Piše: Semir Imamović
Definicija rija’a
a) Jezička definicija: Stvarno značenje rija’a u arapskom jeziku jeste da čovjek pred drugima pokazuje ono što nije pri njemu (Besairu zevit-temjiz, 3/116, od Fejruza Abadija).
b) Šerijatska definicija: šerijatska definicija pretvaranja (rijaa) približna je jezičkoj definiciji što se može vidjeti iz definicija kojima su islamski učenjaci opisali rija’a (pretvaranje). Većina tih definicija kreće se oko jedne stvari a ona je: Da čovjek obavi neki od ibadeta, putem kojeg se približava Allahu, dž.š., ne želeći Allahove nagrade i Njegove blizine nego želi nešto od dunjalučkih dobara.
Kaže Imam Gazali: “Pretvaranje je da čovjek oponaša one koji rade dobra djela, želeći da se čuje za njega i radi hvalisanja.” (Mizanul-amel, 285.str.).
Kaže Imam Kurtubi: “Stvarno značenje pretvaranja jeste traženje dunjalučkih dobara putem ibadeta, a njegovo polazište je traženje mjesta u ljudskim srcima.” (Tefsirul-Kurtubi, 20/212 str.).
Rekao je Hafiz Ibni Hadžer: “Pretvaranje (rija’) je obavljanje ibadeta s ciljem da ga ljudi vide i da pohvale onoga koji to radi.” (Fethul-Bari, 11/136 str.).
Kur’anski ajeti koji govore o rija'u
* “A propali su oni koji kada molitvu obavljaju oni je kako ne treba izvršavaju i koji se samo pretvaraju.”
(El-Ma’un, 4.-6.).
Riječ “vejlun” u 4 ajetu sure El-Ma’un može imati dva značenja:
1- propast
2- ime doline u Džehennemu.
* Kaže Allah, dž.š.: “O vjernici, ne upropaštavajte svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koij troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet.” (El-Bekara, 264.)
* Kaže Allah, dž.š.: “Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u tome ništa uskratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći i tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i bit će uzaludno ono što su učinili.” (Hud, 15.-16.).
Ovaj ajet, kao što kaže Imam Kurtubi, je općeg karaktera i odnosi se na svakog onoga koji svojim djelom ne traži (ne cilja) Allahovu nagradu i zadovoljstvo, bez obzira imao pri sebi imansku osnovu ili ne. To je stav Mudžahida, Mejmuna ibn Mehrema i Muavije, r.a. ((Tefsir Kurtubi, 9/15 ajet)).
Kaže Imam Ibnul-Kajjim u Bedaiut-tefsiru da su se mufesiri razišli po pitanju ovoga ajeta tako da jedni smatraju da se on odnosi na nevjernike a drugi kažu da se odnosi na Ummet Muhammeda, s.a.v.s.
Drugo mišljenje je po Ibnul-Kajjimu jače. (Bedaiut-tefsir, 2/420-421 str.).
Hadisi koji govore o rija’u
Imam Zehebi spominje u svojoj knjizi Kebairu hadise koji govore o rija’u (pretvaranju) i propasti onih koji budu radili djela sa rija’om.
Navest ćemo neke od tih hadisa:
* Prenosi Imam Ahmed sa dobrim senedom od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: “Čuvajte se malog širka!” “Šta je to mali širk?”, rekoše. “Rija’a (pretvaranje)”, odgovori Poslanik, s.a.v.s. “Reći će Allah na Sudnjem danu kada bude sudio ljudima prema njihovim djelima: ‘Idite onima zbog kojih ste radili svoja djela pa pogledajte hoće li vam oni ikakvu nagradu dati.’”
