuštena, namjerno ili greškom prepisivača), i mi sada ne znamo šta je bilo (od tog mjesta) i njegovih čuvara. Među čuvarima bilo je sigurno onih, koji se drže onako kao što je Allah u Kur'anu rekao:”Ko im (neprijateljima) toga dana okrene leđa, osim u svrhu da zauzme bolji položaj za borbu, ili da se riključi svojoj grupi, privukao je na se Božiji gnjev i njegovo mjesto je Džehennem…”
Dosad smo vam poslali više od deset pisama, ali je devet naših kurira zarobljeno, a deset ih je poginulo. Nakon svega toga, ne nalazimo drugog načina i izlaza nego da se poslužimo varkom, pa da vam pošaljemo ovo pismo na arapskom jeziku , a Boga molimo da ga dostavi i omogući mu put do cilja.
Moj pečat je stavljen i skriven među listovima u koricama zbog bojazni da ga neprijatelj ne vidi i ne sazna. Ko traži naći će ga.
Ja sam siromašni …… komadant (muhafiz) …… Kaniže (nekoliko riječi na perzijskom jeziku).
Pismo mjeseca džumadel – uhra 1100/februar,mart 1689.”
Ispod pisma je drugim pismom napisana jedna biljaška na turskom jeziku koja glasi:
“Ovo pismo napisano je arapskim jezikom da ne bi nevjernici otkrili ili upoznali stanje muslimanske vojske (ako bi im pismo palo u ruke jer oni ne znaju arapski jezik). Pismo je poslato po borcima, koji su sedam godina neprestano bili opkoljeni u tvrđavi Kaniži. Koncept pisma sačinio je Piri Ahmed,efendi. Pismo treba pročitati i iz njega uzeti mnoge pouke i opomene”.