Kaže Sulejman ibn Muhammed u Tejsirul-Azizil-Hamidi, komentarišući ovaj hadis: “Razlog zbog kojeg se Poslanik, s.a.v.s., za dobre ljude najviše bojao rija’a jeste to što su duše sklone da vole ugled i mjesto u ljudskim srcima osim onih koje Allah sačuva od toga. Faktori koji pozivaju rija’u su jaki za razliku od faktora koji pozivaju širku, tako da se širk ne može naći u srcima potpunih vjernika kojima je draže da budu bačeni u vatru nego da postanu nevjernici.”
* Prenose Buhari i Muslim od Džunduba ibn Abdullaha, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: “Onaj ko bude radio djela da bi se čulo za njega i da bi se pokazao, Allah će mu dati to što je tražio.”
Kaže Hafiz Ibnu Hadžer u Fethul-Bariju: “Rekao je Hattabi: ‘Značenje ovoga hadisa jeste: -Onaj koji uradi djelo bez ihlasa (iskrenosti) i njime bude namjeravao da ga vide ljudi i da čuju za njega, Allah, dž.š., će ga kazniti tako što će ga otkriti, osramotiti i iznijeti ono što je krio.’” (Fethul-Bari, 11/336 str.).
Kaže Imam Nevevi u komentaru Sahih Muslima: “Neki kažu da je značenje ovoga hadisa: ‘Onaj koji bude tražio mjesto kod ljudi, Allah, dž.š., će ga učiniti čuvenim (poznatim) kod njih i to će mu biti nagrada.” (Šerh Sahihi Muslim, 18/317 str.).
* Prenose Buhari i Muslim od Usame ibn Zejda, r.a., da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “Bit će doveden čovjek na Sudnjem danu a zatim bačen u vatru. Izaći će mu crijeva pa će početi kružiti oko njih kao što magarac kruži oko mlina. Skupit će se oko njega stanovnici Džehennema i reći mu: ‘Čovječe, šta je s tobom? Zar nisi naređivao dobro a odvraćao od zla?’ ‘Da, naređivao sam dobro ali ga nisam radio i zabranjivao sam zlo a sâm sam ga radio.’”
Uzroci pretvaranja (rija’a)
Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio u jednom od svojih hadisa da se više boji za nas rija’a nego Dedždžala (Dedždžal je jedno od najvećih iskušenja pred Sudnji dan i na njega su upozorili svi poslanici. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., opisao ga je u vjerodostojnim hadisima i rekao je da će mu Allah dati nadnaravne mogućnosti da bi iskušao ljude njime kao što je: davanje kiše, oživljavanje mrtvih i slično).
To nije ni zbog čega drugog nego zbog toga što su faktori rija’a u čovjekovom tijelu jaki jer su ljudske duše sklone tome da vole vođstvo i ugled kod drugih osim onaj koga Allah sačuva od toga.
Uzroci zbog kojih se čovjek pretvara duboko su zasađeni u njegovoj unutrini, dragi su ljudskoj duši i uživaju njenu naklonost.
Islamski učenjak Haris el-Mehasibi naveo je tri osnovna uzroka pretvaranja (rijaa) u knjizi Riajetu (138, 139 str.), a oni su
· Traženje hvale,
· Strah od ukora i niskog položaja i
· Žudnja za onim što ljudi imaju.
Za ovo što je naveo Mehasibi ne treba nikakav dokaz jer svaki čovjek ako preispita svoju dušu vidjet će da ona voli da drugi znaju kako se ona pokorava svome Gospodaru što će je podstaći da održava rodbinske veze, da udjeljuje i bude plemenita. Zatim voli da bude pohvaljena a prezire da bude ukorena što je podstiče da radi dobra djela, da je ne bi ukorili ljudi zbog ostavljanja dobrih djela.
Na koji se način sve čovjek može pretvarati
Pretvaranje može biti:
a) Ispoljavanjem mršavosti i blijedila da bi ljudi mislili kako je dotična osoba ustrajna u ibadetima, da je zabrinuta i tužna.
b) Govor slabim (tihim) glasom, upalost očiju i ispucalost usana kako bi ljudi vidjeli iz toga da posti.
c) Neki nastoje da im se pojave tragovi sedžde na licu kako bi ga ljudi smatrali pobožnikom.
d) Citiranjem ajeta i hadisa, spominjanjem Allaha naglas, naređivanjem dobra a sprječavanje od zla, uljepšavanjem glasa prilikom učenja Kur’ana, ispoljavanjem srdžbe prema onima koji vole dunjaluk, savjetovanje i sl. sve sa nijjetom da se pokaže pred ljudima.
e) U samim postupcima (djelima) koje je Allah, dž.š., naredio kao npr. da odulji namaz, uljepšava ruku’ i stajanje i sl.
f) Druženjem sa učenjacima i dobrim ljudima nastojeći da ga ljudi vide i kažu: “Pogledajte s kime se ovaj druži, mora da je dobar čovjek” i tako dalje.
Ostavljanje djela iz straha od rija’a
Neki ljudi želeći da isprave jednu grešku neprimjetno upadaju u drugu koja je poput nje ili je još gora i to je problem sa kojim su se ljudi susretali u prošlosti a susreću se i u sadašnjošću. Allah, dž.š., nam je naredio da Ga obožavamo iskreno Mu ispovijedajući vjeru, a naše duše su sklone odstupanju od toga. U borbi protiv ovoga problema, tj. rija’a ljudi su se podijelili u tri različite skupine:
Prva skupina: Oni koji su se počeli suprotstavljati rija’u (pretvaranju) sa namjerom da ga potpuno iskorijene. Možemo reći da su previše tražili i da su ciljali na ono što je nemoguće jer kao što kaže El-Mehasibi: “Ljudima nije naređeno da izbace Iblisova došaptavanja iz svojih prsa kako im ne bi smetala i nije im naređeno da mijenjaju svoju prirodu tako da više ne budu skloni ni prema kakvom dunjalučkom ukrasu i da po svojoj prirodi budu voljeli samo ukor a mrzili hvalu.” (Er-Riajetu,207 str.).
Znači Allah, dž.š., nam nije naredio da iskorijenimo rija’ (pretvaranje) u svojim nutrinama jer Allah, dž.š., ne opterećuje čovjeka preko njegovih mogućnosti, tako da trud koji se troši tamo gdje ne treba je uzaludan i ne donosi čovjeku nikakvu korist.
Svjedoci smo da Allah, dž.š., ljudima naređuje određene stvari a one su mrske ljudskim dušama kao što je na primjer džihad za kojeg kaže Allah, dž.š.: “Propisuje vam se borba a ona vam je mrska.” (El-Bekara, 216.). S druge strane Allah, dž.š., je zabranio određene stvari a one su drage ljudskim dušama, kao što kaže Allah, dž.š.: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono čemu teže njihove strasti kao što su žene, djeca, gomile zlata i srebra …” (Ali Imran, 14.). (Misli se kada traže ove stvari na nedozvoljen način). Nepojmljivo je da kažemo da je Allah, dž.š., naredio ljudima da izbace iz svojih srca prezir prema svim stvarima koje je On propisao i da ne vole sve ono što je zabranio.
Druga skupina: Ova skupina sušta je suprotnost prvoj skupini. Naime, kada nekog od ove skupine pozove njegova duša da uradi kakvo dobro ili bude pozvan od osobe da mu ispuni njegovu potrebu ili da se pomognu u dobru, poboji se rija’a i ostavi djelo. Htio je da pobjegne od jednog zla ali je upao u drugo puno veće zlo. Islamski učenjaci su žestoko upozorili na ovu grešku kao što se prenosi od Kadi Ijada da je rekao: “Ostavljanje djela radi ljudi je pretvaranje, a rađenje djela radi ljudi je širk.” (Er-Risaletul-Kušejrijjetu, 9. str.).
Rekao je Imam Nevevi osvrćući se na Kadi Ijada: “Značenje njegovog govora je da onaj koji se odluči na neki ibadet i ostavi ga iz straha da ga vide ljudi, taj se pretvara jer je ostavio djelo radi ljudi. Ako bi ostavio to djelo i uradio ga u samoći onda je lijepo postupio, osim ako se radi o farz-namazu ili davanju zekata jer je u tom slučaju javno ispoljavanje ibadeta bolje.” (Šerhul-Erbeinen-Nevevijjeti, 11. str.).
Treća skupina: Pripadnici ove skupine shvatili su da im je Allah, dž.š., naredio da Ga obožavaju i da Mu se pokoravaju kao što im je naredio da se bore protiv svojih strasti i da budu iskreni u svojoj vjeri. Nastoje da izvrše sve te naredbe i oni će, inšallah, biti potpomognuti od Allaha, dž.š., u tome.
Podjela rija’a sa stanovišta njegovog uticaja na djelo
Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin u svojoj knjizi El-Kavlul-mufid ala kitabit-tevhid: “Rija’a (pretvaranje) se sa stanovišta njegovog uticaja na djela može podijeliti u dvije vrste:
1. Rija’ koji se nalazi u osnovi ibadeta, tj. čovjek ne radi taj ibadet ni zbog čega drugog do radi rija’a. Takav ibadet je nevažeći i vraća se onome koji ga je uradio, a dokaz za to je hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Rekao je Allah: ‘Ja sam najnepotrebniji za time da Mi se drug pripiše. Onaj koji uradi djelo i u njemu Mi nekoga kao druga pripiše, ostavit ću ga zajedno sa onim koga Mi je pripisao.’”
2. Rija’ koji dolazi u toku djela, tj. ibadet je u osnovi posvećen Allahu, dž.š., međutim tokom djela pojavi se rija’a.
U ovoj vrsti može se desiti slijedeće:
a) Da odbije rija’ u trenutku kada se on pojavi i u tom slučaju neće mu naškoditi.
b) Ako ostane pri njemu i ostatak njegovog djela postane rija’ (pretvaranje), onda sve to biva ništavnim, samo je pitanje da li cijelo djelo propada ili ne?
* Ako je prvi dio djela čvrsto vezan za drugi dio na taj način što ako jedan dio ne bi bio ispravan ne bi bio ispravan ni drugi dio u tom slučaju propada kompletno djelo. Kao što je primjer namaza u kojem je nemoguće da jedan dio ne bude ispravan a drugi ostane ispravan. Znači ako bi se pojavio rija’ u toku namaza i čovjek ga ne bude odbijao njegov namaz je ništavan.
* A ako je prvi dio djela odvojen od drugog na taj način što ako propadne jedan dio tog djela, drugi ostaje ispravan i u tom slučaju onaj dio koji je urađen bez rija’a je ispravan a dio u kojem je bilo rija’a biva ništavnim. Npr.: čovjek ima 100 dinara, 50 podijeli sa iskrenim nijetom a 50 sa nijetom rija’a, u tom slučaju prvih 50 dinara bit će primljeni kod Allaha, dž.š., (kao sadaka) a drugih 50 neće.
Liječenje rija’a
Traženje pomoći od Allaha, dž.š., u postizanju iskrenosti i utjecanja od rija’a
Kaže Allah, dž.š.: “Zato požurite Allahu, ja sam od Njega da vas javno upozorim.” (Ez-Zarijat, 50.).
Najbolji put jeste da pribjegnemo Allahu, dž.š., kod Njega zatražimo utočište i zamolimo Ga da nas spasi od rija’a i podari nam iskrenost.
Ibrahim, a.s., nam je najbolji primjer u tome kada je rekao svome Gospodaru: “I sačuvaj mene i sinove moje da se kumirima klanjamo.” (Ibrahim, 35.).
Pored toga trebamo se puno utjecati Allahu, dž.š., od ove opake bolesti i to dovama koje je Poslanik, s.a.v.s., činio kao što je dova: “Allahumme inna neuzu bike en nušrike bike šejen na’lemuhu ve nestagfiruke lima la na’lemuhu.” (Gospodaru naš utječemo Ti se da Ti nekoga kao druga pripišemo a svjesni smo toga a od Tebe oprosta tražimo za ono što nesvjesno uradimo.)
Upoznavanje sa rija’om
Govorili smo o opasnosti rija’a i njegovoj skrivenosti što bi trebalo podstaći svakog od nas da dobro upoznamo rija’ i njegove uzroke kako bi bili oprezni prema njemu. Čovjek upada u rija’ ili zbog neznanja ili zbog neopreznosti.
Osvrtanje na ovodunjalučke posljedice rija’a
Ono čime se odbija rija’ jeste znanje da čovjek rija’om (pretvaranjem) neće dobiti ništa od ljudi niti će se zaštititi od njihovog zla. Nasuprot tome može da navuče na sebe njihovu srdžbu i srdžbu Allaha, dž.š., tako da će izgubiti i ovaj i onaj svijet.
Prenosi se od Omera ibn Hattaba, r.a., da je rekao: “Onaj ko se okiti onim što nije pri njemu, Allah, dž.š., će ga učiniti prezrenim – mrskim (u ljudskim srcima)”. (Ovo je dio pisma koje je Omer ibn Hattab poslao Ebu Musau el-Ešariju. Zabilježili su ga Darekutni i Bejheki).
Rekao je Ibnul-Kajjim osvrćući se na riječi Omera ibn Hattaba: “Allah, dž.š., se prema onome koji ispoljava ono što nije pri njemu i koji je sušta suprotnost iskrenome (muhlisu) jer ljudima pokazuje jedno a u svojim prsima krije drugo i odnosi prema njegovoj namjeri.
Kako god Allah, dž.š., nagrađuje iskrene još na dunjaluku tako što ih učini dragim i omiljenim u ljudskim srcima isto tako kažnjava onoga koji se pretvara na taj način što ga učini prezrenim i mrskim među ljudima. To zbog toga što je sâm bio uzrokom da Allah, dž.š., zamrzi njegovu unutrinu …” (I’lamul-muvekkiin, 2/159 str.).
Rija’ može osramotiti čovjeka i učiniti ga predmetom ismijavanja. Islamski učenjaci spominju u svojim knjigama slučajeve koji su se dogodili pretvaračima.
Prenosi Asmei slučaj beduina koji je klanjao namaz i oduljio u njemu pa su ljudi koji su bili iza njega u mesdžidu rekli: “Kako je samo lijep tvoj namaz!”
Reče beduin: “Uz to i postim.” (Edebud-dunja ved-din, 95 str.; Tefsir Kurtubi, 2/71.).
Koliko je samo ovaj beduin daleko od sunneta. Omer, r.a., koji je, dok je bio na minberu, rekao da je pustio vjetar a zatim se obratio ljudima sljedećim riječima: “O ljudi, vagao sam između dvije stvari: straha od vas i straha od Allaha, pa sam dao prednost strahu od Allaha. Neka znate da sam pustio vjetar i da sada silazim sa minbera da obnovim abdest.” (Edebud-dunja ved-din, 95. str.).
Osvrtanje na onosvjetske posljedica rija’a
Ono što pomaže u pobjeđivanju rija’a jeste razmišljanje o težini grijeha koji se počini njime i o kazni koja za njega slijedi na ahiretu. Svima nam je dobro poznat hadis od Ebu Hurejre, r.a., u kojem se govori da će prva trojica kojima će biti potpaljena džehennemska vatra biti: mudžahid, alim i bogataš, koji nisu bili iskreni u svojim djelima nego su se pretvarali pred ljudima i htjeli su dunjalučka dobra kao nagradu.
Činjenje dobrih djela u tajnosti i njihovo skrivanje
Velikani ovoga ummeta (njegov najbolji dio) davali su prednost činjenju dobrih djela u tajnosti, kako ne bi imali problema sa rija’om i kako bi šejtanu zapriječili svaki prilaz koji vodi njihovim srcima i nijetima (namjerama). Poslanik, s.a.v.s., je ubrojao onoga koji udjeljuje sadaku tajno tako da njegova ljevica ne zna šta je udijelila desnica, među sedmoricom koji će na Sudnjem danu biti u Allahovom hladu kada neće biti drugog hlada do toga. U istom hadisu spominje i čovjeka koji spomene Allaha, dž.š., u samoći i natopi svoje oči suzama.
Neki islamski učenjaci smatraju da ono što treba skrivati od djela i činiti u tajnosti jesu nafile (dobrovoljni ibadeti). Neki izdvajaju iz ovog pravila one za kojima se ljudi povode (koje ljudi slijede) i čiji postupci ostavljaju traga kod ljudi i kažu da je poželjno da takvi ne skrivaju svoja djela nego da ih rade javno pod uvjetom da su sigurni od rija’a.
Najbolji odgovor na pitanje: “Da li je skrivanje djela bolje od njihovog javnog ispoljavanja?” – dao je El-Izz ibn Abdus-Selam u svojoj knjizi Tefavutu fadlil-Israri vel-i’lan bit-taati kada je rekao: “Postoje tri vrste djela:
1) Djela koja su propisana da se rade javno kao što je ezan, ikamet, tekbir, učenje (Kur’ana) naglas u namazu, hutbe, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, obavljanje džuma-namaza i namaza u džematu, praznici (bajramski), džihad, posjećivanje bolesnih. Sva ova djela nemoguće je skriveno (tajno) raditi. Onaj koji se boji rija’a uložit će maksimalan trud da ga odbije od sebe sve dok ne postigne ihlas (iskrenost) i obavi djelo sa iskrenošću kako je i propisano. U tom slučaju postići će nagradu za dato djelo i nagradu za uloženi trud (u suprotstavljanju rija’u).
2) Djela koja je bolje raditi tajno nego javno kao što je učenje Kur’ana u sebi u namazu (u slučajevima kad je propisan da se uči u sebi), zatim zikrovi koji se uče u namazu. U ovom slučaju skrivanje djela bolje je od njegovog javnog ispoljavanja.
3) Djela koja se nekada rade tajno a nekada javno kao što je dijeljenje imetka. U ovom slučaju ako se čovjek boji rija’a bolje mu je da skrije djelo nego da ga javno radi zašto su dokaz riječi Allaha, dž.š.: “Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kada niko ne vidi.” (El-Bekara, 271.).
One koji su sigurni od rija’a možemo podijeliti u dvije vrste:
a) Da budu od onih za kojima se ljudi ne povode i ne slijede ih. Takvima je bolje da skrivaju djela samo u slučaju kada se budu bojali rija’a.
b) Da budu od onih za kojima se ljudi povode i slijede ih. Takvima je bolje javno činjenje djela zbog toga što se time postižu dvije koristi:
1) Ispunjavanje potrebe siromaha,
2) Povođenje drugih za njima (Muhtesar minhadžil-kasidin, 233. str.).
Molim Allaha, dž.š., da nas zaštiti od ove opake bolesti i da nas pomogne u njenom liječenju ako nas zahvati.
Izvori korišteni za ovu temu:
1) EL-IHLAS – Doktor Omer Sulejman el-Eškar,
2) EL-KAVLUL-MUFID ALA KITABIT-TEVHID – šejh Muhammed bin Salih el-Usejmin,
3) BEDAIUT-TEFSIR – Ibnul-Kajjim el-Dževzijje,
4) TEJSIRUL-AZIZIL-HAMIDI – Sulejman ibn Muhammed ibn Abdulvehhab,
5) šERHU SAHIHI MUSLIM – Imam Nevevi,
6) FETHUL-BARI šERHU SAHIHIL-BUHARI – Hafiz Ibni Hadžer el-Askalani,
7) KITABUL-KEBAIRI – Imam Zehebi.
